Page 12 - STAV 78 01.09.2016

NA MJESTU DOGAĐAJA

fotografira, što on ljubazno prihvati i okinu
nekoliko fotografija trudeći se da napravi
što bolju. Uđosmo u radnju intimnog ru-
blja. Prodavačice nas gostoljubivo primiše
iako su bile vidno posramljene nepoznava-
njem engleskog jezika. Nisu nam pokušale
prodati odjevne predmete po višim cijena-
ma. Prema nama su se ophodile kao pre-
ma svim drugim kupcima. Enisa primije-
ti četiri Arapkinje kako nešto probavaju
u kabinama te mi signalizira da izađemo
kako bismo izbjegli mogućnost razgovora
na nepoznatom arapskom jeziku. Tek bi-
smo onda bili osramoćeni i razotkriveni.
Nakon toga smo svratili kod uličnog
prodavača šešira. Iako je bilo više nego
očigledno da smo turisti, prodavač je ne-
zainteresirano sjedio u stolici ne obazirući
se na nas. Tek kad smo upitali za cijenu, “City Pub” je bio naša sljedeća de- IMA I ONIH KOJI SE
rekao je: “Seven.” “Euro”, pokušali smo stinacija. Htjeli smo vidjeti kako će nas VOLE “NAROLJATI”
ga “nagovoriti” da nas prevari. “No, no. uslužiti uposlenici jedne od poznatijih Kolega koji nas je pratio, da se nađe u
KM”, reče prodavač. sarajevskih kafana gdje Arapi s “arefat- slučaju kakvih problema, pitao je konoba-
Nastavili smo gegajući se prema Kate- kom” i “nikabom” zasigurno ne zalaze ra u “City Pubu” dolaze li im često Arapi.
drali. Iz lokalnih kafića neko nam dobaci: tako često. “Ovo je prvi put da dođu ovako muž i
“Baš ste lijepi”, a oni koji su bili spretni “Šta bi bilo najlakše da pijem pod žena, u po bijela dana. Navečer nam dola-
kao da su sasvim usputno fotografirali nikabom”, zapitala se Enisa kojoj je li- ze oni što vole da se ‘naroljaju’, ima dosta
“ukazanje” Arapa u Ferhadiji. Ispred ka- munada sa slamkom bila idealan izbor. takvih”, objasni konobar.
tedrale smo mamili poglede dvadesetak “Mislila sam da će svima biti izuzetno Krenusmo prema BBI centru da vi-
bjeloputih turista. Kao što je i red, stali zanimljiv način na koji pijem limuna- dimo šta nas tamo čeka. Usput smo pita-
smo i mi da se tu fotografiramo. Edib je du. Mada, kada sam vidjela da niko i ne li mnoštvo ljudi gdje se on nalazi, a oni
zamolio jednog od prolaznika da nas fo- obraća pažnju na nas, pomislih da bi mož- su nam sasvim opušteno i srdačno objaš-
tografira, a ovaj je to ljubazno prihvatio. da bilo interesantnije da sam umjesto li- njavali trudeći se da budu ljubazni i su-
Taman kad smo htjeli krenuti dalje, jedan munade naručila špagete. Ali zasigurno sretljivi. Nabasasmo i na jednog stranca
kolega novinar nas prepozna i srdačno bih tada upropastila ovaj eksperiment.” koji je govorio engleski jezik kao da mu
krenu da se pozdravi sa nama. “Samo na- Nakon petnaestak minuta provedenih u je maternji, što je vjerovatno i bio slučaj. I
stavi dalje, ništa nas ne pozdravljaj, vidiš “City Pubu”, platismo limunadu i čaj od on bijaše vrlo susretljiv i ljubazan. Ko će
da radimo”, kroz zube sam mu smrmljao nane i izađosmo. Dok smo se udaljavali, znati, možda on glumi Engleza, a zapra-
dok se on uz osmijeh udaljavao. Upita- složismo se da su konobari bili vrlo lju- vo je Vučićev špijun na tajnom zadatku u
smo neke mlade djevojke da nas ponovo bazni, da su nam izdali fiskalni račun te Sarajevu s ciljem da pobroji broj arapskih
fotografiraju. Međutim, one nisu obraća- da im je znanje engleskog jezika na za- turističkih “osvajača” Bosne.
le pažnju na nas, valjda su negdje žurile. vidnom nivou. “Dok je Edib stajao na trgu ispred
BBI centra, prišla sam grupi djevojaka
koje su sjedile na klupi. Lagahno sam
spustila torbu s arapskim natpisima po-
red jedne od njih i sjela. Vidjevši torbu,
žena je sumnjičavo pogledala i malo se
pomjerila. ‘Vidi jadnice’, reče jedna od
njih. ‘Pa je l’ oni moraju oblačiti ovo bi-
jelo? A vidi njega’, komentirala je pono-
vo ista. ‘A vidi ove jadnice’, ponovila je
zagledajući me. Pratila sam je krajičkom
oka, jedva suzdržavajući svoju hercego-
vačku krv da joj nešto ne kažem. Ali mi
je u tom momentu pala na pamet bolja
ideja. Skočila sam s klupe i brzim se ko-
racima uputila ka Edibu ostavljajući tor-
bu. Žena koja je sjedila pored mene tako-
đer je skočila s klupe. Iako su se smijale,
bilo je očigledno da im nije svejedno što
sam ostavila torbu s ko zna kakvim sadr-
žajem tu odmah pored njih. Tu se odmah
pojavi jedan muškarac. Obratio se Edibu
s pitanjem da li je torba naša. On klimnu
glavom, uze torbu i nastavi dalje jedva se
suzdržavajući da ne prasne u smijeh. Trik

12 1/9/2016 STAV