Page 77 - STAV broj 201
P. 77
kako, pokunjen, čuči na mostu i duma da priči dobio, a to je smiraj u duši i spo- Čitam li danas? Apsolutno. Niko
se baci u valove neke hladne evropske ri- znaja zašto uopće živim.” mi ne brani.
jeke. Ali nije, i to spletom okolnosti koje San o katedri? Zar ima ljepše kate-
ni Tarantino ne bi mogao režirati. Nai- Ostajem na moment u tim devedese- dre od minbera?
me, susreo je čovjeka koga je, inače, često tim. Negdje sam na sredini 1999. godine, Biblioteka? Doslovno, spavam iznad
sretao, da ne kažem svaki dan. Sjeli su i čekam diplomu Gazijine medrese. Pri- nje. Proteklih godina organizirali smo
razgovarali. E, sad, sjedali su oni i prije, i vidno, muči me misao šta i kamo dalje, se i lijepo opremili biblioteku – istina,
razgovarali bi često, ali prvi su put zaista a faktički sam još davno odlučio – upisat nazvali smo je “Čitaonica” – u kojoj već
razgovarali. Tačnije, moj prijatelj ga je prvi ću književnost. Uvijek su oko mene bile imamo nekoliko hiljada naslova, s vrlo
put istinski slušao. Završili su u džamiji i knjige. Luđački sam čitao i gutao sve što bogatim repertoarom iz književnosti.
počeli se intenzivnije družiti, da bi se, na- mi do ruke dođe. Nema dileme, književ- Pišem li? Napisao sam vrlo emotiv-
kon nekog vremena, čovjek doslovno iz- nost je ono što sam pikirao – sve je drugo nu i tešku poemu, imam iza sebe objav-
gubio. Potrage i raspitivanja nisu urodila van konkurencije. Iščitat ću sva moguća ljen roman uz drugi koji je u pripremi,
plodom, pa je tek jedan telefonski poziv djela iz književnosti i imat ću svoju ka- a, evo, javljam se sedmično i sa svojim
riješio misteriju. Prijatelj mog prijatelja tedru, a odatle ću ambiciozne studente, promišljanjima, dilemama i pričama.
ležao je u bolnici. Bio je smrtno bolestan. ili, u nekoj varijanti, đake podučavati Ipak mi je žao književnosti do te
Gluho bilo, ono najgore. peru i lijepoj riječi. U najgorem slučaju, mjere da me i danas povremeno uhvati
bit ću u prilici da radim u nekoj bibli- želja da se zaputim na fakultet i dobi-
Smrt drage osobe teško mu je pala. I oteci i, okružen knjigama svih žanrova, jem još jedan indeks. Ali, šta bih tamo
dalje je jedva podnosio novonastalu situ- moći ću povazdan čitati do mile volje. radio? Čitao i analizirao bjelosvjetske
aciju u porodici, premda se sve to s vre- Naravno, s vremenom ću se izverzirati, izmišljene priče? Nema životnijih, ljep-
menom stabiliziralo i vratilo u podnošlji- pa i sam napisati poneki roman – nije ših i emotivnijih priča od onih na koje,
ve okvire. Jasno, u cijeloj priči izgubio je ni mene život mazio, pa ima materijala, kao imam, nailazim. Moje je da ih slu-
mnogo, ali, u svemu tome mora biti i ono a i mašta je bezgranična. Nisam ni bez šam, bilježim, a onda i brusim do mjere
jedno famozno “ali”. Možda je on sam to iskustva. Bio sam u redakciji Zemzema, da na one koji ih budu čitali ostave trag.
najljepše opisao: a to nije polazilo za rukom baš svakome. Je li to, na kraju, književnost?
Nije me briga.
“Imao sam dunjaluk, ali sam živio bez Ipak, dodjela diploma kasnila je ne- Uostalom, koja su dva broja s po-
ikakvog kompasa. Izgubio sam dunja- koliko dana – ni danas ne znam zašto četka ovog teksta bila dio dobitne
luk, ali me je jedan čovjek vratio u igru, – upisni rokovi bili su prošli i nije mi kombinacije?
otvorio mi oči i dao mi kompas. Izgubio bilo druge nego preko Baščaršije, pa u Je li moj prijatelj sretniji danas ili
sam dunjaluk, a dobio vjeru. Kada bi mi Čemerlinu. Završio sam Fakultet islam- onda kada je imao sve? n
sada davali sva bogatstva ovog svijeta, ne skih nauka i, evo, već drugu deceniju sam
bih to mijenjao za ono što sam u cijeloj u mihrabu. I neka sam!
STAV 10/1/2019 77
