Page 31 - STAV broj 270

decembru 1944. godine, a posljednji su
u njih upućeni 9. januara 1945. godine.
Preživjeli se ne vraćaju u Jugoslaviju
nego ih sovjeti šalju u Istočnu Njemačku.
Rita Probst-Pertschy ima deset godi-
na. Živi u Bačkoj, u mjestu koje se tada
zove Filipow. Već 182 godine tu žive samo
Nijemci. Aprilske noći 1945. godine pre-
stalo je biti selo podunavskih Švaba. Bila
je ponoć kada je partizan ušao u kuću i
istjerao ih iz kreveta. Plačući, stajali su na
ulici kada je došao drugi partizan i odveo
ih. Dvadesetog novembra 1945. godine
Matthias Johler, tada tridesetdvogodiš-
nji župnik u mjestu Gakowa, napisao
je u svoj dnevnik: “Još jedna noć užasa
za naš narod. Prije ponoći kuće su bile
opljačkane i oni koji su bili sposobni za
rad su se okupili. U ovoj hladnoći išli
su od kuće do kuće i vozili se od uliči-
ce do uličice sve dok se nisu postrojili u
župnom dvorištu. Vidio sam ih kako ih
napokon tjeraju na posao, smrznute”, Konrad Adenauer i Ludwig Ernhard
stoji u dnevniku čije je dijelove objavio
njemački sedmičnik Spiegel. Nakon uspostavljanja veze između nje- dugovima koje je bilo nemoguće platiti.
Kapelan Paul Pfuhl, zajedno s Johle- mačkog i jugoslavenskog Crvenog križa, Međutim, sve se promijenilo 1953. godi-
rom, izvještava: “U ljeto 1946. godine u većina djece premještena je u Njemačku ne, u kojoj su takozvanim Londonskim
logor je dolazilo sve više Nijemaca, koje i Austriju. Do marta 1948. godine, kada sporazumom Sjedinjene Države, Velika
su potom držali u pojedinim selima kako su raspušteni, u Jugoslaviji je postojalo Britanija i Francuska promijenile svo-
bi mogli raditi. Nijemce su zamijenili sedamdesetak logora za pripadnike nje- ju politiku i oprostile njemačkoj zemlji
Srbi iz Bosne, Dalmacije i Južne Srbi- mačke nacionalne manjine. značajan dio dugovanja. Razlog? Hlad-
je, tako da su Nijemci, koji su do tada ni rat se zahuktao i trebala im je zemlja
morali obrađivati polja kao radnici, bili MARŠALOV PLAN koja će im biti saveznik u borbi protiv
deportirani...” Devetog februara 1946. Nakon završetka rata, Njemačka je komunizma i širenja utjecaja SSSR-a.
godine svećenik je u svoj dnevnik na- podijeljena u četiri okupacijske zone, Nakon što je Führer ispalio sebi me-
pisao: “Križevi su izvađeni iz grobova svakom od njih upravljala je jedna po- tak u glavu, Njemačka je bila u očaju, mr-
i korišteni za ogrjev.” Djeca su već tada bjednička zemlja. Postojale su američka, tva i bez prebijene pare. Ekonomski je
odvojena od rodbine. Od 1945. do 1948. sovjetska, engleska i francuska zona. I bila srušena, ne samo bombama iz zraka.
oko 35.000 podunavsko-švapske djece svaka je zona prolazila kroz proces dena- Tvornice koje su preživjele opstale su is-
privremeno je ostalo bez roditelja. Rodi- cifikacije. Ovom se inicijativom nastoja- ključivo jer su bile van dometa saveznič-
telji su strijeljani, izgladnjeli do smrti u lo iskorijeniti nacizam iz njemačkog na- kih bombardera. Na konferenciji na Jalti
logorima ili odvedeni u SSSR. Dnevnik roda i države. Godine 1946. formiran je u februaru 1945. godine savezničke vođe
je samo dio dokumenata koje je čuvala Saveznički kontrolni odbor, koji je bio Churchill, Roosevelt i Staljin dogovorili
predsjednica Konfederacije raseljenih zadužen za vođenje ovog procesa. Uspo- su na koji će način upravljati Njemač-
osoba Erika Steinbach, a koje je dala na stavljeno je pet kategorija, u prvoj su bili kom po okončanju rata. Na Jalti se prvi
uvid Spiegelu kao podsjećanje na zločine ključni nacistički zločinci, visokopozici- put počelo pričati o ratnim odštetama,
počinjene nad Nijemcima u Jugoslaviji onirani nacisti optuženi za genocid, a u o isplatama koje bi od Nijemaca tražili
od 1944. do 1948. godine. posljednjoj obični činovnici kojima nije za uništenja koja su uzrokovali nacisti.
Kako u svojim istraživanjima tvrdi bilo oduzeto pravo na rad. Odlučili su da ratni gubitnik plati na
Rosina T. Schmidt, čiji je djed preživio Koliko je proces bio uspješan, bilo je sličan način kako je platio nakon Prvog
užase progona u Jugoslaviji, najokrut- jasno već 1950, kada se odnos Nijema- svjetskog rata.
nija i najstrašnija tragedija bila je ona ca prema Hitleru drastično promijenio. Ratne reparacije značile su nezamislivo
djece jugoslavenskih Nijemaca. Schmidt Njemačka je prihvatila moralnu odgo- velike svote novca. Koliko velike, može
tvrdi da je između 40 i 45 hiljada djece vornost za ono što se dogodilo između se naslutiti iz dokumenta pripremljenog
mlađe od 14 godina poslano u logore, a 1933. i 1945, prihvatila je plaćati odštetu kao osnova za raspravu o odšteti u kojem
najmanje šest hiljada ih je tamo umrlo žrtvama holokausta, a vrhunac procesa je stajalo kako sovjeti predlažu da ukupna
od bolesti i izgladnjivanja. Djeca su oti- denacifikacije desio se 7. decembra 1970. visina odštete bude 20.000 miliona dola-
mana od majki koje su poslane na rad u godine. Tog dana Willy Brandt, kancelar ra, od čega bi polovina pripala SSSR-u?!
Rusiju, a dokumentirano je i kako je više Savezne Republike Njemačke, kleknuo Taj je iznos postao služben na sljedećim
od 20 hiljada djece odvedeno iz logora je tražeći oprost pred spomenikom je- sastancima, na kojima je utvrđeno da će
i poslano u sirotišta širom Jugoslavije. vrejskim žrtvama ustanka u Varšavskom novac primati prije svega države koje su
Tamo su razdvajani braća i sestre, dava- getu. Bio je to gest po kojem se Brandta direktno pridonijele porazu neprijatelja,
na su im slavenska imena i poslani su u još uvijek sjećamo. ali sovjeti nisu bili zadovoljni ovom ci-
mjesta daleko od svojih domova kako bi Godine nakon rata bile su izuzet- from, već su zaključili da će se više rat-
bila prekinuta svaka veza s Njemačkom. no teške za Njemačku, zemlja je bila u nih naknada naplaćivati u materijalu.

STAV 7/5/2020 31