Page 59 - STAV broj 178
P. 59
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
O slobodarskoj Tuzli
AMA, JE L’ TI
TO NEŠTO MENI
Piše: Takvu mračnu, nemilosrdnu Tuzlu poznajemo samo mi, Tuzlaci,
Sadik Ibrahimović zatočeni u ovom zaboravljenom kazamatu poluotvorenog tipa,
obespravljeni, obezvrijeđeni, poniženi. Biti Tuzlak u Tuzli teška je
kazna. Biti obrazovan, darovit Tuzlak još teža. A biti principijelan i
ljudskosti odan Tuzlak ravno je suicidu
Premda živim, uljepšano reče- gradu domaćinu, pa čak i činjenica A biti principijelan i ljudskosti odan
no, specifičan život i o tome da je Kovač, kao član žirija za dodjelu Tuzlak ravno je suicidu.
ne bih, a možda bih trebao, nagrade, vanredno ljubazno ugošćen Rješenje, doduše, postoji i krajnje
do mene ipak katkad dopru i honoriran, u njegovoj izjavi, naoko je jednostavno: biti gad. Najučinko-
“anonimni” haberi u kojima mi se emfatičnoj, moglo bi se naći poneko vitija je to referenca za brz, preko-
spočitava kako su tekstovi koje pišem zrnce istine, ali samo one kovačevske: noćan progres u životu, ali ne mogu,
antituzlanski, čak i antibosanski ko- jednostrane, pristrane, uljepšane, za- ne znam, nemam taj “dar”, na koncu
notirani, pa, sve se nešto mislim, ako magljene hinjskim dodvoravanjem neću, pa, evo, noću pišem, opirem se,
je već tako i ako je percepcija mojih lokalnih poltrona velikom piscu, kao bunim se, makar i uzaludno, a danju,
“piskaranja” takva, a budući da mi ni i trodnevnim gratis prežderavanjem i principijelan i ljudskosti odan, tiho,
nakraj pameti nije do toga da se bilo oblokavanjem plaćenim iz gradskog če- nenametljivo, poput sjene hodam slo-
kako i bilo čime branim, jer takve kmedžeta koje s teškom mukom puni bodarskom Tuzlom, sporednim ulica-
dedžalovske inputacije dolaze iz istih slobodarska tuzlanska sirotinja. ma uglavnom, ne bih li tako izbjegao
onih meni nesklonih političko-intere- čovjekoliku gamad i sitne udvorice ko-
snih brloga koji su, što direktno, što Ipak, da takva Tuzla zaista postoji jima je, budući da se ogledaju u meni,
indirektno, u biti i generirali nastanak i zaista je tolerantna, benevolentna, vanredno zabavna zanimacija da me
mojih “otpadničkih” tekstova, evo još otvorena za druge i drukčije (zahva- otvoreno hvale, u lice dakako, a potaj-
jednog, “antituzlanskog”, pa kad je ljujući dobrim ljudima poput mog no pljuju i opstruiraju gdje god i kako
dernek, nek’ i hala gori. druga R. i hiljadama sličnih), ali ono god mogu i znaju. Nažalost, teško ih
što Kovač nije znao, ili, vjerovatnije, je izbjeći, ali to je druga priča.
“Dragi prijatelji, Tuzla je jedini nije stigao saznati, jeste paralelno eg- Helem, nedavno, prije koju večer,
istinski slobodan grad na prostorima zistiranje sasvim druge, mračne, ne- na grad se obrušio snažan pljusak i za
negdašnje zajedničke nam domovi- milosrdne Tuzle, isparcelisane i podi- tili čas poplavio ulice. Prolazeći pored
ne; grad oslobođen mržnje, isključi- jeljene poput kakve ćaćevine na kaste, pozorišta, vidio sam neke momke kako
vosti, predrasuda...”, govorio je prije klanove i interesne grupe, nezajažljive metlama izbacuju vodu iz bašče “Pozo-
sedam-osam godina pokojni Mirko i beskrupulozne. rišne kafane”. Smijali su se i prskali.
Kovač na dodjeli književne nagrade Sjetih se tad Mirka Kovača i njegove
“Meša Selimović” u prelijepom i pro- Takvu mračnu, nemilosrdnu Tuzlu, izjave o slobodarskoj Tuzli izrečenoj
stranom ambijentu “Pozorišne kafane”. poznajemo samo mi, Tuzlaci, zatočeni u istoj toj bašči.
u ovom zaboravljenom kazamatu po- “Kako kome, moj Mirko, kako
Pokrivam lice rukom i diskretno luotvorenog tipa, obespravljeni, obez- kome”, rekoh poluglasno, a dvije dje-
odmahujem glavom dok ostali prisut- vrijeđeni, poniženi. vojke koje su prolazile pokraj mene
ni frenetično aplaudiraju. Zanemari začuđeno me pogledaše. n
li se u takvim svečarskim prigodama Jer, a Kovač nije stigao ni to sazna-
uobičajeno kurtoazno podilaženje ti, biti Tuzlak u Tuzli teška je kazna.
Biti obrazovan, darovit Tuzlak još teža.
STAV 2/8/2018 59
