Page 21 - STAV broj 169

Medijski obračun kod Salakovca

Ovih dana, nekako sasvim nezapaženo, je na sceni dezinformacijska kampanja u etnopolitička pozadina ove antimigrantske
traje svojevrsni medijski rat u vezi s kojoj HDZ-ovi mediji ipak imaju daleko kampanje. No, ni način na koji sarajevski
migrantskom krizom u Bosni i Hercego- maligniju ulogu, jer ne samo da demo- “građanski” mediji pokušavaju očigledne
vini. Zaraćene su strane, s jedne strane, niziraju migrante u svrhu politike koja je ekonomske migrante podvesti pod izbje-
prohrvatski mediji, uglavnom smješteni u prijetnja miru u Bosni i Hercegovini već glice, pa zatim emocijama umjesto činje-
Hercegovini, a s druge pojedini sarajev- pritom koriste i zloupotrebljavaju institu- nicama apelirati na svijest javnosti, nije ni-
ski, nazovimo ih “liberalni” mediji, koji su cije Hercegovačko-neretvanskog kantona. malo bezazlen niti dobrohotan, pogotovo
inače redovni uživaoci stranih grantova, Čak je uočljiv i pokušaj da se u kampanju uzmemo li u obzir očigledno dobro orga-
od Soroševe Fondacije za otvoreno druš- uključe i Bošnjaci iz Hercegovine, jer je niziranu kampanju usmjeravanja desetina
tvo pa do USAID-a. Naravno, svaki od neuspjela blokada na Ivan-sedlu ipak po- hiljada ljudi ka Bosni i Hercegovini, koja
tih medijskih blokova ovo pitanje tretira kazala da stvarni Čovićev utjecaj ne do- za brigu o izbjeglicama / migrantima jed-
u skladu s agendama vlastitih sponzora: bacuje ni do Neretve a kamoli do granica nostavno nema kapacitete. Kao i obično,
prohrvatski mediji u skladu s interesima kantona, pa se sada pokušava na osnovu u svemu ovome najviše će ispaštati oni
HDZ-a, koji od migrantske krize pokušava regionalnog patriotizma isprovocirati sa- najnezaštićeniji, migranti i država Bosna
napraviti političko pitanje te sve iskoristiti rajevofobija ne bi li se tako sakrila sasvim i Hercegovina.
da oslabi državne i federalne institucije i
ocrta zamišljene granice Herceg-Bosne,
dok “građanski” sarajevski mediji ovo pi-
tanje tretiraju u skladu s liberalnim svje-
tonazorima “društva otvorenih granica”.
Sve je eskaliralo smještanjem imigranata
u centar u Salakovcu, nakon čega gotovo
dnevno o istom problemu možemo čitati
različite vijesti u različitim medijima. Tako,
recimo, isti dan saznajemo da okolni mje-
štani pišu peticiju protiv smještanja migra-
nata u kamp, da bi poslije pročitali kako
mještani tvrde da je peticija podmetnuta.
Ujutro čitamo da je migrant napao čuvara i
nanio mu povrede koje su zahtijevale liječ-
ničku intervenciju, dok uvečer saznajemo
da nikakvog napada nije bilo. Intervjuirani
migranti istovremeno žele ostati u Bosni i
Hercegovini, ali je i što prije napustiti. Oso-
blje je kampa i nezadovoljno i zadovoljno,
migranti i bježe, ali i ne bježe iz kampa, i
tako dalje, i tako dalje. Sasvim je očito da

Sultani i veziri polupuna, u našem slučaju je li sahan poluprazan ili polupun, ovisi
isključivo od toga drži li upitani sahan čvrsto u vlastitim rukama
Nekako je uobičajeno za našu javnu scenu, i likove koji se po ili mu je on izvan domašaja. U prvom slučaju, sahan je ne samo
njoj motaju, da odgovor na pitanje je li čaša poluprazna ili polupun nego pun puncat najslađih stambolskih rahatlokuma,
ma nigdje takvog nema... No, ako je sahan podalje, pogotovo u
tuđim rukama, onda je on više prazan nego poluprazan, jadan i

čemeran, a ako čega u njemu i ima, onda
su to splačine i nejestivi bajati peksime-
ti. Upravo se tako može shvatiti razlika
u izjavama bivšeg reisa Mustafe ef. Ce-
rića, koji je nekada euforično, ali sasvim
netačno i pogrešno izjavljivao da nam je
Turska mati, da bi danas opet pogreš-
no i netačno tvrdio da je “naš sultan” u
Bruxellessu. Pouka koju bi uvaženi emeri-
tus mogao izvući iz navedenog jeste da ni
komentirati nije dobro na prazan stomak.

Sastavio: M. D.

STAV 31/5/2018 21