Page 76 - STAV broj 293

30 GODINA VIŠESTRANAČJA

Nadimak Strašni, koji se veže i uz nje- prosjake, ulične prodavače, zaljubljene na ulicama Praga. Spomenute fotografije,
govu neustrašivu, gotovo suludu, hrabrost parove. I u tom, uvijek živom, zanima- koje su prokrijumčarene iz Praga posred-
da izlazi na ulice ratnog grada s aparatom u nju za ljude “sa društvene margine”, Ko- stvom “Magnuma” i anonimno objavljene
ruci u najopasnijim trenucima danas, bez vačević podsjeća na svoj veliki fotografski u The Sunday Timesu pod inicijalima P. P.
svake sumnje potvrđuje da se ime Milomira uzor – na Diane Arbus (1923–1971.) i na (praški fotograf), osvojile su 1969. godine
Kovačevića ubraja među ona važna umjet- izuzetnog majstora portreta i dokumen- slavnu Robert Capa Golden Medal.
nička imena koja su tih godina čuvala duh tarne fotografije, Nijemca Augusta San- Onakav kakav je i kao osoba, takav je
i život grada. U periodu ratnih devedesetih dera (1876–1964.). Kao i Sander u svome Strašni i sa kamerom u ruci – inteligen-
snimio je preko 30.000 fotografija iz kojih slavnom fotociklusu nastalom između dva tan, nenametljiv, tih i pomalo sramežlji-
je izraslo nekoliko važnih fotociklusa: Tito svjetska rata, i Strašni traga za onim što vog osmijeha. On nas, poput nevidljive
in War, Ase leži, Ratna arhitektura, Apoka- čini jedinstveno i zaustavljeno “Lice našeg ruke, zaustavlja pred prizorima, scenama,
lipsa Now, In memoriam”. vremena”. Međutim, kako tvrdi sam Ko- ljudima i „slučajnim susretima“ udalje-
Ni na jednoj od izloženih fotografija vačević, najdraži mu je ipak češki fotograf nih motiva i osvještava nam njihov hu-
na tadašnjoj izložbi iz 2010. godine nije Josef Koudelka (1938.), fotograf jedinstve- mor, dvoznačnost, ironiju, besmisao ili
bilo prizora stradanja, smrti, niti riječi - ne životne i profesionalne biografije. Ovaj njihovu laž.
rat. Ali, ono što je fotografirao Kovače- vječni nomad sa kamerom u ruci, zabilježio Spomenuta je izložba u danima ta-
vić bio je rat plakata, rat verbo-vizualnih je nesmiljenu vojnu silu Varšavskog pakta dašnjih općih izbora u BiH istovremeno
ideologija, kakofonija ispraznih obećanja
i riječi kratkog daha. Izazvan, poput pariš-
kih dekolažista šezdesetih godina prošlog
stoljeća, on pronalazi u izgubljenim plaka-
tima i poderotinama jednu novu ljepotu
i svježinu. Ali, Strašni ide i korak dalje:
stupovi, zidovi i izlozi sa nekoliko slojeva
prelijepljenih plakata nisu samo vizualno
izazovni. Ta “nova slika ulice” koju više
ne treba slikati već samo učiniti vidlji-
vom za Strašnoga prvenstveno nudi mo-
gućnost da ponudi širi nazivnik mogućeg
razumijevanja političke stvarnosti. Goto-
vo doslovno, kako se gule slojevi plakata,
tako i autor guli, rastvara i razotkriva slo-
ženo i kontradiktorno lice našeg vreme-
na. Ali, on pri tome ne moralizira niti se
priklanja nekoj od ponuđenih političkih
opcija. On u onome što je prolazno, pa i
trivijalno pokušava prepoznati i zaustaviti
ono što je trajno i nepromjenjivo: uz ostat-
ke političkih slogana, gostujućih cirkusa
i modnih starleta, vidjeli smo tako male

76 15/10/2020 STAV