Page 46 - STAV broj 171

DRUŠTVO

Porodica Osmanović dokaz da u
Srebrenici ima budućnosti

Kuća
puna
radosti
Prvu godinu smo živjeli kao podstanari. Onda smo kupili kuću,
polahko opremali, uselili se, i tu smo. Tad je nas bilo petero, Nahla,
Naida i Ramo su bili tu, a kasnije smo se još proširili, tako da nas
je sad šestero u kući. Supruga, četvero djece i ja. Imamo maline,
pčele, voćnjak na selu, s ponosom ističe Senedin Osmanović

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ “Vratili smo se u Srebrenicu u au- radimo. Ostala djeca u školu. Sad i mala
gustu 2007. godine, a ovu smo kuću, u kreće u školu. Svi su zauzeti”, kaže Se-
Srebrenica je mjesto obilježeno tra- kojoj smo sada, uzeli 2008. godine. Ja nedin kroz osmijeh.
gičnom prošlošću, teškom sadaš- sam inače iz mjesta Poznanovići, zaselak
njošću, ali i mjesto koje ima svoju Potkorijen. Prvu godinu smo živjeli kao Senedin i Jasmina rade u firmama, ali
budućnost. Srebrenica nije ono podstanari. Onda smo kupili kuću, po- ih to nije spriječilo da prošire svoje do-
što je nekad bila i teško da će opet biti. lahko opremali, uselili se, i tu smo. Tad maćinstvo i osiguraju dodatne prihode
Srebrenica je grad gotovo ubijen 1995. go- je nas bilo petero, Nahla, Naida i Ramo za svoju porodicu.
dine, i to je ono što mnogi zaboravljaju. su bili tu, a kasnije smo se još proširi-
Uprkos svemu, život u Srebrenici, iako li, tako da nas je sad šestero u kući. Su- “Imamo maline, pčele, voćnjak na
nije lagan, nije nestao i traje tokom cijele pruga, četvero djece, Nahla, Ramo, Na- selu. Malina imamo zasađenih na oko dva
godine. Svjedoci tome jesu Bošnjaci koji ida i Nedžla, i ja. Otac i mati su na selu, dunuma. U pčelinjaku imamo 50 košnica.
su se vratili u ovaj grad nakon genocida u Potkorijenu, s tim da zimi i oni dođu Posla ima, nekad je naporno, nekad lahko.
počinjenog u julu 1995. godine. O životu kod nas, jer nije lahko gore zimi. Nikad Kako kad. Svi su uključeni u posao osim
u ovom gradu svjedoče mlade osobe koje ne znaš hoće li se čistiti putevi, tako da Nedžle. Ona je još mala. Zbog djece sam
sklapaju brakove i djeca koja se rađaju. dođu ovdje. Ljeti su gore. Mati je znala zasadio maline, da imamo, ali i da pored
Oduvijek je u srebreničkim porodicama biti ovdje i duže jer je čuvala najmlađu škole steknu malo i radne navike, da ne
bilo mnogo djece. Tako i sada, mnogo curicu, s obzirom na to da supruga i ja bi bili samo na internetu i telefonima.
je porodica koje imaju troje i više djece. Njihov rad će biti nadoknađen, procent
ćemo naknadno utvrditi, ali će svakako
Senedin i Jasmina Osmanović mladi
su stupili u brak, u kojem su kasnije dobili Senedin tvrdi da se sve može uspjeti kada se hoće: “Nema tu
četvero djece. Najstarija je kćerka Nahla, nekog recepta. Uz Božiju pomoć, trudimo se da se uspije, da ne
nakon koje se rodila Naida, pa Ramo, a bi kome šta falilo. Naš najveći uspjeh je naša porodica. Cilj nam
najmlađa je Nedžla. Senedin za sebe kaže je da izvedemo djecu na pravi put. Meni je drago da su oni dobra
da je uspješan mladi otac, s obzirom na to djeca. Nahla pohađa medresu, završila je osnovnu školu kao
da je rođen 1981. godine. Njegov najveći odličan đak, na što smo ponosni. Naida je isto odlična, Ramo
uspjeh jeste njegova porodica. nam je tu četvorka, ali sve je to dobro”

46 14/6/2018 STAV