Page 79 - STAV broj 339

Miriše krv brdima Bosne
To vaš je mošus, o ptice bijele
A kosti vaše iz zemlje rosne
Čuvari su, diljem, zemlje cijele
Dakle, poetesa bilježi referirajući se na još uvijek aktualni
aspekt stvarnosti, pri čemu nisu više važne samo slike već i
pozadina iz koje dolaze.
U poimanju savremene poezije treba uvažavati činjenicu
da je svaki autor poetika za sebe, pa stoga i ne postoji jedin-
stvena definicija ni ocjena modernizma u cjelini. Izvjestan
broj teoretičara sklon je povjerovati da se i bosanskoherce-
govačka i bošnjačka poezija nalazi u vremenu traženja jed-
nog novog poetskog diskursa koji odgovara rastrzanoj duši
čovjeka koji je prošao pakao ratne drame. Klasični moti-
vi i prastare istine na kojima je počivao svijet prije ratne
kataklizme očito više nisu na snazi i čovjek je samo jedna
usamljena jedinka u svemiru. Ovome treba dodati čovje-
kovu nemogućnost da odgovori na sva pitanja pred koji-
ma se nalazi, te njegov strah, stravičan strah pred obiljem
zla, pred prazninom i pred razornim silama kojima je bio
izložen. Zato je sasvim logična težnja da se sada koriste i
mnogo rabljeni poetski klišeji, ali i da se uspostave novi
i drukčiji, da se posluži tehnikama nekih drugih medija
i umjetničkih izražaja i da kroz mozaičnost i svojevrsnu
montažu izraze, prvenstveno, psihološki stresovi koje je
iznjedrila ratna i postratna zbilja.
No život je postojao i prije, postoji i nakon svih stre-
sova. Ljubav ga održava, hrani i oplemenjuje, a ljubav
je intenzivan osjećaj duboke naklonosti prema nekome,
koji se razvija i raste vremenom. Jedna od lijepih stra-
na ljubavi jeste ta što prava ljubav prihvata sve mane
i nesavršenosti i više je od puke fizičke privlačnosti
prema partneru. Ljubav ne čini osobu iracionalnom
niti ljubomornom. Umjesto toga, ljubav se odnosi na
bezuvjetnu predanost i posvećenost koja raste i razvija
osjećaj sigurnosti koji s vremenom sve više jača. Ljubav
se, također, zasniva na zajedničkim iskustvima, uvje-
renjima i stavovima. Na to mislimo kada govorimo o
kompatibilnosti, koja je ogroman i veoma važan aspekt lju- metafore, raskoš emocija, čine da je ova knjiga poezije i erotič-
bavi. U suštini, ljubav želi jedino ono što je najbolje za dru- na u višeznačnoj suštini toga pojma.
gu osobu i čini vas u potpunosti nesebičnim u tom odnosu. I da zaključimo: Pjesme u ovoj knjizi oslonjene su na na-
Jer ljubav je odluka – da ćeš biti s dragom osobom koja ti rodnu baladu, te petrarkističku liriku koja apsolutizira ljubav,
nije nalik, koja je drugi, koja nije ispunjenje svih tvojih želja s dodacima duha moderne osjećajnosti koju je iznjedrio kraj
i očekivanja, ali s kojom će se krenuti na put samoostvariva- dvadesetog stoljeća.
nja... Da se dvoje samoostvaruju kao dva zasebna bića, a ne Poezija nije bila niti jeste presudno sredstvo bilo kog praktič-
kao jedno. Tako je to u psihologiji kod Ericha Fromma, kod nog poduhvata. Pomoću nje ne može se postići nešto, već se s njom
filozofa Denisa de Rougemonta, kod pjesnika Khalila Gi- samo može krenuti na put kojim će se, eventualno, dostići sve.
brana. Sasvim racionalno. Čak se govori i o tome kako tre- Niko se na tom putu neće najesti, ni naljubiti, a bit će možda sitiji
ba razlikovati ljubav i zaljubljenost. Ali, kakva je to ljubav i zadovoljniji od onih koji su ostali u restoranima i budoarima.
u kojoj nema zaljubljenosti, u kojoj nema razgaljenosti zato Od svih vrsta djelatnosti kojima se ljudi bave, poezija, vje-
jer si s drugim, jer misliš na tog drugog... rovatno, najjače otvori pitanje dobra i zla, ljepote i prolaznosti,
Elvira Pekić-Cvolić u tom smislu u ovoj knjizi ispisuje svo- slobode i ograničenja, uzvišenosti i banalnosti, življenja i umi-
je ponajbolje stihove. Mnoge metafore vezane su za zavičaj, ranja, pa zato čestitke poetesi na još jednom doprinosu svemu
grad Brčko, magičnu rijeku Savu. I upravo te bogate slike, te prethodno rečenom. n

“Dodiri duše” sastavljeni su od pet ciklusa koji međusobnim vezama stvaraju cjelinu.
Svaki dio (ciklus) tematizira po neku od njezinih životnih “priča”. Ako je u prvom ciklusu
“Pripitomljavanje zla” riječ o ratnim i poratnim stresovima, pa samim tim i o njihovim
hajdegerijanskim sinonimima u jeziku i biću, kao i o polemičkom govoru o iskustvu i
razumijevanju doma i tla, onda su pokrenuta i neka suštinska pitanja epohalnog horizonta
u poeziji, poput onog retoričkog: Da li su barbari rješenje?

STAV 3/9/2021 79