Page 24 - STAV broj 315

POLITIKA

Legitimni političkom ujdurmom o pravu koji ima pravo može isto ostvariti samo se riješiti samo međusobnim dogovorom
Hrvata da kao tzv. konstitutivni narod ako Drugi ima obavezu da mu omogući na obostrano zadovoljstvo, u skladu s in-
uspostavi treći entitet, a Iredentist višego- da to pravo ostvari. U predmetnom slu- teresima oba (sva tri) politička subjekta.
dišnjim bjesomučnim urlicima o pravu čaju postavljaju se brojna pitanja, među Prema drugom teoretičaru prava Jo-
Srba da na opancima odnesu pola Bosne kojima su: Mogu li Bošnjaci imati oba- sephu Razu, “X ima pravo ako i jedino
u Srbiju. Pogledajmo s aspekta savremene vezu da omoguće Srbima da odnesu pola ako X može imati prava i jedan aspekt
političke filozofije o čemu se radi u ovim Bosne u Srbiju?; Mogu li Bošnjaci imati njegove dobrobiti (njegov interes) bude
zahtjevima koji se vrlo navalentno veo- obavezu da na prostoru koji i njima pri- dovoljan razlog da neko drugi preuzme
ma dugo nazivaju čak legitimnim pravom. pada kao i Hrvatima i Srbima i omoguće za to obavezu, pod uslovom da sve drugo
Zapitajmo se šta u biti znači imati im da ostvare “svoja prava”, pristanu i ostane isto”. Koja je dobrobit Bošnjaka za
pravo na nešto, ne samo s aspekta onog proizvedu svoju političku i egzistencijal- to da Srbi odnesu pola njihove državne
ko se poziva na “svoje pravo” na nešto nu neravnopravnost s druga dva naroda? teritorije u drugu državu i da sve ostalo
već i s aspekta Drugog, onog ko omogu- Ako taj drugi koji omogućava ostvare- ostane isto, odnosno da na zajedničkoj te-
ćuje nekome da ostvari to “svoje pravo”. nje prava prvog, u našem slučaju Bošnjaci, ritorije budu podstanari? Ima li tu logi-
Pitanje je: Je li onaj ko polaže pravo na nema obavezu ostvarenja prava onog prvog ke? Kakva je dobra namjera u zahtjevima
nešto dužan da ima u vidu i uvažava i (srpsku secesiju i hrvatsku političku teri- koji su na štetu političke jednakosti i rav-
pravo Drugog, da zna da niko ne može torijalizaciju i privilegiju), onda to znači nopravnosti, odnosno na štetu zajedničke
ostvariti svoje pravo na štetu Drugog ci- da taj (ti) koji ima (imaju) pravo ustvari, države? Srbi i Hrvati u BiH političkom
vilizirano, što znači dogovorno, mirnim u suštini, nema to (ta) pravo (prava). U su odlukom tzv. međunarodne zajednice
putem? Znaju li D. Čović i M. Dodik šta ovom slučaju, “imati pravo” znači imati iz statusa nacionalnih manjina prevedeni
znači uvjetovati etničku teritorijalizaciju uvjetno pravo, bolje kazano, znači nemati u nacije i sada se ide dalje: Srbi traže da
izbornog prava, odnosno šta znači zalaga- pravo, ili nemati bezuvjetno pravo. Onaj odnesu pola bosanske teritorije u Srbiju,
ti se i institucionalno zahtijevati odlazak ko ima neko pravo i onaj koji ima obave- a Hrvati traže svoju “legitimnu državu”
jednog dijela jedne u sastav druge države? zu omogućiti nekom da dobije to pravo u unutar države BiH, računajući na vanjsku
Ne može niko normalan vjerovati da su uzajamnoj su međusobnoj obavezi. Onaj podršku bližih i daljih susjeda.
oni toliko politički glupi da ne znaju šta koji ima pravo na nešto ne može ostvariti Josephu Razu postavlja dva zahtjeva
hoće, odnosno šta u pogledu političke i si- to pravo bez obaveze onog drugog da mu onom ko polaže pravo na nešto. Prvi za-
gurnosne situacije znače njihovi zahtjevi. omogući njegovo ostvarenje. Pravo jed- htjev da bi A imalo pravo na X jeste da
