Page 82 - STAV broj 201
P. 82

NIKAD NIJE KASNO

                                                “Fudbal igram sigurno trideset godina, a moj je primjer da nikad ni za šta nije kasno.
                                                Prošle godine, dakle godinu mlađi, što u sportu nije malo, trebao sam ići na ovo isto pr-
                                                venstvo koje se igralo u Norveškoj. Međutim, povrijedio sam koljeno i nisam otišao. Od-
                                                lazak u Meksiko malo me plašio jer je dalek put, a nikada se nisam odvajao od supruge
                                                Mirele i kćerke Mensure, pa nisam znao kako ću bez njih. Ali, eto, hvala Bogu, otišao
                                                sam, nešto sam lijepo donio i nadam se da će nešto dobro biti od svega ovoga”, kaže
                                                Resul Kugubić, najbolji igrač svijeta ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva za beskućnike.

Igrali smo dvije grupe, s
Engleskom, Litvanijom,
Bugarskom, Brazilom
i Južnom Afrikom. U
prvoj smo sve pobijedili.
I u drugoj grupi smo
pobjeđivali, ali smo u
četvrtfinalu izgubili na
penale od Čilea

se da će dobiti nagradu za najboljeg gol-
mana. No, to se nije desilo.

ŽIVOTNI PUT NAJBOLJEG                           nas ovaj sport još nije prepoznat, a Škrebo   Živinicama i igrao sam fudbal, a onda,
SVJETSKOG IGRAČA                                ulaže dosta napora kada je riječ o spon-      pošto su roditelji bili nezaposleni, nakon
                                                zorstvima jer sam odlazak na ovo takmi-       nekog vremena otišli smo u Belgiju, gdje
    “Kada je komentator rekao: ‘Najbolji        čenje mnogo košta. Naprimjer, jedna avi-      smo bili u azilu. Poslije godinu su nas
igrač Svjetskog prvenstva je...’, svi smo       onska karta do Meksika koštala je preko       vratili u Bosnu i Hercegovinu, tako da
šutjeli, a Hasanović mi je rekao: ‘Hajde,       2.000 dolara. Uz ostale koji daju podršku,    nisam nastavio školovanje i zbog toga mi
sad ćeš ti.’ Odgovorio sam mu: ‘Nemamo          naš fudbalski reprezentativac Muhamed         je žao, ali potrudit ću se da barem sred-
mi te sreće.’ Kad u to komentator kaže:         Bešić mnogo pomaže momcima koji idu           nju školu vanredno završim. Što se fud-
‘Najbolji igrač, Bosna i Hercegovina, broj      na prvenstva. Nisam imao prilike da ga        bala tiče, igrao sam skoro profesionalno
deset, kapiten Resul Kugubić.’ To je glo-       upoznam, iako je ranije dolazio u Duje i      u zvorničkoj ‘Drini’, zatim u ‘Mladosti’
balna igra, cijeli svijet igra fudbal. Bilo je  donosio donacije, ali nadam se da ću ga       iz Soline u Tuzli, pa za ‘Rudar’ iz tuzlan-
više od četrdeset ekipa iz cijelog svijeta, a   upoznati.”                                    skog Bukinja, ‘Omladinac’ iz Mionice kod
neke države imaju i svoje lige u ovoj vr-                                                     Gradačca pa za OFK ‘Tuzla’ i ‘Proleter’
sti fudbala, dok smo mi odradili nekoli-            Inače, životni put najboljeg svjetskog    iz Slavinovića u Tuzli. U tom su me pe-
ko treninga, plus što smo igrali bolesni.       igrača, kojeg prijatelji i poznanici opi-     riodu prozvali Ronaldo s Drine, a zara-
Igrao sam dobro i davao mnogo golova,           suju kao uzornog čovjeka u svakom po-         đivao sam igrajući fudbal. Od toga sam
ali kada vas prozovu da ste najbolji na svi-    gledu, bio je trnovit, a kaže da se ratnih    živio, ali sudbina je bila takva da nisam
jetu, koja god da je disciplina u pitanju,      trauma još nije u potpunosti oslobodio.       daleko ‘dogurao’ jer, kada smo otišli u
ipak ste najbolji na svijetu. Mala smo mi       Da ih prebrodi, pomažu mu porodica i,         Belgiju, nisam imao mogućnosti da treni-
država spram ostalih i, kada je rekao ‘Bo-      naravno, fudbal.                              ram. Sada igram za ‘Rijeku’ iz živiničkih
sna i Hercegovina’ pa prozvao moje ime,                                                       Šerića, radim sezonski posao na Panon-
da budem iskren, zadrhtao sam i zapla-              “Dok sam od 1992. godine živio u          skim jezerima i u teretani ‘Jimmy’s Gym’
kao. Kaže meni Hasanović: ‘Hajde, Resa,         Njemačkoj, u izbjeglištvu, bio sam najbolji   u Sportsko-kulturno-privrednom centru
ulazi’, a ja njemu: ‘Gdje ću?’ Kaže on: ‘Pa     učenik i imao sam stipendiju od škole.        ‘Mejdan’. Volim sport i treniranje, ali tre-
najbolji si na svijetu.’ I ja sam tamo ušao     Vratili smo se ovdje dobrovoljno 1998.        ba biti realan, sa 35 godina ne mogu više
i primio nagradu. Bilo je to veoma emo-         godine, mada ja to nisam htio, ali roditelji  ništa tražiti u svijetu fudbala. Mogu igra-
tivno i svečano. Na jarbolu je bila bosan-      su tako odlučili. Tamam sam tamo za-          ti u nižoj ligi, kao što i igram, i to je to”,
skohercegovačka zastava i osjećali smo se       vršio osnovnu školu i htio sam nastavi-       zaključuje Kugubić.                         n
kao profesionalni igrači.”                      ti školovanje, ali vratili smo se. Ovdje
                                                sam završio prvi razred srednje škole u
    Nakon što su ga proglasili najboljim
igračem, ljudi su, navodi Kugubić, počeli
da mu prilaze, da se fotografiraju s njim
i da traže autogram.

    “Naša reprezentacija tradicionalno
ostvaruje dobre rezultate. Prije nekoli-
ko godina bili smo drugi u Čileu, a proš-
le godine zauzeli smo šesto mjesto. Kod

82 10/1/2019 STAV
   77   78   79   80   81   82   83   84