Page 14 - STAV 72 21.07.2016

SREBRENICA 2016

Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

vake se godine 10. juna, u suton,
sa svih strana u Potočare saliju ri-
jeke i potoci ljudski. Između bi-
sjelih nišana poredanih u kolone
zažumori žagor, zatalasaju glasovi odbija-
jući se jedni o druge kao u pčelinjaku. Prije
toga, cijelog dana dolaze domaći ljudi, iz
Srebrenice, Bratunca, Milića, Zvornika.
Tokom godine muče oni svoju povratnič-
ku brigu, još uvijek na svakakve načine Emir Hastor, Mihail Szanet iz Poljske i
pritisnuti od onih koji vode ovu političku najmlađi, sedamnaestogodišnji Damir
tvorevinu u ime čijeg su postojanja hiljade Kalnić. Svi oni prođu pored Šuhre Ma-
ljudi postrojavane i bezobzirno strijeljane. lić i uzmu bombonu kao svetu so. Ona je
Sjati se ovdje cijela Bosna pa im milo. A ovdje svake godine, dočekuje hodočasni-
i nemoguće je naći nekog u podrinjskim ke kao da dočekuje dvojicu sinova koji su
mjestima a da nema bližeg svog sahranje- se s puta spasa vratili u zelenim tabutima
nog u ovim redovima čiju bjelinu izgrizaju 2011. godine. “Koraci učesnika pohoda su
tek iskopane humke. Danas se s posebnim i koraci mojih sinova”, kaže.
bolom obilaze njihovi mezari. Kad se sunce sasvim približi horizon-
Prvo se s brda, iznad samog Memori- tu, iz tvornice akumulatora poteče zelena
jalnog centra, stušti kolona više od 5.500 rijeka. Sto dvadeset sedam tabuta, poput
hodočasnika “Marša mira”. Iscrpljeni trod- čamaca za vječnost, zaplovi nad glavama.
nevnim pješačenjem, razliju se cestom i Svako želi da ih pomiluje jer ovdje i jesu
pomiješaju među narod. Oni najumorniji zato, da osjete barem trun njihove velike
zaobiđu oko ograde bivše tvornice akumu- patnje. Redaju ih unutra, uz ogradu Me-
latora, gdje je u ratu bio smješten holand- morijalnog centra, gdje čekaju iskopane
ski bataljon, pređu potok i pruže se koliko rake, njihove posljednje luke. Još samo
su dugi i široki pod šatore u kampu što ga ova noć, koja polahko kruni ostatke dana, i
je vojska podigla. S druge strane ceste do- ove kosti nakon 21 godine naći će konačan
lazi još jedna kolona, ali puno manja. To smiraj. Najmlađa je žrtva Avdija Memić.
su učesnici “Marša mira Žepa – Srebreni- Imao je 14 godina kada je strijeljan. Naj-
ca”. Stavili su na čelo najmlađe, trogodiš- stariji je Mustafa Hadžović. Kad je pogu-
njeg Eldara Hasanovića i devetogodišnjeg bljen, trošio je svoju 77. godinu. Nepotpu-
Denisa Ramića. Kažu da ovim činom žele ne kosti dječaka Avdije došao je ispratiti
ohrabriti ljude da se vraćaju u ove krajeve. njegov brat Emir. Avdijini zemni ostaci
pronađeni su u masovnoj grobnici u Ka-
zelena rijeka menici. Bit će sahranjen skupa s amidžom
Iz pravca Bratunca zaurlaju motori, Avdurahmanom i njegovim maloljetnim
bijesno. Četiri stotine i pedeset motoci- sinom Halilom. Dvanaest dječaka, koji
klista dovezlo se iz Bihaća. Ovogodišnju bi danas imali svoje dječake i djevojčice,
vožnju organizirao je klub “Plavi vitez” iz koji bi sutra imali svoje dječake i djevoj-
Sarajeva. Pridružili su im se i prijatelji iz čice, srebreničke ruke spustit će u kabure.
Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Najteži je prvi susret. Otvore se sve
Italije, Švedske, Libije, Švicarske i Tur- rane. Dva desetljeća čekalo se u nijemosti,
ske. Iz Bihaća je 8. jula krenula i kolona prvo s nadom da će se pojaviti odnekud
od 250 biciklista. Evo ih, ulaze u Potočare. živi, a onda sa željom da im smire kosti i
Među njima je i dvanaest Brčaka koji su načine mezar nad kojim će šaputati mo-
ih sačekali u Konjević-Polju. Semir Ibra- litvu. Majke su popadale između tabuta,
himović kaže da peti put dolaze iz Brč- ljube zelenu plahtu, miluju je dlanovima,
kog u Potočare. Najduži put među njima bol grčen sve ove puste godine odvalio se gleda preda se, u daljinu, tupo. I sve tako
prevalila su peterica biciklista iz švicar- naglo. Ni očevi, zasjeli uz stabla platana, dok redove zelenih tabuta ne pokriju naj-
skog gradića Sent Margrethena. Oni su ne mogu spriječiti suzu. Plaču i oni koji lonkama. Teška noć, poput grobljanskog
vozili kroz nekoliko zemalja: Švicarska, nisu rodbina, razvalili su ih jecaji dviju busena, naliježe na Potočare.
Austrija, Italija, Slovenija i Hrvatska. Put dvanaestogodišnjih djevojčica koje nikad
ih je vodio 1.540 kilometara. Nakon njih, nisu vidjele svog amidžu. Zagrljene, jecaju prijatelji i prijatelji
dolaze maratonci iz Vukovara, Bihaća, Tu- potmulo, kao da tutnji u njima oluja. Suze Novi dan donosi kolone autobusa iz
zle i prvi put iz Goražda, njih šest: Zaim niko ne uspijeva suzdržati. Utrnuo i nijem, svih krajeva Bosne. Vrućina kao da lijepi
Šuman, Admir Adilović, Džanan Obuća, stoji čovjek tako, naslonjen uz ogradu i ljude jedne za druge. Svjetlucaju na suncu,

14 21/7/2016 STAV