Page 29 - STAV 81 22.009.2016

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Patologija palanke

tuzla je odavno

zavijena u crno

Jasmin Imamović klasični je diktator koji godinama inkvizitorski
progoni ili ekskomunicira pamet iz ovog grada, koji nije Tuzlak
i koji mrzi Tuzlu i sve tuzlansko, koji je navrat-nanos pobjegao
iz “voljenog” grada tokom februarskih protesta 2014. godine,
koji i mojim parama dodjeljuje književne nagrade kojekakvim
Piše:
sadik iBraHimOvić literarnim vucibatinama

U kofere. Odredište: bilo gdje. Neka mu je proze u Jugoistočnoj Evropi”, “Tuzla je
kvartu u kojem sam nekoć živio,
sa srećom. Ostane li ovdje, hejteri Tuzle i
htio ili ne htio, upoznao sam sve
bastion antifašizma”, i u novije vrijeme:
dječake i djevojčice iz generacije
“Tuzla je grad koji se ne da zaviti u crno.”
Tuzlaka isisat će mu posljednju kap krvi
mog sina. Bilo je među njima
podosta bistre i darovite djece. Pamtim, i bez milosti ga nogirati kao potrošenu Eh, da! I ovo: “Tuzla je grad ljubavi, a
ljubav je kosmička energija.”
krpu. Ali, neće moći. Ne da otac. Iliti –
tako, Ajdina. Krhak, sićušan, tih i nena- ja. E zato moj sin ide bilo gdje, da vam Ove raspamećene izjave izrečene su iz
metljiv dječak. Ničim se nije isticao, osim popis kroz popis. usta tuzlanskog gradonačelnika Jasmina
kada bi igrao nogomet. Tada bi se, ona- Zašto popis? Pa, zato što je Tuzla “kra- Imamovića, klasičnog diktatora koji, po-
ko krhak, na moje iznenađenje, transfor- ća” za dvadeset hiljada stanovnika u od- gubljen u vremenu i prostoru, funkcioni-
mirao u razjarenog dobermana: igrao je nosu na prethodni popis iz 1991. godine. ra, jer ne zna drukčije, po principu: “Ko
agresivno, napadački, rastrčan kao osica, Previše za ionako mali grad, odnosno pa- nije sa mnom, taj je protiv mene.” Ovo su
a izgubljenu loptu nastojao je pošto-poto lanku koja, nastavi li se odliv pametnih izjave čovjeka koji godinama inkvizitorski
vratiti u posjed. I uspijevao je. glava, a hoće, žurno grabi ka statusu be- progoni ili ekskomunicira pamet iz ovog
Tokom godina, uočio sam da Ajdin značajne, mediokritetske selendre. Kome grada, a to što radi imputira političkim
od druge polovice mjeseca maja ne ide u takvo stanje odgovara, nije pitanje za mi- oponentima; čovjeka koji nije Tuzlak i
školu. Po cijeli je dan igrao nogomet ili lion dolara. Čak niti za jedan dolar. Sve koji mrzi Tuzlu i sve tuzlansko; čovjeka
košarku. Jednom, kada mi je prišao i po- je jasno: cilj je izopćiti iz javnog života za kojeg je Selim Bešlagić javno izjavio
zdravio me, pitao sam ga zašto ne ide na pametne, misleće glave i iskreirati sveko- da je njegova, Selimova, najveća greška u
nastavu. “Znate, ja sam najbolji učenik liko mediokritetsko ozračje u kojem ne- životu; čovjeka koji je navrat-nanos pobje-
u školi pa me svake godine oslobode na- izrasli lokalni politički i ini moćnici je- gao iz “voljenog” grada tokom februarskih
stave dvadesetak dana ranije. Nagrade me dino mogu funkcionirati. protesta 2014. godine; čovjeka koji je ne-
tako za uspjeh u školi i osvojene medalje Drukčije ne, jer inteligentni ljudi službenom fetvom, od uha do uha, meni
na takmičenjima iz matematike i fizike.” ponajčešće nisu poslušni i nekako im je i meni sličnima zatvorio sva vrata u mom
Ajdina i slične njemu godinama ni- najdraže misliti svojom, a ne tuđom gla- rodnom gradu; čovjeka koji i mojim para-
sam vidio. Sklonjeni su. Iz te generacije, vom, što, opet, kod neizraslih i bezidej- ma dodjeljuje književne nagrade (čast ri-
u kvartu u kojem sam nekoć živio, nema nih vlastodržaca producira stanje duboke jetkim izuzecima) kojekakvim literarnim
više bistre i darovite djece. Oni koji to paranoje i, posljedično tome, težnju da se vucibatinama. E, takvog čovjeka Tuzlaci
nisu, a ostali su u gradu, stasali su u klo- takvih, mislećih i neposlušnih, čim prije svojim glasovima petnaest godina održa-
šare i besposličare ili, u “sretnijoj” va- i bilo kako riješe. I dobro im ide, naža- vaju na gradonačelničkoj poziciji, a kako
rijanti, u teške hamale koji za bijednu lost ili srećom, ovisno o tome iz kojeg se stvari stoje, osmjehuje mu se novi mandat.
platu crnče kod nekog od lokalnih ro- i čijeg ugla gleda. Dakle, što jest-jest, nije do kulturalnog
bovlasnika, bez fiksnog radnog vremena No, ipak, treba biti pošten pa ustvrditi arbitra i književnog poduzetnika Jasmina
i slobodnih dana za odmor. A kako biti kako Tuzla bolje ni ne zaslužuje. Imamovića. On je naprosto mjera stvari i
rob nije nimalo ugodno, i moj sin, prem- “Tuzla je najstariji grad u Evropi s živi dokaz da s ovim gradom definitivno
da bez iskustva s robovlasnicima, pakira kontinuitetom življenja”, “Tuzla je centar nešto nije u redu. n

STAV 22/9/2016 29