Page 75 - STAV broj 149
P. 75
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Tekst napisan sam od sebe
My name
is Samir,
Piše:
Samir BondSadikIbrahimović
Rijetki posjetioci, uglavnom zaljubljeni parovi zrelijih godina, ciljano
dolaze u ovu zabačenu šumsku kafanu. Udaljena od grada i slabo
posjećena, zgodno je skrovište od ljubopitljivih pogleda i neželjenih
susreta. Na njihovim ozbiljnim, napregnutim licima i, ponajprije,
nemirnim očima dalo se vidjeti da je ljubav u kojoj trepere brižljivo
skrivana i opterećena drugim vezama
Nedavno, za relativno toplih Tri stola dalje sjedili su muškarac i se sjećate, upoznali smo se u Dubrovni-
dana, bio sam na Ilinčici, brdu žena. Na pragu pedesetih, plameno crve- ku, davno prije rata! Odsjeli smo u istom
koje se postepeno pa strelovito ne kose, napadno našminkana i otmjeno pansionu, a s Vama je bio... Eh, ko bi sad
uzdiže i upečatljivo dominira odjevena, žena je, ne obazirući se na mene nakon toliko godina... Onako, visok, kor-
nad gradom. Na maloj zaravni, u potpu- i bučnu porodicu, tiho i sasređenog po- pulentan, eto, tako, otprilike kao i Vi!
noj tišini koju su prekidali prolasci rijet- gleda govorila nešto krupnom muškarcu – Sadik – rekoh ne trepnuvši, naslu-
kih automobila, sjedio sam na oborenom koji je oborene glave nepomično slušao. ćujući, razotkrijem li se, niz njegovih
deblu, duboko udisao čist zrak i gledao u pitanja na koja mi se baš i ne odgovara.
prozirnom izmaglicom poklopljeni grad. Izvadio sam notes i olovku i počeo – Da, baš tako! Kako je on? Je li živ?
pisati kroki za novinski tekst. Dok sam Čime se bavi?
U blizini je kafana s prostranom i ne- uobličavao inicijalnu ideju, prisjetih se – Živ je. Rijetko se viđamo, a, koliko
ukusno uređenom ljetnom baštom. Rijet- nekih pisaca i muzičara koji su odlazi- znam, piše za neke novine. Kao i mno-
ki posjetioci, uglavnom zaljubljeni parovi li u mirne, izolirane planinske kuće ili gi drugi ovdje, bori se kako zna i umije.
zrelijih godina, ciljano dolaze u ovu zaba- zimi na opustjele otoke kako bi u sa- – Da, da... Teška vremena! A, znate,
čenu šumsku kafanu. Udaljena od grada moći i rustikalnom ambijentu, ničim ostao mi je u sjećanju kao jako fin momak!
i slabo posjećena, zgodno je skrovište od ometeni, uobličavali svoje umjetničke – Da, bio je jako fin.
ljubopitljivih pogleda i neželjenih susre- kreacije. Osim bučne porodice, koju je Uslijedio je poziv za njihov sto, upo-
ta. Na njihovim ozbiljnim, napregnutim ovog puta ljutiti otac potrpao u auto i znavanje s njegovom ženom, kurtoazan
licima i, ponajprije, nemirnim očima dalo odvezao, mir oko mene bio je upravo pa neusiljen razgovor, serija znatiželjnih
se vidjeti da je ljubav u kojoj trepere bri- takav, rustikalan. pitanja i, budući da sam Samir i živim
žljivo skrivana i opterećena drugim ve- miran, sređen život, serija mojih odgo-
zama, onim koje se dugo i pažljivo grade, Ali, ništa. Dok čitam ono što sam na- vora prepunih zadovoljstva i svekolikih
a kad sazriju, prsnu i razliju se u naviku, pisao, uviđam da je inicijalna ideja slabaš- postignuća.
dosadu i netrpeljivost, brzo se i mučno na, neuvjerljiva i da mi valja pisati novi Pola sata poslije, dižemo se, pozdrav-
razgrađuju. tekst. Spustio sam olovku na sto i prešao ljamo, razmjenjujemo učtivosti i lijepe
dlanovima preko lica. Kad sam otvorio želje. Oni odoše, a ja, poput glumca koji
Tog lijepog, osunčanog dana ušao sam oči, žena plameno crvene kose i muškarac je uspješno odigrao svoju rolu i izašao iz
u kafansku baštu i poručio čaj. Na suprot- koji je do tada bio okrenut leđima pažljivo tuđeg karaktera, shvatih da imam u glavi
noj strani sjedila je bučna peteročlana po- su me gledali. Polahko i s mukom dižući gotov, posložen tekst.
rodica. Djeca su obijesno divljala tražeći svoje krupno, muskulozno tijelo, muška- Kroki sam pocijepao i bacio i svjež,
sladoled, majka je nemoćno i, na koncu, rac je ustao i prišao mom stolu. odmoren od sebe, nogu pred nogu, bez
histerično ponavljala kako je hladno i da žurbe se spuštao u prozirnom izmagli-
sladoled ne mogu dobiti, dok je otac, usred – Dobar dan! Vi ste Samir? com poklopljeni grad. n
vreve, kao da ga se cijela ta gungula uopće – A ko pita?
ne tiče, mirno sejirio i odbijao dimove. – Oprostite, baš sam neuljudan! Ni-
sam se ni predstavio! Zovem se Sead! Ako
STAV 11/1/2018 75
