Page 57 - STAV broj 183
P. 57
nokomandujući austrijskih snaga u Bosni József Esterházy Princ von Sachsen
bio je princ od Saksonije Joseph Hildbur- Hildburghausen
ghausen, kojem je, prema mišljenju veći- artiljerijski, a potom i opći napad. Činilo
ne historičara, bilo podređeno oko 80.000 se da će malobrojni branioci posustati. Oblače ratnička odijela, uzimaju oružje
vojnika. Na čelu dobro opremljene i nao- Prema izvještaju austrijskih obavještaja- i bore se ravnopravno s ostalim. “Visoke,
ružane vojske, koja je brojala oko 17.000 ca o gradovima, broju raspoloživog arti- lavljeg srca, izdržljive, najčešće su radi-
vojnika, Hildburghausen je opsjeo Banju ljerijskog oruđa i posade, dostavljenom le muške poslove i u bojevima, dok su se
Luku s namjerom da je zauzme, što bi mu generalu Hildburghausenu, a koji navodi tukle, nisu se razlikovale od muškaraca”,
kasnije omogućilo osvajanje i preostalog prof. dr. Enes Pelidija u knjizi Banjaluč- pisao je Omer Novljanin.
dijela Bosne. Šta se sve dešavalo kod Ba- ki boj iz 1737, u Bužimu se nalazilo svega
nje Luke, historija je zabilježila do u de- šest topova i 250 članova posade. Zajedno Bužimske heroine stajale su pored svo-
talje. Međutim, o zbivanjima u Bužimu s posadom, u tvrđavu se sklonilo i okol- jih muževa, braće i očeva. Neke su punile
te sudbonosne 1737. godine teško je naići no stanovništvo. Pretpostavlja se da ih je puške i dodavale ih braniteljima, a neke
na detaljniji izvještaj. Kroz ovu je priču bilo nekoliko stotina. su s puškom, sabljom, jataganom ili to-
naš cilj da ispravimo historijsku neprav- puzom u ruci ubijale i ranjavale napada-
du prema jednom od najvećih bosanskih Vrućina, grad pretrpan ljudima i živo- če. Odraslija djeca također su se borila.
sinova i barem dijelom otmemo od zabo- tinjama, ponestaje vode, a neprijateljska Neprijatelj je vjerovatno pozivao brani-
rava njihovo herojsko djelo. lahka artiljerija granatira utvrdu. Unu- telje da se predaju, s obzirom na to da je
tra metež, ljudska vreva, glasovi uspani- car Karlo VI uoči pohoda donio i proglas
U nastojanjima da zauzmu Bosnu kao čenih životinja i plač male djece. Izvana koji se ima proširiti među stanovništvom
najistureniju pokrajinu Osmanskog car- dopiru prašina i dim. Neprijatelj pljačka, napadnutih krajeva u kojem jamči ličnu i
stva, austrijski vojni vrh odredio je neke pali kuće i usjeve, siječe voćnjake... Sve imovinsku sigurnost onima koji se dobro-
strateške ciljeve koji su, između ostalog, to pokolebalo bi običnog čovjeka, ali, za voljno predaju, a oni koji žele ostati mo-
obuhvatali zauzeće nekih važnijih utvr- mnoge, Bužimljani nisu tek obični ljudi. raju se pokrstiti jer im u njegovoj državi
da. Jedna od tih utvrda i naselja koja su U mnogo čemu razlikuju se od drugih. “zakon vire svoje mesta imati nemože”.
još od njihovog dolaska pod osmansku Oni ne osjećaju strah, već prkos. Odluč-
vlast neprestano zadavala glavobolju au- ni su da se bore do posljednje kapi krvi. Ovaj proglas u kojem je jasno izražena
strijskom neprijatelju bio je i Bužim. Vo- Njihov zapovjednik Ahmed Bajraktare- namjera da će muslimansko stanovništvo
đen jakom željom da ostvari ono što svi vić hrabri ih riječima da im u pomoć stiže koje ostane biti pokršteno izazvao je kon-
njegovi prethodnici nisu mogli, hrvatski lično Ali-paša Hećimović (Hekimoğlu), traefekt i dodatno učvrstio branitelje ši-
ban József Esterházy, koji je bio pod ko- kojem je poslao svog izaslanika. rom Bosne, pa tako i u Bužimu, da istra-
mandom princa Hildburghausena, kra- ju u borbi. Zapravo, među braniteljima
jem jula 1737. godine s dvadeset hiljada ŽENE I DJECA RATNICI Bužima bio je i velik broj muslimanskih
austrijskih vojnika napao je na Bužim, izbjeglica iz Like. Došli su i naselili se ov-
tvrđavu na samoj granici Osmanskog Napadi austrijske vojske smjenjuju dje prije četrdesetak godina iz različitih
i Habsburškog carstva. Do početka 18. se jedan za drugim. Pri svakom napadu krajeva: Gospića, Perušića, Bunića, Kr-
stoljeća Bužim je napadan više puta. Ha- nadaju se da će slomiti otpor šačice bra- bave, Bilaja, Udbine, Korenice. Mnogi od
bsburški vojskovođa Georg (Juraj) von nitelja. Znaju da je posada tvrđave malo- njih još su čuvali sjećanje na rodnu grudu
Khevenhüller 1578. godine, nakon što brojna, ali ne znaju da ovdje nema kuka- koju im je oteo ovaj neprijatelj. Čuvali su
je zauzeo brojne utvrde u Krajini, uklju- vica i slabića. Ovdje su svi ratnici, čak i sjećanje na pobijenu ili na silu pokrštenu
čujući Cazin, Zrin i Ostrovicu, navalio je žene i djeca. Ondašnji historičari poput rodbinu. Sada, našli su se licem u lice s
i na Bužim, odakle se poražen i ponižen Omera Novljanina zabilježili su da se istim tim neprijateljem.
morao povući. Poraženi i poniženi, bježa- ovdašnje žene po svojoj žustrini i odvaž-
li su što dalje od Bužima i grofovi Ernest nosti skoro i ne razlikuju od muškaraca. Glasnik kojeg je Ahmed Bajraktare-
Paradeiser i Franjo Erdődy 1685. godine. vić poslao po pomoć stigao je u Podrašni-
cu kod Varcar-Vakufa (Mrkonjić-Grada),
Ljeta 1737. godine pod Bužim je do-
šao da iskuša sreću i ban József Esterházy.
Njegova vojska koju je postavio oko grada
izgledala je zastrašujuća. Nakon poziva na
predaju i dobro poznatog odgovora Bu-
žimljana, uslijedio je
STAV 6/9/2018 57
