Page 23 - STAV broj 169
P. 23
Nehru Ganić optužen je za zločin počinjen nad žrtvama srp- uprave. U vanrednom izvještaju Čuturić piše kako su “zbog
ske nacionalnosti na području sela Čemerno. U optužnici stoji izuzetno povećanog pritiska svjetske javnosti ‘na pretpostav-
da je plan i cilj napada na selo Čemerno bilo, između ostalog, ljena događanja’ u periodu maj-juni u objektu zvanom ‘Luka’
ubistvo svih lica srpske nacionalnosti u selu, bez razlikovanja u Brčkom” prikupljeni sljedeći obavještajni podaci:
civila i vojnika Vojske Republike Srpske (VRS), uključujući i
zarobljenike koji su položili oružje, kao i prekomjerno i voj- Po uništenju oba mosta preko Save u Brčkom događaji su
nim potrebama neopravdano uništenje njihove nepokretne i počeli gubiti kontrolu kako od strane civilnih vlasti, tako i od
pokretne imovine. strane tadašnje vojne komande koja u tom periodu nije zaživje-
la niti radila onako kako bi u ratnim uvjetima trebala raditi. U
ČUTURIĆEV IZVJEŠTAJ grad su nagrnuli raznorazni “patriotski” orijentirani pojedinci
koji su pod izgovorom “odanog srpstva” ustvari vršili pljačke,
Ganić je vještačio u procesu protiv Mensura Ðakića i Begza- silovanja i, kao posljedicu tog, ubistva bez opravdanog razloga.
da Kajtazija, koji su optuženi za zločin protiv civilnog stanov- Osim tih grupa koje su, uzgred, dolazile s detaljno razrađenim
ništva 1992. godine nad žrtvama srpske nacionalnosti u brčan- planovima o pljačkanju koje su razrađivale prije polaska, tako-
skom selu Bukvik. “Optuženi Kajtazi se tereti da je iz vatrenog đer mislimo da su postojale grupe koje su dolazile i po zadatku,
oružja ubio dvije žene srpske nacionalnosti, a optuženi Ðakić tj. koje su imale podršku tadašnjih vlasti.
da kao komandant bataljona nije spriječio jednog pripadnika
Hrvatskog vijeća obrane (HVO) da ubije tri zarobljenika srp- Pri tome mislimo na rukovodstvo Bijeljine, koje je ustvari
ske nacionalnosti te da je propustio da procesuira i kazni poči- i dovelo na samom početku rata oko 550 prikupljenih “bora-
nioca”, saopćilo je Tužilaštvo BiH nakon podizanja optužnice. ca”. U svemu tome su prednjačili Mauzer i major Gavrilović
Međutim, da bi se znalo šta se tačno desilo u tom brčanskom s Arkanovim pratiocima predvođenim Pejom i civilnim ruko-
mjestu, moramo se vratiti 26 godina unatrag i pogledati doku- vodstvom Bijeljine. Ne treba osporiti njihovu iskrenu želju da
ment koji u septembru 1992. godine, upravo nekako u vrije- pomognu komšijama u Brčkom, ali je nesporna i loša organi-
me napada na Bukvik, komandi Vojske Republike Srpske šalje zacija koja je dovela do toga da su se pojedinci oteli kontroli
obavještajac Simeun Čuturić, kapetan i načelnik obavještajnog i počinili određena ubistva. U prvim danima, kao i u mjesecu
odjela u komandi Istočnobosanskog korpusa VRS. junu, bilo je prisutno i djelovanje radikala-četnika “vojvode”
Mirka Blagojevića, koji je s istomišljenikom iz Brčkog Mile-
Naime, 29. septembra 1992. godine Čuturić šalje izvještaj Glav- tom Gatarevićem Bolerom bio aktivan na dijelovima Burića
nom štabu VRS, odnosno načelniku Obavještajno-bezbjednosne Brda, Ciganluku i u samom centru grada. O radu i akcijama
postoji dokumentacija koju je pripremio i obradio Žika Jova-
nović Crnogorac i mislimo da je dio dokumentacije u stanici
bezbjednosti Brčko.
Ubistva su se događala ne samo u luci nego i u Srpskoj Va-
roši, gdje su, po kazivanju popa Slavka, muslimanski i hrvatski
živalj izvođeni i likvidirani pred kućama u prisustvu svjedoka.
Takve likvidacije vršene su nestručno i javno i bile su dostupne
svima. Leševi su ostavljeni da stoje po nekoliko dana dok ih
komunalna služba ne bi pronašla i odvela u jame koje su bile
iskopane. Jedna jama nalazi se s desne strane puta prema skre-
tanju ka bescarinskoj zoni, a za druge se ne znaju potpuno tačni
podaci. Po izjavi predsjednika Opštine Ðorđa Ristanića, ubije-
no je 300 ljudi. On se ne uzbuđuje oko toga. Kada su određeni
organi upozoravali da se nešto preduzme, u smislu neoticanja
podataka, odgovarao je da ga to ne interesira i da su daleko veće
grobnice u Prijedoru.
Leševi su zakopani, a na to je posut građevinski materijal od
srušenih džamija. S ovim događajima je pravovremeno upoznat
komandant kasarne pukovnik Ðurđević, kao i štab korpusa, da
u smislu zaštite oticanja podataka treba nešto preduzeti. Dobijao
je odgovor da je to stvar civilnih vlasti. Dakle, vojska je mislila
da je to stvar civilnih vlasti, a civilnu vlast imao je Ðorđe Rista-
nić, koji se nije puno uzbuđivao, već se, naprotiv, javno hvalio.
ADEKVATNE MJERE
U vanrednom izvještaju Čuturić nastavlja: Ubrzo su toko-
vi krenuli drugačije, gdje su svjetsku i evropsku javnost upo-
znala dva očevica, gdje od tog momenta počinje hajka vezana
za taj događaj.
Određeni dio organa iz Vojske i SUP-a, kao i Simo Rado-
vanović (instruktor kapetana Dragana), predlagali su civilnoj
vlasti da odrade kako treba taj dio posla u zaštiti od oticanja
podataka. Prijedlozi su bili da se u saradnji sa stručnim timom
VMA prevezu leševi na sigurno mjesto, kako je to vršeno i u Ba-
ranji i na ostalim ratištima, na što je VMA pozitivno odgovorila.
Smatramo da za ovu akciju još uvijek nije kasno i da istu
treba izvesti što prije i u strogoj tajnosti, jer već duže vrijeme
smo suočeni s činjenicom da u našim redovima vrlo aktivno
STAV 31/5/2018 23
