Page 37 - STAV 82 29.09.2016

STAJALIŠTA

UOčI PETKA
Bubreg pun mesa

iH, on je Dobar,

snašao se

Zanima me kako to da ova većina koja se stalno poziva na
Piše:
Samedin KADIĆ elementarnu matematiku istovremeno uporno uči vlastitu djecu da
budu snalažljiva, strpljivo ih vježbajući kroz svakodnevne primjere
kako bi, kad se prava prilika ukaže, adekvatno reagirali. Očito je da
se potajno dive ovima koji su se snašli i kritiziraju ih iz čiste zavisti

ikad se nisam divio snalažlji- god da se nađeš, načuli uši – možda uhva- od gladi, žeđi, zime, beznađa, i samo su
vim ljudima. Kažu: “Ih, on je tiš pravovremen trač, otvori oči – možda mogli preživjeti ukoliko su se bili tran-
dobar, snašao se.” Što se mene izbjegneš bratski nož u leđa, ne govori sformirali u, što rekao Spengler, vječitog,
Ntiče, to “snašao se” i nije neki prvi – možeš izletjeti, hodaj raširenih apovijesnog seljaka. Jedan se autentični
kompliment. Pitanje je koliko bi ovo ruku – možda se za njih nešto zakači. Ve- seljak mogao samo čuditi tolikoj nespo-
“snašao se”, pri čemu mislim na snalaže- ćina djece, naravno, ne usvoji ovu pamet, sobnosti školovanih ljudi, tolikoj glupo-
nje u našoj entropičnoj ratnoj i postrat- jer prije ili kasnije završe škole i u njih se sti, nepokretnosti.
noj zbilji, izdržalo test evropskih sudova. internalizira ponešto urbanih vrijednosti, Završilo se ljeto, prošlo je vrijeme ve-
Razmislite – kao što jalovo argumentira pa kroz život hoće, kao sav normalan svi- selih seoskih mevluda koji počinju rođe-
razočarana većina pozivajući se na ele- jet, da idu opušteno, da se malo zabave, da njem Poslanika, a. s., a završavaju smrću
mentarnu matematiku iz osnovne škole prozbore koju, predahnu, zaborave, a ne ovčijeg mladunčeta. Jedan mladi efendija
– kako neko može ući u rat go ko miš, a da vječito žive na straži, odnosno čeki. Ali iz lokalnog hora cijelo je ljeto hodao po
izaći pun kao brod? To je moguće jedino u nekim ljudima ostane ona domaćinska seoskim mevludima, a poslije ostajao u
na osnovu snalaženja. Ali, mene ovdje pamet uprkos školovanju u velikom gra- odabranom društvu za koje su domaćini
zanima nešto drugo. du, predaja se primi i razgrana i životni spremili pečenje. Mladi efendija ispod
A zanima me kako to da ova većina im je cilj privređivati kao pravi domaćini sakoa nosi malu torbicu, zavezanu oko
koja se stalno poziva na elementarnu ma- gdje god da se nađu. I odakle god da se krsta, tzv. pederušu ili bubreg, u koju
tematiku istovremeno uporno uči vlastitu vraćaju u svoj topli brlog, uvijek nešto u stavlja višak mesa naočigled prisutnih.
djecu da budu snalažljiva, strpljivo ih vjež- rukama nose, trećinu tepsije sirnice, mar- Domaćini ga čak nutkaju, uzmi ponesi
bajući kroz svakodnevne primjere kako kiranu košulju s buvljaka, otpalu ratkapu, djeci, a on trpa, šarmirajući ih blagoslo-
bi, kad se prava prilika ukaže, adekvat- endemični šaraf, neiskrzani bokal. “Valjat vom na arapskom. Hem on ručao, hem
no reagirali. Očito je da se potajno dive će”, kažu. Još su usput zaradili dvadeset dobio kovertu, hem nosi kući meso –
ovima koji su se snašli i kritiziraju ih iz maraka – pripomogli nekom strancu da maksimalan zgoditak, to mogu samo ta-
čiste zavisti. I istovremeno preziru one ubaci kofere u auto. Oni će iz svega išče- lentirano snalažljivi ljudi.
koji se nisu snašli, kakvi su i sami, pre- prkati neku korist, koliku-toliku, oni se Fernand Braudel zapaža kako islam
ziru ih iz moralnih razloga jer je njihova uvijek snađu. Da ga baciš u bunar, on će otpočetka naginje gradu, tj. civilizaciji i
nesnalažljivost dokaz njihove nekvalitete: isplivati s pastrmkom u zubima. Takva povijesti. “Islam teži više gradskom odi-
da ima u njima ikakvog hajra, Bog bi im japija, takav instinkt. jelu nego seoskoj neimaštini”, piše ovaj
dao hajra. To je to načelo protestantske No, to može raditi samo seljak, au- autor. Ibn Haldun konstatira kako su no-
etike prema kojem na ovom svijetu mo- tarhičan po definiciji, koji je navikao madi, tj. seljaci, osnova svakog grada. Oni
raš dokazati da te Bog voli, a dokazat ćeš da gomilanjem upotrjebnih vrijednosti žele, prirodno, napustiti surovost seoskog
radom i snalaženjem. U daljem razvijanju prevazilazi nepovoljne i surove životne života i nastaniti se “gradskoj nježnosti”.
silogizma, premise idu prema zaključku prilike, i nastavlja da se ponaša tako čak Grad je sterilan, ne može proizvesti život,
da Bog više voli bogate nego siromašne, i u promijenjenom kontekstu gdje upo- on ga samo troši. Život donose seljaci, oni
što ne može biti ukoliko uzmemo u ob- trebne vrijednosti imaju značenje samo su plodni u svakom smislu i toliko željni
zir duh svetih tekstova i njihovu apolo- u majstorskim rukama. Pa zamislite, mo- života. Ali mene ovdje zanima nešto drugo.
giju siromaštva. Ali, mene ovdje zanima lim vas, jednog gradskog gospodina, da li A zanima me smrt sela i visoka kon-
nešto drugo. bi se on na putu prema kinu za dvadeset centracija nas seljaka u gradovima. Toli-
Zanima me, hoću reći, ona naša seo- maraka sageo da nekom lijenom strancu ko nas je da postaje tijesno.
ska domaćinska pamet kojom nas majke ubaci kofere u gepek?! Ne bi, ne bi ni za Tijesno, domaćine, kao mesu u bu-
zadoje, koju nam djedovi predaju: gdje sto, i baš je zbog toga u ratu gospoda patila bregu. n

STAV 29/9/2016 37