Naravno, znaju oni da je to izazivanje rata, nog ograničeno je pravom drugog i može A pravom na X postiže neki interes, ali ne
ali vjeruju u silu svojih matičnih država. isključivo i samo vlastiti interes. Drugi za-
Gospoda Čović i Dodik moraju zna- htjev jeste da A ima toliko i takvo pravo
ti da je u savremenom svijetu politički na X da predstavlja dovoljan razlog da za
standard koji glasi: sloboda pojedinca i Gospoda Čović i Dodik Druge bude obaveza da prihvate i omogu-
kolektiviteta ograničene su slobodom dru- moraju znati da je u će pravo A da dobije X. Razovi zahtjevi
gog pojedinca i drugog kolektiviteta. Za onom ko “polaže pravo” na nešto jesu to
civilizirane političke opcije to je aksiom. savremenom svijetu da njegov interes (interes A) da ima pra-
Njemu suprotni, necivilizirani politički politički standard koji vo (na X) da taj interes (A) za (X) sadrži
zahtjevi vode neciviliziranom rješavanju dovoljan razlog za Druge da ga razumiju i
društvenih sporova, međusobnoj mržnji glasi: slobode pojedinca i prihvate kao svoju obavezu i da mu omoguće
po osnovu političkih razlika, raznovrsnim da A ostvari pravo na X. Navedimo dva
međusobnim ubijanjima, uvođenju živo- kolektiviteta ograničene primjera prava, jedan kada neko polaže
tinjskih stilova rješavanja “svojih prava”. su slobodama drugog pravo na nešto, ali to njegovo pravo nije
Američki teoretičar prava Wesley obaveza za druge da mu omoguće da ostva-
Hohfeld (1879–1918) navodi četiri razli- pojedinca i drugog ri to pravo, i obrnuto, primjer kada neko
čita načina korištenja izraza pravo, ali u kolektiviteta. Za ima pravo na nešto i tim svojim pravom
osnovi se sva ona mogu svesti na jedno obavezuje druge da (on) ostvari to pravo.
osnovno, a to je: “A ima pravo na X” zna- civilizirane političke Prvi je primjer, recimo, nečije pola-
či “da drugi imaju obavezu da omoguće ganje prava na klavir marke “Steinway”
da A dobije X ili da mu ga daju”. Da bi- opcije to je aksiom. Njemu jer doprinosi nečijoj dobrobiti, njegovom
smo shvatili navedenu definiciju prava, suprotni, necivilizirani muzičkom razvoju, zadovoljenju želje za
moramo ukazati na vezu između pravde, njegovim umjetničkim užitkom, ostva-
prava i obaveza. “Ako A ima pravo na X, politički zahtjevi vode renju karijere, osiguravanju uvjeta za ži-
tada nije jednostavno riječ o tome da bi vot. Odgovor na pitanje imam li pravo
bilo lijepo da A dobije X, ili čak da A neciviliziranom rješavanju na klavir marke “Steinway” zbog nekog
treba da dobije X. Imati pravo na nešto društvenih sporova, od navedenih razloga, zato što mi dopri-
znači postavljati opravdan zahtjev za to, nosi nekoj vrsti dobrobiti, jeste negati-
zahtjev koji podrazumijeva obavezu dru- međusobnoj mržnji po van, nemam pravo na klavir “Steinway”
gih u vezi s tim.” osnovu političkih razlika, zato što ću time postići samo ja neku vr-
U slučaju Hohfeldovog shvatanja zna- stu dobrobiti. Ovo moje ili nečije pravo,
čenja izraza pravo vidimo da pravo jednog raznovrsnim međusobnim iako doprinosi mojoj, odnosno nečijoj
podrazumijeva obavezu drugog. Onaj koji dobrobiti, ne sadrži obavezu drugog da
ima pravo i onaj koji ima obavezu da mu ubijanjima, uvođenju mi omogući da ostvarim to pravo. Do-
omogući da to pravo ostvari u takvom životinjskih stilova prinos koji ja ili neko ima od realizacije
su međusobnom odnosu da ono što je prava na taj klavir nije dovoljan razlog
pravo jednog jeste obaveza drugog; onaj rješavanja “svojih prava”. da bi bilo ko imao obavezu da meni ili

24 19/3/2021 STAV