Page 75 - STAV broj 293

Aida Abadžić Hodžić

Milomir Kovačević Strašni: Vječni nomad strašnog oka

STRAŠNI

IZBORI 1990

eposredno pred posljednji rat je na ljude i događaje u danima osnivač- Kratke rečenice izložbenog kon-
u Bosni i Hercegovini, fotograf kih konvencija nacionalnih stranaka i cepta ne samo da otkrivaju svu foto-
Milomir Kovačević Strašni (Sa- prvih demokratskih izbora 1990. godi- grafsku osjetljivost Strašnog (važnost
Nrajevo, 1961.) svojim je fotoa- ne. Kao međašne fotografije u kronolo- izmaglice, polusjene, popodnevnog
paratom, na jedinstven način, zaustavio giji ove izložbe stajale su ona s posljed- sumaraka...) već otkrivaju i način nje-
i učinio vidljivom atmosferu tragične njeg Dana republike (novembar 1989.) i govog fotografskog mišljenja – spo-
promjene i loma koji će ubrzo uslijediti u fotografija snimljena na samom početku sobnost iznimne sinteze. Kovačević
bosanskohercegovačkom glavnom gradu. rata, u središnjoj sarajevskoj ulici (maj nikada nije izgubljen u ekspliciranju
Urođena osjetljivost za ono što je važno i 1992.). Upravo u promjeni koja se de- ili prenaglašenoj emotivnoj ekspresi-
aktualno, za ono u čemu se oslikava duh sila od vremena fotografije snimljene u ji. On ne fotografira svoj grad senza-
određenog mjesta i vremena, omogućila novembru 1989. godine, prema riječima cionalistički – razmišljajući o naslov-
je Strašnome da ne bude tek fotograf po autora iz sinopsisa njegove izložbe, “sa nicama koje bi dobro prodale dnevni
narudžbi redakcije. Fotografijom se počeo ustakljenim, uredno poredanim portreti- list ili tjednik, osvojile pažnju velikih,
baviti već sa sedamnaest godina, u Uni- ma Tita, u jutarnjoj izmaglici, polusjeni multinacionalnih medijskih agencija.
verzitetskom foto-klubu “Cedus” i već i nagovještaju epohe na zalasku” do one U razgovoru neposredno uoči otvore-
tada njegovu pažnju primarno privlači od 2. maja 1992. godine i prvih granata nja izložbe, autor je istakao: “Dok su
život ulice i psihologija mase (prizori iz ispaljenih na središnju sarajevsku, Tito- strani fotografi slikali nesreću, ja sam
Međugorja, rock koncerti, navijači na no- vu ulicu i “rasprskanim staklima Titovih fotografirao svoju sudbinu” (Dani, Sa-
gometnim utakmicama, proslave državnih portreta, u mraku, kraju jednog doba”, rajevo, 10.9.2010, str. 66), otvarajući, pri
praznika, sjaj i bijeda buvljaka...). Član Strašni je izvanredno zgusnuto i bez su- tome, važno pitanje očuvanja ljudskog
Udruženja likovnih umjetnika primije- višne naracije sažeo dramatiku jednog dostojanstva i pitanje etike umjetnika u
njenih umjetnosti (ULUPUBiH) postao tragičnog perioda. fotografiranju prizora ratnih stradanja.
je 1989. godine.
Svojim lutanjima po gradu sa kame-
rom u ruci, Strašni je, na stanoviti način,
anticipirao teme koje su redakcije listova
sa kojima je surađivao odabirale za svoje
buduće tekstove. Poput Baudelaireovog
“šetača-lutalice” koji je najbolje osjećao i
utjelovljavao duh moderniteta i modernog
grada, tako je i Milomir Kovačević Strašni
na sarajevskim ulicama, izlozima, licima
ljudi, među prvima predosjetio promje-
nu koja se slutila već u kasnim osamdese-
tim godinama nedavno minulog stoljeća.
Kovačevićeva izložba “Strašni Izbo-
ri 1990”, organizirana prije tri godine u
Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, u
danima neposredno uoči tadašnjih okto-
barskih izbora 2010. godine, na nekoliko
stotina crno-bijelih fotografija podsjetila

STAV 15/10/2020 75