Page 34 - STAV broj 211
P. 34

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI



            Bosanskohercegovačka




            RTV Republike Srpske




               akon što su VSTV i CIK preuzeli srpsko-hrvatski kadrovi
           Nlojalni osovini Dodik-Čović, čini se da je na red došla još
            jedna državna institucija – BHRT. Nije trebalo dugo čekati da
            se osjete posljedice kadrovskih rješenja zbog kojih se držav-
            ni javni emiter ubrzano pretvara u neku mutantsku kombinaci-
            ju najekstremnijih srpsko-hrvatskih medija. To, doduše, nije ni
            čudo ako pogledamo da su na ovom javnom servisu gnijezdo
            svili tipovi poput hrvatskih medijskih jastrebova Tvrtka Milovi-
            ća i Jurice Gudelja ili Sanje Vlaisavljević, koja bilo kakav anti-
            bosanski ili antibošnjački govor mržnje predstavlja kao kulturu
            dijaloga. Zato nije iznenađujuće što BHRT potresaju skandali
            kakav je bio pokušaj urednika Marka Radoje da zabrani vodi-
            teljima nošenje “cvijeta Srebrenice” na reverima za 11. juli, kao
            i čestitanje neustavnog dana Republike Srpske od voditeljice
            Svjetlane Topalić. Da se ova spirala propadanja neće zausta-  napravili sebi “srpsko Sarajevo” i u njemu institucije i infra-
            viti niti na tome, pokazuje i najnoviji skandalozni prilog BHRT   strukturu te da mora naglasiti zadovoljstvo što sarajevski Srbi,
            kojim se obilježio nekakav “egzodus Srba iz Sarajeva”, a kojeg   “nakon dvadeset pet godina, ponovo” žive na slobodi?! Poslije
            se ne bi postidio ni Dodikov RTRS. Tako smo u prilogu mogli   ovakvog guslanja gradonačelnika Vukovića, reporter BHRT-a
            čuti gradonačelnika Istočnog Sarajeva Nenada Vukovića da je   Slaven Dimitrić nas je, na nekoj kombinaciji ekavice i ijekavice,
            “egzodus sarajevskih Srba” ustvari jedan od najvažnijih doga-  izvijestio kako je Nedeljko Čubrilović izjavio da je riječ o “najtra-
            đaja u stvaranju i potvrđivanju Republike Srpske, kao i da je   gičnijem događaju za srpski narod u istoriji Republike Srpske”,
            “bilo vrijeme da se podsjeti da su sarajevski Srbi platili cijenu   te nas podsjetio gdje će i kada biti održan parastos “poginulim
            stvaranja Republike Srpske”. Zanimljivo je da Vuković prvo spo-  borcima”. Teško je reći šta je nevjerovatnije, to da državni javni
            minje kako se datum 16. mart uzima kao posljednji dan organi-  servis pravi priloge o potpuno isfabriciranim događajima ili to
            ziranog odlaska sarajevskih Srba, zatim spominje i prenošenje   da se stavlja u službu onih koji su uradili i rade sve da države,
            posmrtnih ostataka na prostor manjeg entiteta, da bi potom   a time i tog servisa, nema. Možda je ipak najnevjerovatnije to
            sa žaljenjem konstatirao da su sarajevski Srbi raseljeni širom   što državni emiter, kojeg pretplatom finansiraju skoro isključi-
            svijeta i da u “federalnom Sarajevu” ima jako malo Srba?! Na-  vo Bošnjaci, sve više liči na velikosrpski i velikohrvatski servis.
            kon toga, Vuković ponosno ističe kako su ipak sarajevski Srbi   Vrijeme je da se tome kaže – DOSTA!


            Dodikov mali – Feđa Isović




              ta se još može reći o samoparodirajućem   bi se to površinama džamije trebale gradi-  Perzije. No, za neobrazovanog Isovića to je
           Školumnizmu Feđe Isović a da već nije   ti, no tvrdi da su one nikle na “neočekiva-  sve isto, neki Istok i egzotika, tamo neki mu-
           rečeno? Iz teksta u tekst Isović ne odusta-  nim” lokacijama poput naselja Ciglane. Za   slimani – šiije ili sunije, Arapi ili Perzijanci,
           je od namjere da, poput nekog manijaka iz   njega su Ciglane “bastion komunističkog   sve mu ga dođe isto. Sad već na ivici suza,
           parka, pošto-poto skandalizira javnost tako   stanovanja”, iako je to naselje izgrađeno na   Isović se ne da zaustaviti takvim sitnicama
           što će iskočiti sa stranica Dnevnog avaza,   vakufskoj zemlji, i to u vremenu kada je ne   pa dodaje da je Sarajevo isto kao Tehe-
           široko razgrnuti mantil i pokazati sav čemer i   samo komunizam nego i samoupravni soci-  ran zato što ima sve više pokrivenih žena,
           pustu golotinju svog neznanja. Na Isovićevu   jalizam bio na izdisaju, zaboravljajući da na   pa žali za “sjajnom akcijom emancipacije”,
           žalost, takav samoerotični egzibicionizam ne   Ciglanama stanove nisu dobijali obični rad-  kada je komunistički AFŽ uspio “otjerati zar
           otkriva ništa drugo do njegov mlohav um,   nici nego uglavnom komunističke guzonje,   u prošlost”. Naravno, drug Isović ne spo-
           oskudno obrazovanje i lošu mentalnu higi-  funkcioneri i oficiri JNA. Naravno, za Isovića   minje da je ova “sjajna akcija” podrazumi-
           jenu. Tako je i s Isovićevim najnovijim tek-  je arhitektura džamija koje niču ondje gdje   jevala totalitarnu represiju državnog apara-
           stom Sarajevo, mali Teheran, objavljenim u   ih komunisti nisu zamišljali “nakaradna”, pa   ta pa se nošenje zara i feredže kažnjavalo
           Dnevnom avazu, u kojem pokušava legiti-  čak i potpuno neinformirano tvrdi, jer očito   kaznom zatvora od tri mjeseca. Totalitarno
           mizirati staru Dodikovu tvrdnju da je Sara-  u njih ne zalazi, da zjape prazne. Smeta mu   i titolitarno raspoloženom Isoviću smeta i
           jevo poput Teherana. Isović tvrdi da tezu o   i tobožnja “najezda Arapa na Ilidžu” i smatra   što se u nekim privatnim objektima “u cen-
           Sarajevo kao Teheranu podupire navodna   da oni “nadopunjuju teheransku analogiju”,   tru grada”, poput tržnih centara i hotela, ne
           izgradnja džamija na zelenim površinama, a   mada nije jasno kakve veze imaju Arapi s   prodaju alkohol i svinjetina već se u poje-
           kojih Sarajevu fali. Ne objašnjava na kakvim   Teheranom, koji je glavni grad Irana, bivše   dinim, muslimanske li drskosti, nalaze čak i




         34  21/3/2019 STAV
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39