Page 95 - STAV broj 293

Tokom kasnijih sastanaka s gospodinom Mitterrandom
ja sam vidio da on ima velike predrasude i on je
uvijek govorio o vlastima u Bosni i Hercegovini kao o
muslimanskim vlastima. Često sam pričao da je jednom
na sastanku optužio našeg ambasadora u Parizu Tomu
Kovača da je izdajica srpskog naroda. A kada malo

pogledamo Mitterrandovu historiju, to je bilo sasvim
prirodno, jer on je bio izdajica Francuske, bio je dio
višijevske vlade Francuske i sarađivao je s nacistima.
Kada su pobijedili saveznici, on je brzo promijenio boje

Americi, gdje je izgradio uspješan biznis, da se završi rat ili da podignu embargo na
razišao se s Miloševićem jer je zagovarao oružje da se mi možemo braniti. Na kraju,
mir i priznavanje teritorijalnog integri- mi smo pokazali da se možemo odbraniti,
teta susjednih zemalja, op. a.), pokuša- ali se nismo mogli osloboditi jer nismo
vao da isposluje da mu svijet dadne pri- imali takvu vrstu oružja, vojna ofanziva
znanje prvog čovjeka Srbije i Crne Gore, traži vrstu oružja koju mi nismo imali, a
male Jugoslavije, i da zamijeni Miloše- krv i hrabrost da odbranimo većinu Bo-
vića, koji je također bio prisutan na toj sne i Hercegovine smo imali.
konferenciji. Dobro se sjećam da lideri
nisu željeli da idu u tom pravcu jer su Kako su izdate Srebrenica i Žepa:
smatrali da Milan Panić nije pravi lider, Stvari u Daytonu uopće nisu izgleda-
ali s druge strane, mnogi su bili šarmira- le kako sam ja zamislio. Mi smo prije
ni Miloševićem i on se uvijek pokazivao toga imali proces koji nas je trebao vo-
brže, što tiše i da Zapad ne bude krivac kao čovjek koji može da donese ono što diti prema miru, ja sam želio da se taj
za sve što se dešava, što se manje zna šta se traži. Tako se prodavao kroz cijeli rat proces produži što je moguće dalje, pri-
se dešava, Zapad će biti manje kriv za to. i na kraju u Daytonu je to i Richard Ho- je svega zato što smo u tom momentu
Već u maju 1992. Bosna i Hercegovina je lbrooke kupio i zato je Milošević ostao imali vojnu akciju koja bi možda mo-
bila dio porodice nacija svijeta. Mi smo na vlasti još toliko dugo i to je mnogo gla dovesti do boljih rezultata na di-
imali i formalno pravo, a da ne govorim koštalo Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ci- plomatskom stolu. Bilo je jasno da će
da su građani BiH imali pravo na život, jelu regiju. Iako je bio veoma sposoban ono što se dešava na terenu vojno oni
slobodu i imovinu, to se sve ignoriralo. političar i znao da drži duge sastanke s pokušati da nekako prihvate i zalede na
pijanim diplomatima i da ih šarmira, go- diplomatskom stolu. Bila je jedna veli-
Podvala Mitterranda: Gospodin Roy vorio je sve što je trebao govoriti, on je ka mana toj strategiji, to smo svi znali,
Gutman i još nekoliko hrabrih novinara na kraju bio čovjek koji je dao podršku, a i predsjednik Izetbegović je to znao,
su nakon tih pisama koje sam dao javnosti snagu toj ideji velike Srbije, koliko je na što rat duže traje, iako pobjeđuješ, opet
počeli da istražuju zločine. Oni su poku- kraju bio odgovoran za svaki potez, ko ljudi ginu, nema normalnosti u državi,
šali da spriječe da to postane dokument zna, ali je znao sve što se dešava i sve je ljudi traže da idu van države, da budu
Vijeća sigurnosti jer bi onda ono što se to plaćao sredstvima Srbije. izbjeglice u drugim državama, da traže
dešava u BiH bila i njihova odgovornost. edukaciju, posao i mir. Iako je počeo rat
Odmah nakon tih medijskih izvještaja Dženaza spremna, mrtvaca još nema: da ide u našu korist, dvije su stvari bile
Englezi su pozvali na sastanak, London- Bosna i Hercegovina je preživjela, nije bitne, ljudi ginu i rat je velika nepravda.
sku konferenciju. Ja sam saznao mnogo nestala, ona je trebala da nestane. Prvi Ne možeš da podržavaš rat. Iako je rat
kasnije da je ta Londonska konferencija koji su zaslužni za to jesu branioci Bosne za pravdu, on je istom velika nepravda.
bila Mitterrandova jer je on osjećao da se i Hercegovine, oni su branili i odbrani- Cijeli taj mirovni proces je počeo 1994.
previše pokazao kao prijatelj Beograda i li državu. Kada nas nisu mogli izbrisati, godine mapom Kontakt grupe za Bo-
Miloševića. Njegova inicijativa da dođe onda je došlo pitanje “šta sad”. Željeli su snu i Hercegovinu. Ja sam bio prisutan
u Sarajevo u junu 1992. nije bila da po- da nam se klanja dženaza, a mi se još uvijek kao ambasador u UN-u u Ženevi 1994,
mogne, to je bila inicijativa da se spri- bavimo s nekim našim građanima koji su kada je američki predstavnik predao
ječi američka intervencija i intervencija postali dosta antagonistični prema našim zadnju kartu, ta karta se više ne može
NATO-a. To sam čuo od Milana Panića, liderima i optužuju nas da smo dopustili pregovarati, kako bi unutrašnja raspo-
s kojim sam imao dobre odnose da je to genocid. Na kraju, dr. Silajdžić i ja, iako djela mogla izgledati između srpskih,
bila Mitterrandova ideja. Pavić je tada smo imali nekad neke nesporazume, mi hrvatskih i bošnjačkih sredina. Mi smo
bio premijer Jugoslavije, ja se sjećam te smo znali i imali zajedničku strategiju s u međuvremenu dosta uspješno, tu je
konferencije, gdje je Milan Pavić, koji je predsjednikom Izetbegovićem i svim dru- dr. Silajdžić dosta zaslužan, dogovorili
sebe smatrao srpskim nacionalistom, a gim liderima, uključujući Hrvate i Srbe u Vašingtonski sporazum, koji je zausta-
ujedno je bio i čovjek koji razumije Za- našim redovima, da treba da se gura ili da vio rat s Hrvatima. Tu kartu 1994. go-
pad i Ameriku (školovao se i odrastao u Zapad i UN prihvate ili pravu intervenciju dine su Milošević, Karadžić i Mladić

STAV 15/10/2020 95