Page 14 - STAV 82 29.09.2016
P. 14

NA MJESTU DOGAĐAJA - REFERENDUM



                                                                               je samome sebi dodijelio ulogu posljed-
           bakinci, roDno mjeSto reFerenDuma                                   njeg aduta velikog vođe u stjerivanju gra-
                                                                               đana pred glasačke kutije. “Referendum
                                                                               ne predstavlja samo odbranu Dana Re-
                                                                               publike Srpske već i odbranu naše kul-
                                                                               ture i svega onog čega ne možemo da se
                                                                               odreknemo – Andrića, Njegoša, Kočića,
                                                                               Dučića, Bećkovića, Pope, Crnjanskog,
                                                                               Dragoslava Mihailovića i brojnih dru-
                                                                               gih.” Kakva retorika! Pozavidjeli bi mu
                                                                               i prvorazredni predratni huškači.

                                                                               DobojSki obeliSk
                                                                                  Nakon Prnjavora, u kojem se slika,
                                                                               ni nakon dramatičnog Kusturičinog
                                                                               poziva, ni po čemu ne razlikuje od one
                                                                               u Skender-Vakufu, Banjoj Luci, Lakta-
                                                                               šima ili Aleksandrovcu, novotvorenom
                                                                               dionicom autoputa vozimo se prema
                                                                               Doboju. Ulazimo u ovaj grad s mrakom.
                                                                               Ovdje, za razliku od nabrojanih grado-
                                                                               va u kojima smo do sada bili, nema čak
                                                                               ni prazničnih zastavica na banderama.
                                                                               Pod “dobojskim obeliskom” oko fon-
                                                                               tane i po cijelom parku igraju se djeca.
           Milorad Dodik predsjednik je RS-a. A predsjednik se ne može voziti šumskim putem.   Zvona s crkve u 19 sati obilježavaju kraj
           Zato do njegove kuće u selu Bakinci, desetak kilometara od Laktaša, vodi nova cesta.   “utakmice” u kojoj nema sudijskog pro-
           I postavljena je nova rasvjeta. Oko imanja policijske patrole, uniformirane i u civilu. Kilo-  dužetka. Ko je glasao – glasao je! Ničim
           metar dalje, kraj mjesnog je groblja dom u kojem se glasa. U dvorištu četiri spomenika.   građani Doboja ne daju pokazati da su
           Jedan civilima, žrtvama ustaškog pokolja u Drugom svjetskom ratu. Drugi partizanima iz   sretni i zadovoljni što se upravo okončao
           Bakinaca. Treći vojnicima VRS-a. I četvrti, na kojem stoji grb SR BiH. Onaj već zaborav-  jedan “istorijski događaj” kojim se bra-
           ljeni, s dimnjacima. “Iz Sarajeva? Novinari? Svašta. ‘Ajd da pitam smijem li vas pustiti”,   nio ne samo entitet već i cijela kultura
           kažu nam u glasačkom odboru. Pustili su nas. Fotografiramo, pričamo s ljudima koji kažu   jednog naroda i sve ono čega se taj narod
           isto. Deveti im januar znači sve. Zašto, ne znaju zašto. Izlaznost? Kao i u drugim mjesti-  ne može odreći, kako im je to pokušao
           ma. Lijep je dan, ljudi su na poljima i do pola pet glasalo ih je oko 35 posto. Očekuje se   objasniti unezvijereni Kusturica. Ništa
           da će do 19 sati biti još toliko. Ni u Dodikovim Bakincima nisu svi, od 751 glasača, izašli   nam ne preostaje nego da sjednemo u
           na referendum. Čudimo se, ljudi samo odmahuju glavom. Nude nas sokom, pitaju kako   baštu Hotela “Park” i popijemo još jed-
           je u Sarajevu. “Bili smo”, kaže nam jedan iz odbora. Začudila ih je gužva i prljave ulice.   nu “referendumsku kahvu”. Noć se već
           Ali im je bilo lijepo. Sjedili smo na drvenoj klupi još pola sata i krenuli natrag. Ravnom   dobro produbila kada smo napustili gra-
           širokom cestom kroz polja na kojima se vadi krompir. Gledaj od čega živiš, mislimo dok   nice entiteta koji je u nedjelju referen-
           nas ispraća policijsko auto. Civilno je, ali znamo ko je u njemu. Jezero je na Dodikovom   dumisao. Ispratio nas je ratni zločinac.
           imanju mirno, trava pokošena, bazen još napunjen. Ali posjed prazan. Kao i kutije i gla-  Ovaj put, novinari zaduženi od Velikog
           sačka mjesta u rodnom mjestu referenduma.                           Vođe da huškaju narod i potpiruju refe-
                                                                               rendumsku lomaču izvukli su iz naftali-
                                                                               na Momčila Krajišnika, još jednog akte-
          Klub povratnika u Banja Luku                                         ra sporne Skupštine od 9. januara 1992.
                                                                               godine, koji je osuđen na 20 godina za-
                                                                               tvora za najteže zločine protiv čovječno-
                                                                               sti. Iz zatvora je izašao prije tri godine,
                                                                               ali on ne priča o tome niti proteklu ne-
                                                                               djelju naziva “istorijskim” danom. On
                                                                               mudro zaključuje da je 9. januar 1992.
                                                                               godine “istorijski dan”, a protekla ne-
                                                                               djelja je “istorijski trenutak”, ali ništa
                                                                               manje svet od “istorijskog dana”, rekli
                                                                               bismo: njegove prve stepenice koje će ga
                                                                               odvesti na dugogodišnju robiju. Gotovo
                                                                               je, svima je jasno da je izlaznost na refe-
                                                                               rendum potpuni poraz za one koji su ga
                                                                               pokrenuli, kao što je njegovo održavanje
                                                                               poraz za Ustavni sud, za međunarodnu
                                                                               zajednicu, za opoziciju i vladajuću bo-
                                                                               sansku kastu, za zdravu ljudsku pamet,
                                                                               tu krhku biljčicu, čiji cvjetovi sve rjeđe
                                                                               izviruju iz šarene bosanske bašče.   n



         14  29/9/2016 STAV
   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19