Page 79 - STAV broj 270

bošnjačke književnosti na Filozofskom fa- Pojam “tekijska ilahija” “ima za potrebu da precizno
kultetu u Sarajevu.
diferencira originalnu umjetninu od svih nanosa koji
POETIČKO I KNJIŽEVNO-HISTORIJSKO će se početi pojavljivati od devedesetih godina 20.
ODREĐENJE TEKIJSKE ILAHIJE
Šemsović je za ovaj broj časopisa stoljeća i prvih festivala ilahije”
priredio i kritičko izdanje tekijskih ila-
hija na temelju tri rukopisne medžmue,
s kojima je onda usporedio druge izvore opisali i javnosti predstavili stranci (Otto Poput ezana na bosanskim džamijama,
na koje su se pozivali raniji istraživači ove Blau – 1869, Fridrich Krauss – 1908), a ilahije i kaside što se uče u našoj tradi-
oblasti. Jednako važan kao i ovo kritičko potom i susjedni književni historičari, a ciji bez izuzetka realizirane su u jednom
izdanje, ako ne i važniji, jeste Šemsovićev naročito srpski (Stojan Novaković – 1869, od osam temeljnih mekama: saba, neha-
tekst Poetika tekijske ilahije – osobine i osobe- Vladimir Ćorović – 1911, 1913, 1927, Fe- vend, adžem, bejati, sika, hidžaz, rest i
nosti poetskog žanra, kojim je definiran žanr him Bajraktarević – 1927). Kada je riječ o kurd. Ridžal objašnjava da je sama tekij-
tekijske ilahije. Rad se bavi teorijskim sa- Bošnjacima, posebno mjesto svakako zau- ska ilahija uglavnom komponirana u me-
gledavanjem poetskih osobina i osobeno- zima Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak kamima bejati, nehavend i hidžaz, uz tek
sti žanra tekijske ilahije, kao i tematskim sa svojom zbirkom Istočno blago (1897), u nekoliko izuzetaka. “Pitanje zbog čega se
okvirima u kojima se ovaj žanr u bošnjačkoj kojoj je sakupio nekoliko tekijskih ilahi- tekijska ilahija u Bosni i Sandžaku skoro
književnosti na bosanskom i osmanskom ja (U pamet se ti obuje, Ako hoćeš derviš biti, uvijek uči u mekamima bejati, hidžaz i
i arapskom jeziku ostvaruje. Šemsovićeva O, dervišu, otvori oči, Potlje jednog ne miluj, nehavend, i mekamima iz porodica nazva-
tematska klasifikacija tekijskih ilahija Zalim nefsu maha ne daj itd.”, piše Rebihić. nih po ovim mekamima, važno je pitanje
svjedoči o dubokoj upućenosti autora Rad se bavi i odnosom teologije i knji- koje može pomoći i u razumijevanju sa-
u teoriju književnosti, s jedne, i korpus ževnosti, odnosno pitanjem kako se kroz mog tarikata. Kao što je ranije objašnjeno,
tekijskih ilahija, s druge strane. “Brojne žanr tekijske ilahije prenose određene mekamom bejati izražava se melanholija
su teme tekijske ilahije, ali se uglavnom vjeronaučne istine. “Razumijevanje ovih uz prizvuk romantike, hidžazom odušev-
sve one mogu razvrstati u sedam grupa: 1. tekstova kreće se od doslovnog, moralnog, ljenje ekstatičnom ljubavlju, a nehaven-
Ilahije o tevhidu, 2. Ilahije o Božijem Po- alegorijskog pa do eshatološkog. Budući da dom sama ljubav i čežnja. Riječ je, dakle,
slaniku, 3. Ilahije o Ehli-bejtu, 4. Ilahije o je ovdje riječ o kompetentnom recipijentu o mekamima aška. Upravo tesavvuf pri-
pokajanju, 5. Ilahije o duhovnom putu, 6. (dervišu), od njega se zahtijeva da ‘prodre daje posebno mjesto ašku, a moglo bi se
Ilahije o Ljubavi, 7. Ilahije o irfanu”, piše u iskustvo autora’ (fena fi-šejh) budući da reći da je ovaj pojam jedan od centralnih
Šemsović, precizno definirajući tematski poznaje gore navedene strategije pisanja, pojmova sufizma. (...) Kako je neophod-
spektar žanra. On ističe da su autohtone kao i strategije čitanja / recepcije. Razumi- no derviše poučiti ašku, što je temeljna
tekijske ilahije Bošnjaka postojale i prije, jevanje teksta povezano je sa samorazumi- osobenost drugog stepena vjeronaučnog
ali je njihova ekspanzija uslijedila u trenut- jevanjem. Tekst ilahije zrcalo je u kojem znanja koje nazivamo tarikat, i melodije
ku širenja nakšibendijskog reda Bosnom, se reflektira Učitelj – zahirski i batinski tekijskih ilahija komponirane su u meka-
i to u drugoj polovini 18. i prvoj polovini – i prepoznaje učenik, odnosno bilo koji mima aška. Preko njih derviši upoznaju
19. stoljeća. Najznačajniji tarikatski šej- recipijent – ‘sad i ovdje’ – u trenutku slu- ljubav i čežnju na razini koja prekoračuje
hovi ovoga razdoblja su: Abdulvehab Il- šanja. To umnožavanje recipijenta (zrcala) diskurzivni govor”, piše Ridžal.
