Page 82 - STAV broj 291

PUTOPIS

da na jednom nišanu u groblju Isa-be-
gove džamije u Skoplju piše: “Bali-beg,
sin Mehmed-bega, sina Isa-begova (sina)
Hadži Ishak-bega”, a preselio je 19. de-
cembra 1503. godine.

ĐURĐUHANUMINA ČESMA
Kažu da je kupola Bali-begove džamije
bila salivena od olova pa ju je narod zbog
toga i prozvao Kuršumlija. Posljednjih go-
dina Prvog svjetskoga rata Austro-Ugarska
monarhija donijela je ukaz da se sa svih
objekata u carstvu skinu olovna krovišta,
pa je tako i s ove džamije skinuta kupola i
pretopljena u top. Na mjestu olovne kupole
postaviše šindru. Mora da je bilo izuzetno
mučno gledati je s tim crnim krovištem
– i Drugi svjetski rat ju je nagrdio, a za
posljednjeg joj agresor nije dao mira sve
Božijih imena, nasrtao drvenim bikovi- pred Ćabinim crnim plaštom pokošen ta- dok joj granatom nije odbio vrh munare.
ma na vrata ili trčao sa stometrenim mer- kvom bogobojaznošću da će ga kao gro- Njena jedinstvenost, kazuju stručnjaci, i
devinama u rukama koje su se ljuljale i znica tresti još danima, nikad. leži baš u toj plitkoj, spljoštenoj kupoli.
pod kojima je jedva održavao ravnotežu Na kraju se nameće i pitanje: Može Kažu da su u cijeloj Bosni sačuvane još
nastojeći da ih prisloni na zube bedema i li naš Hadži Bali-beg, ipak, biti jedan od samo dvije takve džamije: Čekrekčinice u
da se prvi popne i da se sutradan u logo- poznatih Bali-bega iz uglednih porodica Sarajevu i Sinana Čauša u Livnu, obje iz
ru onkraj raskriljenog istočnjačkog šatora koje vodiše glavnu riječ nad ondašnjom dvadesetih godina 16. stoljeća. Historičari
spominje njegovo ime i prepričava mu se Bosnom? Nađosmo ih dvojicu?! Jedan umjetnosti pretpostavljaju da je Bali-beg
junaštvo i slava. Mora da se na Mohaču je sagradio džamiju i u Sarajevu, kazu- u Kladanj doveo iste one majstore koji su
dobro nagutao otrovne močvarne zemlje je Safvet-beg Bašagić. Riječ je o najpo- gradili džamije u Sarajevu i Livnu. Bili su
što smrdi na rastruhle ribe i korijenje tr- znatijem od devetero djece Jahja-paše i to zasigurno neki učenici proslavljenog
stike i šaša i na usirenu ljudsku krv, prije princeze Hatidže, sestre Bajazita II. Taj mimara Hajrudina, koji stoji u središtu
nego je osvanuo pod neviđenim bedemi- Jahja-paša, rodonačelnik Jahjapašića, u razvoja ranocarigradskog stila u osman-
ma Budima, sav zazinut od čuda, ne mo- dva navrata bio je bosanski sandžak-beg, skoj arhitekturi koji je prethodio pojavi
gavši se u trenu dosjetiti čemu više da a njegov šura imenovat će ga i za vezira. velikog Mimara Sinana.
se divi, da li toj silnoj vodi koja je obale Život njegovog sina Bali-bega proteći će Jedinstvenost ove džamije leži i u nje-
razmaknula toliko da se dva čovjeka ne u ratničkom duhu. Bio se u borbama za noj česmi koja se raširila pred samim ula-
mogu dozvati ili pak tom svjetlom gradu Beograd, u bici na Mohaču i u nebroje- zom kao kakva zasebna građevina. Kažu
čije nestvarne kule zaklanjahu zvijezde na nim upadima u srce ugarskog kraljev- da u cijeloj Bosni nema musluka koji je
nebu, pa na sedždu, skoljen, noge mu se stva. Ali, umro je prije gradnje džamije prekriven šatorastim krovom, kao što je
naprosto odsjekle, te je, mada mu se uči- u Kladnju, preselio je 1527, kažu da je to slučaj ovdje. Ni o graditeljici česme nije
nilo da mu Bog nikada nije bio bliži, us- sahranjen u Beogradu, u dvorištu tekije ostalo nikakvih podataka. Ako su mogli
pio prošaputati samo tih nekoliko riječi, koju je dao izgraditi. na osnovu ove džamije i njenih unutraš-
zamršenih i nerazumljivih, da ga poživi Drugi Bali-beg iz tog vremena unuk je njih dekoracija iznijeti zaključak da je
samo još toliko da iznutra dlanom vlasti- čuvenog Isa-bega Isakovića. Njegov otac Bali-beg stekao veliko bogatstvo, toliko
tim premjeri zidine ovog grada. Nikada, Mehmed-beg Čelebi bio je gospodar ze- da je, samo da su mu to tadašnji običa-
do kraja života, neće u njemu nići veće mlje Pavlovića, poznate srednjovjekovne ji dopuštali, mogao načiniti džamiju još
čuđenje, ni onda kada se otisne na hadž porodice koja se skršila u unutrašnjim, ovoliku, onda se na osnovu ove neobič-
pa probehara u njemu dijete pred čudi- međuvlastelinskim obračunima na zala- ne česme slobodno može zaključiti da je
ma Zlatnog roga u Stambolu, ni kada u sku bosanskog kraljevstva, a zemlju im Đurđuhanuma bila žena prefinjenih ma-
pustinjama Sirije vidi ovce s ogromnim Osmanlije porobiše i prije nego će zadati nira i ukusa i da je imala osjećaj za ljepo-
mesnatim repovima koje vuku na drve- konačan udarac Bosni. Ali ovaj Bali-beg tu i sklad, da je bila žena mudra i da ni u
nim kolicima, pa ni u trenu kada padne umro je još ranije. Behija Zlatar navodi čemu nije pretjerivala.
Izvorno, česma ne pripada Kuršumliji
već je prenesena u njeno tijesno dvorište
1962. godine, kada je rušena Čaršijska
Posljednjih godina Prvog svjetskoga rata Austro-Ugarska je džamija, koju je tamo, na drugoj obali
donijela ukaz da se sa svih objekata u carstvu skinu olovna Drinjače, dao sagraditi isti onaj Hadim
Ali-paša, budimski beglerbeg, koji je u
krovišta, pa je tako i s ove džamije skinuta kupola i pretopljena svom testamentu ostavio oporuku da se
u top. Na mjestu olovne kupole postaviše šindru. Mora da je u Sarajevu, ondje gdje je rođen, onkraj
njegovog mezara izgradi raskošna bogo-
bilo izuzetno mučno gledati je s tim crnim krovištem – i Drugi molja. Netom nakon rušenja, od istog
svjetski rat ju je nagrdio, a za posljednjeg joj agresor nije dao kamena, na istom mjestu podignuta je
nova, a narod ju je i dalje zvao Čaršijska
mira sve dok joj granatom nije odbio vrh munare džamija. n

82 1/10/2020 STAV