Page 15 - STAV 82 29.09.2016
P. 15

STAJALIŠTA



                                             KRAJAc POVIJESTI
                                             (Ne)hrvatski nacionalizam


                                             nijeMac, jeHuDija, srbin,


                                             slovenac i grk nosioci su


                                             Hrvatske nacionalne Misli


                          Piše:
                          Faris nanić        Do današnjih dana korifeji ultrahrvatstva u svojim imenima i
                                             prezimenima, pa i porijeklu, ne nose ništa hrvatsko, osim plama
                                             opijajuće ideje

                  osioci nacionalističkih ideologija   ostalim južnoslavenskim krajevima u sa-  na čitavu Bosnu (tadašnja je uključivala
                  u Hrvatskoj i među Hrvatima od   stavu Habsburške monarhije i male auto-  Novopazarski sandžak s nekoliko nahija
                  samog su početka uglavnom bili   nomne kneževine Srbije s velikim preten-  na današnjem Kosovu), dijelove tadašnjih
         Nne-Hrvati. Naime, oni Hrvati od   zijama na teritorije braće Južnih Slavena   osmanskih provincija na Jadranu, Crnu
          17. do 19. stoljeća, koji se danas smatraju   do Jadrana i Egeja, preko Dunava i Drine.  Goru i mađarsku “srpsku” Vojvodinu. Glav-
          prvacima nacionalne misli, poput Junija   Imena prvaka Ilirskog pokreta, pokre-  na poluga te legitimizacije bila je alternaci-
          Palmotića ili Bartula Kašića, nisu niti u   ta za ujedinjenje Južnih Slavena, poteklog   ja južnoslavenskog koncepta ujedinjenja u
          primislima nosili ideju “hrvatstva”, već su   iz dijela današnje Hrvatske, tada poluauto-  državni hrvatski koncept jedinstva Hrvata
          samo tražili instrument rekristijanizacije   nomne oblasti Mađarske, mnogo otkriva-  “svih vjera” na velikim područjima Južnih
          pokorenih i osvojenih krajeva Like, Dalma-  ju. Naziv ilirski vlasti su ubrzo zabranile,   Slavena. Osnivač te ekstrahrvatske stranke
          cije i Slavonije, nad onim muslimanskim   pa je usvojena hrvatska nominacija i u hr-  Ante Starčević bio je sin srpske majke, a
          pukom Bosanskog pašaluka koji nije ubijen   vatskoj se mitologiji Ilirski pokret smatra   njegov nasljednik, čija je politika dovela
          ili protjeran već je pristao na asimilaciju,   hrvatskim nacionalnim pokretom, tzv. hr-  do prve i očito trajne podjele te stranke te
          prije svega prevjeravanje. I našli ga u “po-  vatskim narodnim preporodom kojim za-  ideoloških prijepora koji traju do danas,
          sudbi” baš njihova jezika kojim se govorilo   počinje politička povijest, osnivanje prvih   Josip Frank bio je Jehudija. On je redu-
          širom Bosne još od Stjepana Kotromana, u   stranaka i borba protiv mađarske domina-  cirao državno hrvatstvo katolika, pravo-
          čijem su sastavu bili stoljećima, sve do po-  cije. Osniva se Hrvatska narodna stranka   slavnih i muslimana na samo katolike i
          raza Osmanlija u Velikom ratu, i nekoliko   biskupa Strossmayera, Ilirca, prosvjetitelja   muslimane i neizravno proizveo kasniji
          mirovnih sporazuma koji su rezultirali teri-  i osnivača Jugoslavenske akademije znano-  najgori derivat ove nakaradne i osvajač-
          torijalnim dobicima Venecije i Habsburga,   sti i umjetnosti. Vlasti su naziv ilirski za-  ke političke ideologije – ustaštvo. Tu su
          odnosno Mađara. Ili Andrije Kačića Mio-  branile jer je realno bio puno opasniji od   redukciju, iz ne baš posve jasnih razloga,
