Page 32 - STAV broj 263
P. 32

DOBA KORONE



          Piše: Edib KADIĆ                    Dnevnik medicinskog tehničara iz
              edib@stav.ba
                                              italijanskog grada Brescija
                                              SARAJLIJA U






                  gresivan virus s kojim nema
                  šale: Već danima nemamo
                  operacija i drugih liječničkih
          Azahvata. Samo baš urgentne         EPICENTRU
          stvari radimo jer je na našu bolnicu
          velika navala. Brescia, naša komuna,
          otprilike je velika kao Sarajevo i op-
          ćina Vogošća, Hadžići, jedna smo od
          najvećih komuna u Italiji. Najviše smo
          pogođeni virusom, mi i Bergamo. Nul-  KORONE
          ti, prvi pacijent koji nije ni znao da je
          bolestan bio je ovdje blizu nas, svega
          tridesetak kilometara, i to je tako kre-
          nulo. Trenutno imamo iznad 1.500 in-
          ficiranih ovdje u gradu. Virus je vrlo   Među brojnim medicinskim osobljem koje se trenutno u Italiji
          agresivan, vrlo se brzo i lahko prenosi s   bori da spriječi daljnje širenje virusa korona jeste i Haris Kadić,
          čovjeka na čovjeka, treba raditi distancu
          od najmanje dva metra. Znači, odmah   Bošnjak koji je prije skoro dvadeset godina u gradu Brescia u
          smo shvatili da nema pružanja ruku,
          bilo kakvog pozdravljanja rukama,   Italiji počeo raditi kao medicinski tehničar. Osam godina radio
          grljenja, ljubljenja, nipošto. Razmak   je na odjelu hitne pomoći u bolnici Instituto Clinico S. Anna,
          od dva metra i pozdravljaš se, nema
          druge. Najvažnije je ne dodirivati se,   nakon čega je dvanaest godina proveo na ortopediji. Stanje
          bez ikakvog fizičkog kontakta. Drugo:
          Odmah je došla direktiva da se stalno   u cijeloj Lombardiji izuzetno je teško, stotine pacijenata umire
          peru ruke, što češće i što duže. Zatim   svaki dan. Kada je počela kriza, odjel hladne ortopedije potpuno
          je odmah rečeno da se što manje izlazi
          u kino, pozorište, kafane, sve ono što   je zatvoren, a Kadića su odmah prebacili na odjel hitne pomoći,
          je neobavezno i s čim se može priče-
          kati. Kada idete u kupovinu, kada baš   gdje posljednjih dana pristiže ogroman broj pacijenata. Trenutno
          morate izaći, opet i u prodavnici drži-  je Brescia grad u Italiji koji je po broju oboljelih najteže pogođen
          te najmanje dva metra distancu. Nema
          sada da svi nahrle na kasu, da se pravi   virusom. Haris Kadić za magazin Stav priča svoja iskustva i
          gužva. Ne. Stvari koje ste stavili u kor-
          pu, stavite ih na traku i odmaknete se.   posljednjih sedam dana života koje je proveo na prvoj liniji fronta
          Prodavačica to sve provuče kroz ske-
          ner i odmakne se. Vi priđete, ostavite
          joj novac i odmaknete se, a zatim ona   se ovo suzbilo. Ako imate medicinskog   bi ona počela da radi. Nažalost, sedam
          priđe i uzme novac. Zaista je ovako   alkohola u kući, jednom dnevno prati   dana je mnogo da se shvati da je situa-
          trenutno u cijelom gradu i to je najsi-  ruke s njim, ali ni s tim ne pretjerivati,   cija izuzetno ozbiljna i da se treba pro-
          gurniji način da se izbjegne opasnost   jer se i na taj način može oštetiti koža   glasiti epidemija, a kasnije i pandemija.
          od širenja virusa.                pa da onda izazovete kontraefekt, gdje   Odlučili smo da radimo trijažu ispred
            Brescia – grad duhova: Vjerujte   će vam ruke biti više izložene infekci-  svake hitne pomoći. Pacijenti koji su
          mi, ovdje je sve zatvoreno. Sve prazno,   jama i virusu.             sumnjivi odmah idu u žutu zonu, gdje
          nema na ulicama nikoga, znači apsolut-  “Ma jebo virus, ‘ta će virus”: To   se rade vitalni parametri. Tu se određu-
          no nikoga. Blizu mog stana je prva au-  u samom početku uopće nije izgleda-  je temperatura, otkucaji srca i procent
          tobuska stanica. Autobus tu stoji 15 ili   lo da je tako strašno. Prvih dana je to   kisika u krvi. Dalje se u žutoj zoni vadi
          20 minuta, niko u njega ne ulazi. Niko.   sve bilo pomalo i smiješno. Italijani su   krv i radi rendgen-snimak pluća. Kada
          Svakih desetak minuta prođe po jedan   mentalitetom slični Bošnjacima. “Ma   se ustanovi da je riječ o virusu, pacijent
          automobil i to je sve. Sve je to pustahija,   jebo virus, ‘ta će virus”, svi su govori-  ide u crvenu zonu, gdje ostaje dva, tri
          grad duhova. I samo se tako može boriti   li, jer to uopće nije izgledalo tako straš-  ili pet dana.
          protiv ovoga virusa kako bi bio pobije-  no. Međutim, kad je virus uzeo maha,   Snimak pluća kao magla u Sara-
          đen. Nema tu plaho nekog palamuđenja   kad je to ozbiljno krenulo da se širi, jer,   jevu: Najčešće obolijevaju stariji ljudi,
          i pametovanja da si ti jak, da si otporan   Italija je ogromna zemlja od 60 miliona   oni imaju problema s disanjem, jer ovaj
          na virus, da neće tebe. Ni govora. Moraš   stanovnika, trebalo im je sedam dana   virus najčešće i najviše ugrožava respi-
          se držati jednostavnih pravila kako bi   da svu mašineriju stave u pogon kako   ratorni trakt. Kada dobijete snimak, ko



         32  19/3/2020 STAV
   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37