Page 74 - STAV broj 291

KULTURA

Život bez sopstva nema perspektive

MOZAIK LIČNIH I

KOLEKTIVNIH SJEĆANJA

Piše: Almir ZALIHIĆ Rizo Popara, “Kad se pjesmi može”, UNALIM, Bihać, 2020.

U
savremenoj poeziji mnoštvo je
stilskih previranja, mnoge pje-
sničke struje teku uporedo, iako
su u biti drukčije motivske pod-
loge, neke su posve nove, s novim ideja-
ma; na drugoj strani stoje one kalemljene
na temeljima tradicije 19. i 20. stoljeća,
koje su savremenim izrazom dobile novi
oblik, formu, pa tako i sam stilski izraz.
Poezija Riza Popare pripada jednoj od tih
struja, koje su svoje nadahnuće pronašle
u postojećim ishodištima, ali su joj, su-
bjektivnim pristupom, dale umnogome
drukčiji ton i značaj.
Pjesnička knjiga Riza Popare simbo-
ličnog naziva Kad se pjesmi može podsje-
ća i nagovještava da je i pjesma (poezija)
još jedno lice i još jedan svjedok čovje-
kovog trajanja.
Pjesma je, prije svega, dovrhunjuju-
ći odraz vatre života, kako tumače brojni
filozofi, književnici i umjetnici. Poezija
više i opširnije govori o životu i smrti ne-
goli iko drugi.
Poparinu knjigu obilježavaju sadr-
žajni stožeri i sohe bliske preispitivanju
našeg pojedinačnog i zajedničkog (čitaj –
nacionalnog) usuda i udesa, naših vjernih
pratilaca, poput “crnih vrana i još crnjih nikada uočiti, a što je za poeziju nužno, knjige, očito je da je njen sadržaj ukori-
gavranova”. uz pjesničku fikciju, naravno. jenjen u blisku i dalju prošlost. Naš po-
Zato bi moto ove Poparine knjige mo- Pravog pjesništva nema bez ljubavi vremeno i privremeno očuvani identitet,
gle biti Rilkeove prozne sentence koje prema bližnjima i prošlima i prema svemu i pojedinačni i kolektivni, svoje osobeno-
insistiraju da se poezija, ukoliko se pr- što ih integralno izgrađuje i obilježava, što sti, svoje bitnosti zaziva i čuva između
venstveno teži uspjehu, uglavnom, treba pjesnik Rizo Popara iskreno, ispovjedno ostalog i pjesmom, čežnjom, nostalgi-
pisati u zrelim godinama jer bi prethod- i zrelo čini u ovoj zajednici stihova, koju jom, sjećanjem.
no “trebalo sačekati i skupljati smisao i sačinjavaju ciklusi (Poznadoh oblak, Jesen, Pjesma Poznadoh oblak uvodi nas u
slast cijelog svog života”. Spusti se, Đulistan, Znam da želim, Ožiljci Poparinu niskomimetičku sliku svijeta,
Rilke kaže: “Stihovi nisu osjećanja, na duši, Pomiješane) uz uvodni ciklus Kad u jednu grotesknu simbiozu, koja kao da
kako to ljudi misle (osjećanja imamo se pjesmi može. je paralelni univerzum. Kada su u pitanju
dosta rano) – nego su iskustva.” Rilke Život bez sopstva nema perspektive, a stihovi takve značenjske višeslojevitosti,
napominje da se pjesnik, ipak, “treba smrt vreba i prijeti svuda oko nas. Jedan osnovni je zadatak pred pjesnikom vješto
sjećati” i znanog i neznanog, i vidljivog je mudrac, kao da je naš usud i udes pro- upjesmljavanje pjesničkog sadržaja, jer ga
i nevidljivog. Dakle, iskustvo i sjećanja učavao, davno spoznao da su sretni samo nije dovoljno samo objašnjavati i repro-
su ispunjena, prije svega, emocijama uz oni ljudi koji umru u krevetu, odnosno u ducirati. Mjera ovakvog pjesništva jeste
koje se svijet mnogo dublje i dalje doživ- kući u kojoj su rođeni. ostihotvorenje zajedničkog pamćenja,
ljava i promišlja, pa se vidi i priviđa i ono Na osnovu netom predstavljene ar- kao što to pjesnik čini u pjesmi Sarajevo:
što oni lišeni emocija ne mogu nikako i hitekture najnovije Poparine pjesničke Koliko te poganih očiju s brda gledalo,

74 1/10/2020 STAV