          šića iz Zaostroga, franjevačkog manastira   hrvatskog, koji se tada smatrao regional-  preuzeli neki nosivi stupovi bošnjačkog
          Bosne Srebrene, koji je pisao kako je naš   nom odrednicom, nešto poput današnjeg   kulturnog preporoda i pripomogli, baš
          najljepši jezik bosanski. Da ne spominje-  istarskog regionalizma koji se iz Zagreba,   poput Franka, nesvjesno, učešću dijela
          mo drugog bosanskog fratra iz 16. stolje-  posebno onog desnije orijentiranog, gleda   Bošnjaka u ustaškim tvorbama, različitih
          ća – Matiju Divkovića, za koga i danas ne   s podozrenjem. Uzgred, Istra doista nika-  stepena toksičnosti i smrtnosti.
          mogu slagati da je pisao i govorio jezikom   da, baš kao ni Dubrovnik, nije bila u sa-  I tako do današnjih dana. Korifeji ul-
          kojega je sam nazivao bosanskim.   stavu nikakve, pa ni politički reducirane   trahrvatstva u svojim imenima i prezime-
            Sve se njih u hrvatskom nacionalnom   Hrvatske kao mađarske pokrajine. Sve do   nima, pa i porijeklu, ne nose ništa hrvat-
          imaginariju i panteonu kao i nacionali-  partizana. Dakle, Josip Juraj Strossmayer,   sko, osim plama opijajuće ideje. Zlatko
          stičkoj ideologiji bez ostatka smatra “na-  Ljudevit Gaj (pravim imenom: Ludwig   Hasanbegović, neka Bruna Esih (njem.
          cionalno” ili barem etnički Hrvatima, bez   Gay), Vatroslav Lisinski (Ignatius Fuchs),   essig – sirće), najnovija ikona hrvatske de-
          obzira na to što je Kašić napisao Rječnik   Petar Preradović, Stanko Vraz, Dimitri-  snice potekla iz istog Jurčevićevog legla.
          latinsko-ilirski, a ne latinsko-hrvatski, što   je Demetar, dakle dva Nijemca, Jehudija,   Josip Jurčević istraživač je na Institutu
          je Kačić Miošić na pijedestal uzdizao bo-  Srbin, Slovenac i Grk nosioci su, naravno,   “Ivo Pilar”, bio je savjetnik skandaloznog
          sanski jezik, što je Junije Palmotić sanjao o   primarno južnoslavenske ujediniteljske   ministra Crnoje. Ima toga još, ali je, barem
          ujedinjenju Južnih Slavena, koje je uzgred   misli, ali i hrvatske nacionalne u njezinu   zasada, nebitno. Istim žarom, riječju i dje-
          nazivao Ilirima, kao i njihov jezik, pod sve-  sklopu, koja je kasnije evoluirala u malo   lom bore se za svete ideale hrvatske nacije
          tom materom (katoličkom) Crkvom. Baš   manje oduševljeno jugoslavenstvo. No,   i države, istom gorljivošću podupiru stare
          taj “ilirski” jezik kasnije je, krađom bosan-  ove su “ljuti Hrvati”, nepomirljivi s bilo   i nove hrvatske mitove, istim metodama
          skog i nekim alternacijama iz crnogorskog   kakvom idejom ujedinjenja, odnosno po-  nastoje uvesti reda u hrvatskoj kulturi,
          i dubrovačkog, postao umjetan i nikada   slušnosti političkim centrima izvan onoga   biti njezinim kulturtregerima. Kultur-
          postojeći srpsko-hrvatski jezik, tamo od   (a to je bilo jako veliko) što su smatrali Hr-  ni i narodni prosvjetitelji, Ilirci novoga
          slavističkog kongresa u Beču 1850. i dogo-  vatskom, prezirali, pa su osnovali Hrvatsku   doba, frankovci, ali s narodnjačkom ori-
          vora hrvatskih i srpskih nacionalista (Vuk   stranku prava s neutemeljenom i opasno   jentacijom HDZ-a (sic!). Zanimljiv neki
          Karadžić i Vatroslav Jagić) o formiranju za-  glupom ideologijom hrvatskog državnog   mentalni sklop nacionalno osviještenog
          jedničkog jezika za ujedinjenje Hrvatske s   prava, kojom se “legitimirala” pretenzija   birača u Hrvatskoj.    n


                                                                                                   STAV 29/9/2016  15
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20