Page 6 - STAV 81 22.009.2016

TETRIS

Nije beg cicija “Ljutska prava

Radi čovjek mjesec, nema plaće, nada se da će je biti sljedećeg, u Švetskoj”
ali opet nema, trećeg mjeseca dobije pola plaće, pa opet nema ni-
šta mjesecima. I tako stalno. Ode da ovjeri knjižicu, ali ne može.
Taman stekne uvjete za penziju, ali neće moći. Nisu uplaćeni
doprinosi. Ovo je svakodnevica u velikom broju bh. firmi. One
dobre barem isplaćuju redovno plaće i doprinose. Nekada one
nisu ni blizu zadovoljavajućeg iznosa, ali, kako kaže naš narod,
barem su redovne.
Nije ovo priča o lošim kompanijama, nego o onim najboljim, koje
cijene svoje radnike i tretiraju ih prije svega kao ljude. Nisu to
kompanije koje ulažu u marketing, pa da svako dobro koje urade,
kao što to većina čini, razglase na sva zvona. Ne. To su kompanije
koje vode skromni ljudi koji nisu željni slave, ali znaju cijeniti sva-
čiji trud. Jedna je od takvih sarajevska građevinska firma “Sela”.
Vlasnik ove firme, koja zapošljava stotinjak radnika, svakog Baj-
rama svim radnicima, bez obzira na vjeru i naciju, podijeli po 120
maraka bajramluka. Dakle, svaki Bajram vlasnika kompanije “ko-
šta” 12.000 maraka, odnosno godišnje samo za bajramluke vlasnik
“Sele” izdvoji 24.000 maraka.
Njegovi radnici pričaju da im plati svaku minutu prekovremenog
rada. A dešava se često da, pošto se firma bavi asfaltiranjem, radni-
ci ostanu duže. Sve se to uredno isplati. Kažu još da nikad ne cje-
pidlači, kada isplaćuje, uvijek zaokruži cifru. Naprimjer, ako treba
platiti radniku dnevnicu 43 marke, on plati 50. Nisu to neke pare,
sedam maraka više-manje, ali takav je odnos nešto što u današnjoj
Bosni i Hercegovini, u kojoj mnogo toga nije normalno, “oduzima
dah”. Velika je stvar biti normalan u nenormalno vrijeme. Nikad
beg nije bio cicija. /J.S./

Kada je novinar portala Žurnal htio provjeriti na koje
sve destinacije putuju zastupnici Parlamenta FBiH,
vjerovatno nije ni sanjao da će nekoliko dana kasni-
je u rukama imati pravi hit. Naime, odgovoreno mu
je dokumentom u kojem je šturo navedeno gdje se
putovalo i koliko je to sve koštalo. No, ne zna se šta
je, zapravo, u tom dokumentu skandaloznije. Desti-
nacije na koje putuju parlamentarci, događaji ko-
jima prisustvuju, novac koji se za to troši. Ili, pak,
nepismenost odgovornih koji su odgovorili na upit
novinara Žurnala. U svega nekoliko tačaka u njiho-
vom dopisu zabilježene su takve pravopisno-grama-
tičke vratolomije da se čini kako je riječ o kakvom
malom oglasu, a ne službenom dokumentu. Evo nek
oliko primjera. Oko 30 hiljada maraka prošle godine
potrošeno je, između ostalog, na odlazak u “Bjelji-
nu”, na konferenciju o “ljutskim” pravima. Trošilo
se za “obilazak stradalih” u Bleiburgu. U “Švetsku”
se išlo u “studisku” posjetu “zemljišnoj administra-
ciji”, u Albaniju na “medžunarodnu konferenciju”.
Bilo se i u Teheranu, da se utvrdi kako teče “sarad-
nja političkih aktivnih žena”. U Berlinu je obavlje-
na “Konrad Adenauer studiska posjeta”, a aktualno
stanje sigurnosti u Vitezu koštalo nas je 374 marke.
Zanimljivo je i kako je “obilazak Posavskog Kanto-
na” koštao 558 maraka, više nego troškovi putovanja
u Teheran. A i “žene parlametarke” posjedile su malo
na Vlašiću. /N.H./

6 22/9/2016 STAV