Page 75 - STAV broj 291

da je toliko trešanja u voćnjaku rodilo, s tim u vezi nužno naglasiti,
trešnje bi dojadile i djeci. kad je riječ o poetici, da se
Popara, donekle, sličnim po-
Isti je primjer u pjesmi Sandžaku: stupkom služi i u prethodnoj
Može li bar jedna tvoja voćka zbirci, u kojoj je na istovjetan
ostati u tebi gdje korijen ima način proizvodio predmetni
ili je moraju divljački čupati sloj pjesama koji je upućivao
i bacati tamo gdje se ne prima? na ideju svijeta i ovdje potvr-
đenu. No, ovdje je, s jedne stra-
U pjesmi Bihor pjesnikov govor zai- ne, razvija radikalnije dalje, a
sta je samosvojan, nadrealan i vrednosno s druge strane, u ovoj je zbirci
uvjerljiv, a asocijativno-začudno komu- ipak prepoznata “kasnija” ži-
nicira i sa stihovima Srebrenice, ljepotice, votna dob, što znači svijest o
pazi s kim ćeš u nesreći! iz pjesme Srebrenici. sve manjoj mogućnosti trajanja
Posebnost Poparinog pjesničkog tre- (ne toliko tijela koliko života),
tmana značenjskog polibescena naknad- pa se mogu prepoznati nostal-
no je i neposredno asocijativno i sliko- gične i pomalo melanholične
vito-meditativno umrežavanje prošlosti geste koje su upravo navede-
s našim okruženjem i svakodnevicom. nom sviješću životno uvjerlji-
U svom stvaralačkom postupku pjesnik ve, te su u tom smislu bolne do
kao pjesničku podlogu ili kao sadržajni mjere plača, pa je to druga funk-
nadeho koristi pamćenje, historiju, eru- cija metafore “prepoznavanja”.
diciju, uspostavljajući međusobnu kon- Taj, dakle, poseban svijet,
tekstualnost ili metatekstualnost unutar što ga zagovara lirski subjekt,
brojnih pjesama. U svom stvaralačkom u svojoj supstanciji i svojoj po-
palimpsestnom obrascu pjesnik upotre- javnosti – a tu se, da ne zabora-
bljava, s mjerom i skladom, i asocijaci- vimo, brani “izvornost” živoga
je po značenjskoj sličnosti, naprimjer u – ne može se izreći jezikom koji
pjesmi Drvo. služi za iskazivanje onog “drugog
Poparina knjiga postavljena je kao di- svijeta”, subjektu stranog. obrnuto – metaforama proizvesti “novi
jalog između unutrašnjeg i spoljašnjeg. To Dakle, valjalo je iznaći “novi jezik” svijet”. Zato je Popari bila potrebna na-
spoljašnje može biti osoba, zavičaj, stra- koji je to u stanju, a kako se iz jezika ne prosto drukčija jezička strategija, druk-
na zemlja, žena, ali i društveni, estetski, može potpuno “pobjeći” (uostalom, to je čija stilska realizacija, drukčija poetička
političko-sociološki problemi. bosanski književni, standardni jezik), “za- konstrukcija, koja bi naprosto najbliže
Današnji je pisac, pa tako i pjesnik o trpava” ga se iskazima “neprimjerenim” mimetizirala taj intimni svijet, mimeti-
kojem pišem, osuđen na nedoslovno po- za “visoko” estetičko pakovanje, kao što zirala u platonovskom smislu riječi, a to
navljanje, na traženje izvornosti u osvješta- je i motivski inventar, djelomično, “ne- znači da je ovaj svijet jedini naš svijet i
vanju neizvornosti svakog iskustva i sva- primjeren” (“ljubavni”, “zavičajni”). Na da je bios njegovo “središte”.
kog promišljenog stiha. Zato to ima efekt taj se način pjesnički jezik izlaže u poje- Čini mi se da Popara nema namjeru
određene mitizacije svijeta subjekta, tač- dinačnim “atomima” – leksički, sinta- da sadašnjost, još manje prošlost, slika
nije rečeno, određene čarobnosti početka, gmatski, čak i sintaktički i semantički crno-bijelim potezima. On poštuje do-
određene magičnosti začaravanja, koje “ispravnim”, ali je on u konstrukcijama gađaj, usmeno predanje, sadašnji jezik i
je daleko od infantilizacije, iako bi jezič- i kombinacijama drukčiji, i to drukčiji pripovjedački dar sredine iz koje potje-
ka igra mogla dati argumente upravo za na način da nastoji “začarati”, “omađi- če. Retorika stiha s nanosima magijskog
takav zaključak, zapravo ne jezička nego jati”, “bajkolizirati” stvari, pojave, bića realizma obremenjena je simbolima i
više sintaktička, stišna, semantička sinko- i radnje; dakle, načine pojavnosti i živo- palimpsestom konotativnih značenja
pa. Ali tu smo već na području stila, pa je vanja u skladu s načinima iskazivanja, i i asocijacija, metafore su sugestivne
naznake paralela i podudarnosti koje
su se ukazale u epifanijskim trenucima
i opiru se jednoznačnom tumačenju, a
slike i isprepleteni tokovi poetske naracije
Čini mi se da Popara nema namjeru da sadašnjost, i deskripcije slažu se poput mozaika u
još manje prošlost, slika crno-bijelim potezima. On metonimijskim spregovima.
Detalji mozaika kojima su uhvaćeni
poštuje događaj, usmeno predanje, sadašnji jezik i različiti detalji ličnih i kolektivnih sje-
pripovjedački dar sredine iz koje potječe. Retorika ćanja i iskustava, u kojima su sačuvana
svjedočanstva o čitavim nevidljivim, po-
stiha s nanosima magijskog realizma obremenjena tonulim ili rasprslim svjetovima, za one
koji mogu da ih vide jesu blagorodni od-
je simbolima i palimpsestom konotativnih značenja i bljesak otkrivene tajne.
Pjesnik i profesor Rizo Popara rođen
asocijacija, metafore su sugestivne naznake paralela je 1958. godine u Godijevu, Crna Gora.
i podudarnosti koje su se ukazale u epifanijskim Živio je i radio u Bihaću. Umro je 4. aprila
ove godine u Prištini. Knjiga je iz štampe
trenucima i opiru se jednoznačnom tumačenju izašla dva dana kasnije. n

STAV 1/10/2020 75