hamija (1773–1821), Abdurahman Sirrija u recepciji vjeronaučnih Istina nije ništa Autor ustvrđuje da je bosanska tra-
(1775–1847) i Muhammed Mejlija (?–1854). drugo negoli približavanje Jednom”, objaš- dicija tekijske ilahije muzički oblikovala
I zapravo, sve ono što danas smatramo te- njava Rebihić. Na kraju rada autor nudi posebnu podvrstu mekama bejati, u ovom
kijskom ilahijom Bosne poglavito potječe i moguću interpretaciju jedne ilahije šej- radu nazvanom “bosnejni”. U “bosnejni-
od ove trojice duhovnih velikana. ha Abdulvehaba Ilhamije, čime je ovom ju” je drugi ton na oktavi mekama beja-
U tekstu Tekijska ilahija u antologijskim tekstu, uz postojeći književno-historij- ti izravnavan u temperovani sistem ska-
izborima bošnjačke književnosti doc. dr. Ne- sku perspektivu, pridodata i ona kritička. la, tonski identičan dorskom modusu iz
hrudin Rebihić bavi se statusom ovog žanra starocrkvenog muzičkog sistema. U isto
u određenim antologijskim izborima boš- MUZIČKI MEKAMI U TEKIJSKIM je vrijeme“bosnejni” očuvao melodijsko
njačke književnosti (M. K. Ljubušak, F. ILAHIJAMA kretanje (sejir) mekama bejati, što ovu
Krauss, S. Kemura – V. Ćorović, A. Name- Uz poetičko i književno-historijsko skalu nesumnjivo svrstava u sistem me-
tak, R. Kadić i M. Huković), te kompara- definiranje žanra tekijske ilahije, 17. broj kamata. U “otkrivanju” nove podvrste
tivno-tekstološkom analizom nekoliko ila- Žive baštine nudi i pregled žanra iz ugla mekama bejati, te ukazivanju na utjecaj
hija. Kada je riječ o zastupljenosti tekijske muzikologije. U tekstu Muzički mekami u tekijskih ilahija na savremene ilahije i
ilahije u antologijama, Rebihić primjeću- tekijskim ilahijama, prvom radu pisanom kaside na bosanskom jeziku, poseban je
je da su one najčešće prisutne u izborima na južnoslavenskom govornom području značaj ovog rada.
bošnjačke pučke književnosti (alhamija- koji se bavi mekamatom u tekijskoj ilahi- U ovom broju Žive baštine publicira-
do), ali i u nekim antologijskim izborima ji, Hamza Ridžal objašnjava da je sakral- ni su još i notni zapisi nekih tekijskih
hrvatske i srpske književnosti, najčešće na muzička tradicija Bošnjaka u cijelo- ilahija, zatim uporedna analiza ilahija
u periodu kada je cjelokupno književno sti realizirana u mekamatu – muzičkom Abdurahmana Sirrije na osnovu dvaju
stvaranje Bošnjaka, pa tako i ova “knji- sistemu orijentalno-islamskog kultur- izvornika, rukopisnog teksta i štampane
ževna/duhovna forma”, nacionalizirana nog kruga. U mekamatu se uče Kur’an, verzije, koju je uradila Enisa Alomerović,
u okvire ovih dviju navedenih književnih salavati, zikrovi, salle i ezani. Posebno tekst šejha Halida ibn Tunisa Tesavvuf u
tradicija. “Kao što je slučaj bio i s ostalim mjesto u toj sakralnoj muzičkoj tradiciji islamskim izvorima i stavovima učenjaka i
književnim naslijeđem, i tekijsku ilahiju, zauzimaju ilahije i kaside, a među njima poslanica šejhul-ekbera Muhjiddina ibn
kao dio bošnjačke književne tradicije pi- tekijska ilahija kao autentični izraz boš- Arebija pod nazivom Knjiga o Veličanstve-
sane arebicom, najprije su sistematizirali, njačke duhovnosti i pjesničkog genija. nosti i Ljepoti. n

STAV 7/5/2020 79