Page 51 - STAV broj 171
P. 51
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Rob svoje svakodnevice
FIJAKER ILI GOVOR
SMORENOG KOPITA
Nekad je možda bio čudo u areni. Pokazivao na svoj način ono što
Piše: su ga naučili u neosporno uglednoj školi. Ni tad nije bio sretan. Ali,
Irfan HOROZOVIĆ primjećivali su ga, pljeskali mu i, u trenutku, kratkom trenutku, onom
koji ostaje u sjećanju, osjećali ljubav za nj. I on je to osjećao. Tad je,
dok je slikao nekog njegovog pretka, i Velasquez mislio na nj. Vidio
sam njegov pogled na slici. Neiskazivi pogled konja. Šta bi se moglo
više reći o tome? Imao je svoje ime, svoj rodoslov i svoju snagu kojom
su se, kao i sad, koristili neki drugi. Ne on
Koliko sam se samo puta vozio Sve su vidjeli, ali ovaj posljednji pogled Šta bi se moglo više reći o tome?
u fijakeru?! istinski je pogled za sjećanje. Imao je svoje ime, svoj rodoslov i svo-
I pisao o njemu. ju snagu kojom su se, kao i sad, koristili
Duboko je sjećanje. Neki ipak, smoreni, ulaze u jedan od neki drugi. Ne on.
Pamtim priču kako se moj djed Hu- umornih fijakera koji ih čeka u drvoredu. Sad je samo bio umoran rob svoje
sein, nakon napornog istraživanja Beča, svakodnevice.
vraćao kući u tri fijakera: u prvom je bio I voze se do Muzeja ili sljedeće Palače. Kopito koje iznenadno pada i njegov
njegov štap, u drugom fes, a u trećem on. Onda opet podignuto kopito udari o udar odjekuje drvoredom govori šta mi-
kamenu cestu. sli o tome.
Taj povratak mnogo govori sam o sebi. Nešto kasnije, drugo mu kopito Kao i svi ostali upregnuti u svoje
Hasiluk, možda? odgovara. fijakere.
A možda je riječ o nečemu dubljem, Konji zaista razgovaraju. Svaki njihov Najednom ih vidim.
nečemu što sam osjećao, ali nikad uspio udarac o zemlju ili kamen je znak. Što sam Svi oni jure planinom, podignutih
zaista shvatiti. duže ovdje, čini mi se da se moje naslući- glava i rasplamsanih griva.
Tako je bilo svaki put kad bih se za- vanje polahko pretvara u razumijevanje. Potom su u andaluzijskoj ravnici. Pri-
desio u fijakeru. U onom magičnom dr- Iako je na prvi pogled iza tih zvukova viđenje među maslinama.
voredu prema Vrelu Bosne. Ili u Beču? U samo rezignacija, počinjem prepoznavati I njište, njište, njište...
Beču pogotovo. Ipak, kad se sjetim Sevi- čitav jedan svijet konjskih robova čija se Kopito zvoni. Jedno od srebrnih zvo-
lje, sjetim se više stvari koje su povezane duša opušta u nekom dalekom sjećanju. na kojima je popločana ulica.
s tom neuporedivom kočijom. Pažljivije se zagledam u konja upre- I označava polazak.
Sve je bilo u tom zvuku. gnutog u žutocrni fijaker koji oborene Za Almeriju,
To se moglo osjetiti. glave čeka novu vožnju. Cadiz,
Jedino nije bilo jednostavno protu- Maločas me je pogledao i sad mu to Malagu,
mačiti što ga uzrokuje. I otkud dolazi. više ne pada napamet. Vidio je sve. Vidio Huelvu,
Sve je navodilo na kišu. me je onako kako ja sebe nikad neću vi- Gibraltar.
Možda je to bila samo žudnja sparine?! djeti. I zašto bi me više gledao? Za brodove.
I onda opet. Lijep je to konj. Za More.
Taj isti zvuk. Nekad je možda bio čudo u areni. Po- I onda opet ništa.
Čini se da je sve pusto u drvoredu. kazivao na svoj način ono što su ga nau- Nada.
Gledam u konja upregnutog u fijaker. čili u neosporno uglednoj školi. Zagledan sam u jezik u kojem nada
Njegov zakovani, kožnim potkovica- Ni tad nije bio sretan. znači ništa.
ma za oči usmjereni pogled ne vidi ništa. Ali, primjećivali su ga, pljeskali mu i, A onda počinje kiša. I jezik štro-
U sljedećem trenutku iz ogromnog u trenutku, kratkom trenutku, onom koji poće, žubori i svim svojim značenjima
dvorišta ispred Palače naviru stranci. ostaje u sjećanju, osjećali ljubav za nj. I oplakuje drvored, Palaču i prolaznike
Neki se zadržavaju kod velikog vodosko- on je to osjećao. Tad je, dok je slikao ne- koji u njoj osjećaju svijest o njihovoj
ka, neki jure u čamce kojima će se voziti kog njegovog pretka, i Velasquez mislio prisutnosti. n
ograđenim vodenim putem oko Palače. na nj. Vidio sam njegov pogled na slici.
Neiskazivi pogled konja.
STAV 14/6/2018 51
