Page 41 - STAV broj 331
P. 41

Posebno je uznemirujuće raz-
                                            motriti ove primjedbe nakon či-
                                            tanja knjige koju je napisala bri-
                                            tanska novinarka Christina Lamb
                                            Naša tijela, njihov front: Šta rat čini
                                            ženama. Lamb naglašava kako straš-
                                            nu cijenu žrtve silovanja plaćaju
                                            zbog progovaranja o svojim isku-
                                            stvima, ali objašnjava da se sve
                                            veći broj žena osjeća prisiljenima
                                            razgovarati jer zna da je ženska
                                            šutnja pridonijela previdima sek-
                                            sualnog nasilja u ratovima. “Imena
                                            ovih žena nećete naći u historijskim
                                            knjigama ili na ratnim spomenici-
                                            ma pored kojih prolazimo na našim
                                            željezničkim stanicama i gradskim
                                            središtima”, piše ona, “ali za mene
                                            su oni pravi heroji”.
                                               Seksualno nasilje uobičajeno je u
                                            sukobima, ali rijetko je zabilježeno,
                                            niko ne zna koliko je žena silovano u
                                            ratovima dvadesetog stoljeća, dijelom
                                            zato što je malo žrtava bilo spremno
                                            govoriti o tome. Međunarodni krivični
                                            sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu po-
                                            stao je 1998. godine prvi međunarodni
                                            sud koji je silovanje označio kao ratni
                                            zločin. Iako su neke Hrvatice i Srpki-
                                            nje, te nekoliko muškaraca silovani to-
                                            kom Agresije na Bosnu i Hercegovinu,
          ekstremne nacionalističke stavove koje je   velika većina žrtava bile su Bošnjakinje.   jedinstvenim muškim zločinom, ali jedna
          ostavila po strani za vrijeme svog suđe-  One s kojima je Lamb razgovarala rekli   od osoba optuženih za silovanje u Me-
          nja. Najzabrinjavajuće je to što ona su-  su joj da je grupno silovanje bilo toliko   đunarodnom krivičnom sudu za Ruandu
          gerira da su Bošnjakinje koje su silovali   često da su neke žene oduzele sebi život.   (ICTR) bila je Pauline Nyiramasuhuko,
          srpski vojnici bile kurve, a dokaz je da   Kćeri su silovane pred roditeljima. Zna-  ministrica za porodicu i ženski razvoj.
          su bile “napadno našminkane” i da su   čajno je da je gotovo polovica muškaraca   Tokom genocida ohrabrila je svog sina
          javno govorile o onome što im se desi-  kojima se sudilo na MKSJ-u bila optuže-  Arsènea Shaloma Ntahobalija i njegovu
          lo. Bile su to, piše ona, “žene koje nisu   na za silovanje. Cilj je, piše Lamb, “bio   bandu ubica da siluju Tutsi žene u gradu
          doživjele užas silovanja, ali shvatile su da   trostruk – poniziti neprijateljske žene,   Butare i oko njega.
          bi za patriotsku laž mogle zaraditi puno   traumatizirati bosansko stanovništvo i   Nyiramasuhuko je jedina žena kojoj
          novca i vidjeti svijet”. Suprotno tome,   prisiliti ih da odu, a također promijeniti   je međunarodni sud ikada sudio i osudio
          ističu Steflja i Trisko Darden, Plavšić u   demografsku ravnotežu”.  zbog silovanja kao zločina protiv čovječ-
          svojim memoarima tvrdi da su Srpkinje   Lamb ističe da su u Ruandi imali   nosti i jedina žena koja je ikada osuđe-
          koje su bile silovane “legitimne” žrtve,   sličan cilj jer su 1994. godine provo-  na za genocid. Njezin je slučaj privukao
          što dokazuje činjenica da su bile previše   dili kampanju silovanja protiv Tutsi-  pažnju medija jer je bio šokantan i bez
          traumatizirane da bi o tome razgovarale.  ja. Seksualno nasilje obično se smatra   presedana. Godine 2011. godine Tribu-
                                                                               nal ju je osudio po sedam optužbi, a i
                                                                               ona i njezin sin osuđeni su na doživot-
          Dvoje političara uključenih u stvaranje Dejtonskog                   ni zatvor (kasnije im je kazna smanjena
          sporazuma, Madeleine Albright, koja je tada bila američka            na četrdeset i sedam godina svakome).
                                                                                  U Butareu mi je nekoliko žrtava si-
          ambasadorica pri UN-u, i Carl Bildt, tada specijalni                 lovanja reklo da je organizirala bloka-
          predstavnik EU-a, svjedočili su i za tužiteljstvo i za odbranu       de cesta na kojima su žene iz plemena
                                                                               Tutsi odvlačene iz vozila i odvožene na
          u Haagu. Željeli su predstaviti Plavšić kao osobu pomirenja,         silovanje od strane njezina sina i pri-
          vjerujući da bi to pomoglo u održavanju mira u regiji. Složili       padnika Hutu milicije. “Nosila je voj-
                                                                               ničku uniformu i izdavala naredbe”,
          su se s argumentacijom odbrane Biljane Plavšić da je ona             rekao je jedan od svjedoka. Nakon rata
          bila “poslušna i kreposna žena” koja je, iako je obavljala           je pobjegla preko granice u Zair (danas
                                                                               Demokratska Republika Kongo), gdje
          niz visokih funkcija i bila pripadnica Vrhovne komande               je radila za “Caritas”, dobrotvorno krilo
          VRS-a kada je počinjena većina ratnih zločina u Bosni, bila          Katoličke crkve, u blizini grada Buka-
                                                                               vu. Njezin je posao, kako je rekla, bio
          prevarena od strane muških kolega koji su to od nje skrivali.        čuvati siročad.                n


                                                                                                    STAV 9/7/2021 41
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46