Page 77 - STAV broj 291

Pedesete su za nju plodne godine – tea-
tar, film, velike pjesme koje su za nju pisali
najbolji, brojni nastupi, s naglaskom na one
u slavnoj dvorani “Olympia”. Počinje i njena
dugogodišnja veza s holivudskim filmskim
mogulom Darrylom Zanuckom, ali njena
američka karijera na filmu nije nikad dose-
gla one uspjehe kakve je bilježila na starom
kontinentu. TV serija Belphégor producirana
sredinom šezdesetih donosi joj slavu, tada
sreće velikog francuskog glumca Michaela
Piccolija i s njim stupa u brak. Tih godina
širi se krug autora koji za nju pišu i svoje
recitale dovodi do savršenstva. Nastupa i
sama, ali i u društvu s velikim šansonijeri-
ma, recimo Brassensom. Ponovo za nju pišu
veliki francuski pjesnici. Njena elegancija,
duboke oči, koketnost, erotizam, rafinirana
scenska prezentacija dovode je u sam vrh
francuske kulture. Odlazi nastupati po cije-
lom svijetu šireći damare francuske kulture.
Sedamdesete i osamdesete godine njenih su
velikih uspjeha, mlađi autori joj daju svoje
pjesme s ponosom, kao i brazilski zagovor-
nici nove, uvijek je otvorena za suradnju s
novim mladim snagama, bilo da su dolazili
iz sfere rocka, jazza ili klasične glazbe.
Gledao sam je 1980. godine u Zagrebu
u dvorani “Lisinski”, kada je pred nas pro-
sula dio svoje scenske magije i nepatvorene
erotičnosti, i radio s njom intervju objavljen
u tadašnjoj reviji Svijet. I kasnije se vraćala
u ove krajeve.
No, ako mislite da je s godinama smanji-
vala svoje aktivnosti ili da je pak živjela od
stare slave, reći ću samo ovo: njeni albumu
odlazi na koncert, provlači se tajno. Tu je za triler Lift za gubilište francuskog redatelja snimljeni na prijelazu iz prošlog milenija u
pisac i trubač Boris Vian, koji je upoznaje Louisa Mallea, s kojim ga spaja upravo nje- ovaj djela su istinske umjetnice i na najvi-
s malim američkim trubačem. Okice su se gova tadašnja ljubav. I Još nešto, Miles Davis šem su mogućem nivou. Sada je pored sebe
susrele i bila je to ljubav na prvi pogled – od nje će slušati prvo put Uvelo lišće, uzeti imala trećeg muža, kompozitora, aranžera i
Miles Davis je uživao u slobodi kakvu nije tu divnu temu i svojom elegantnom trubom pijanistu Gérarda Jouannesta, poznatog nam
mogao ni sanjati u gradu iz kojeg je dolazio, interpretirati je sa suspregnutim emocija- i kao vjernog suradnika Jacquesa Bréla. Na
ona je bila očarana njegovom elegancijom, ma kakve jazz do tada nije mogao pojmiti. sceni su se pojavljivali često samo njih dvoje
a on opčinjen novoosvojenom slobodom i uz neizbježnu musette harmoniku, ali u studi-
strašću koja ih je oboje obuzela. On nije znao PJEVATI I KAD NAPUNIŠ OSAMDESET jima i s velikim orkestrima. Tako su snimlje-
francuski, a ona engleski – bili su dovoljni S početka pedesetih snima prve filmo- ne neke od njenih najboljih ploča: Un jour d
pogledi, uzeli su se za ruke, šetali Parizom ve, i tu se njena mistična magija nastavlja ‘été et quelques nuits... na stihove Jean-Claudea
i vodili ljubav. Ali na nagovor da se vjenča- širiti. Snima i prvi album s pjesmama koje Carierrea (1998), onda Aimez-vous les uns le
ju, Davis je bio odričan – znao je u kakvim odjekuju radijskim valovima, odlazi u Bra- autre ou bien disparaise... iz 2003. godine, po-
bi uvjetima živjeli u New Yorku, naprosto zil, a 1952. godine je s francuskom revijom tom Vrijeme jedne šansone iz 2006. godine, vrlo
ju je volio isuviše a da bi joj na nejaka pleća u njujorškom hotelu “Waldorf Astoria”. Tu komornu Je me souviens de tout (2009) te, na
nabacio tolike probleme. No, ljubav prema se nalazi sa svojom velikom ljubavi Mile- koncu, malo remek-djelo Greco pjeva Brela,
Davisu se, ma s kim Gréco bila u braku, za- som Davisom. Slijedio je šok: čekali su dva gdje se iznova obraća svom velikom prijatelju
držala do posljednjih dana njegova života. sata da im serviraju ručak; jazz trubač od- i neprijepornoj legendi francuske šansone,
Sretali su se redovito, s poštovanjem jedno lazi kući i ona ga nalazi svega uplakanog. reinterpretirajući neke od njegovih najljep-
spram drugog. Bio je u pravu kad je rekao da se njihova ših pjesama, poput neizbježne Amsterdam i
Znamo što se dešavalo poslije: Gréco ljubav u uvjetima rasne segregacije nije Ne me quitte pas, J’arrive, Le tango funérable,
će postati muza francuske kulture, a Miles mogla ostvariti u svom punom kapacite- ili potresne La chanson de vieux amants, čija
Davis neprijeporno najvažniji trubač jazza. tu, ali veza među njima ostala je do kraja šestominutna verzija završava ovo djelo iz
No, tada su bili tek nevini dvadesetogodiš- snažna i naglašena. 2013. godine. Krasna produkcija, veliki or-
njaci željni iskrenih osjećanja i nepatvorene Na filmskim snimanjima susreće glumca kestri, raskošni aranžmani i njen senzualni
ljubavi. Miles će se vraćati tih godina u više Phillipea Lemairea. Oni su uskoro u krat- glas zaokružuju istinsko remek-djelo. Iako joj
navrata u Pariz i biti integralni dio francuske kom braku. Dobijaju kćerku, a Gréco je već je tada bilo više od osamdeset godina, njena
kulture. Dobio je kasnije i njihove ordene, na filmskom platnu u društvu najvećih fran- karizma nije izgubila ništa od svoje snage i
snimio je 1958. godine i prekrasnu muziku cuskih i američkih glumaca. autentičnosti. n

STAV 1/10/2020 77