Page 63 - STAV broj 330

“A ‘brat’ ti je onaj koji ti želi dobro.
I moram priznati, malo me nervira taj
defetizam kod vas mlađih. Mislite da
ste nešto posebni! Nema niti jedne ge-
neracije na ovim prostorima a da nije
doživjela rat. Evo, samo zadnjih stoti-
nu godina. Balkanski ratovi, Prvi, Dru-
gi svjetski rat, ovaj nesretni rat. Ako je
životni vijek danas 70 godina, oni koji
su rođeni dvadesetih ili tridesetih poput
mene i Nedžmije doživjeli su dva rata.
Oni preko 80 godina – možeš reći da su
u svojoj životnoj dobi doživjeli tri rata...
Rat je konstanta. Mi pamtimo i gore. E
da znate kako je to izgledalo u Drugom
svjetskom ratu. Neimaština. Glad. Bolest.
Sve te živo napada, od vaški do tifusa. Sa-
puna nije bilo dovoljno. Bosi smo hodali.
Sada ima sve. Hiljade artikala. Radim sam
u komercijali. Znam šta pričam. Ako se
ne proizvodi ovdje, negdje drugo se pro-
izvodi. Doturit’ će se nekako!” U blago
povišenom tonu, kao da prekorava svoju
nezadovoljnu djecu, reče Taib.
“A vas su ovako granatirali, patili sa
Uzeo sam muzičku liniju donesenu iz U rerni su se pekli komadi tikve, a na pla- strujom, vodom, držali u neizvjesnosti...”,
Hamburga sredinom 1980-tih od gastarbaj- ti kvrčala izlomljena čokolada za kuhanje. gotovo u žamoru govorilo je više lica izno-
tera, familije, daidži na poklon. Sastojala se Donio sam ploču i pokrenuo gramofon. seći argumente kontra Taibovih. Taib po-
od radija, prostora za dvije kasete, od kojih Prostoriju su ispunile strofe Arsena Dedi- novo pojača glas i reče: “Jesu, još i gore. I
je jedan imao i opciju “Record”, tako da su ća O, mladosti. Nijemci i saveznici. Bombardirali su kako
se kasete mogle presnimavati, te gramofona “E vidiš, mi ćemo svoju provesti po rovo- je koja vojska osvajala teren.”
smještenog u kućištu, u donjem dijelu koji vima, podrumima, u bratoubilačkom ratu”, Razvi se kao nekakva međugeneracij-
se vadio po potrebi, i dva stereozvučnika. U nisam siguran ko je komentirao u prostoriji. ska diskusija na vječnu temu “kome je bilo
to vrijeme bio je to pravi raritet, mahsuzi- “Prije svega, nije bratoubilački. Ako teže”. Mati je ušla s Vesnom iz improvizi-
ja roba koja se mogla kupiti od švercera ili te neko napadne, moraš se braniti. Je l’ rane kuhinje noseći slatki ćevap s čoko-
“sakriti” preko granice, prevući, ukoliko je de?”, reče Taib. ladnim prelivom u čašama. Diskusija je
rodbina sa Zapada bila voljna na taj rizik. u tom trenu izgubila na intenzitetu, da bi
A onda je došla liberalizacija i svi su nakon nekoliko trenutaka i potpuno “za-
mogli imati sve, od videorekordera, sinte- Sjedili smo slušajući večernji mrla”. Svi su se predali slatku. Kao jedino
sajzera do skejtborda i gotovo svega što sam dijete, dobio sam duplu porciju.
mogao vidjeti na TV-u, a da je bilo intere- program, kada se po ko “A mogli bismo nakon rata napraviti
santno mlađim generacijama. zna koji put izgubio signal i slastičarnu. Ćevap čoko split”, našali se
Ubacio sam kasetu u jedan boks, po- Vesna. “Domaćice, ruke Vam se pozlatile”,
tom u drugi... Nije mogla učitati traku niti Radija BiH. Mogli smo još uzvikne Džemail. Ostatak večeri protekao
proizvesti zvuk... “Nema radija, ne radi slušati samo velikosrpsku je u ugodnoj atmosferi. Jesen je. Ratna. Ši-
plejer za kasete, dakle, piš’ propalo”, reče rom zemlje borbe, progoni, logori, smrt...
Buco. “Ima i gramofon”, rekoh. “Gdje?”, propagandnu mašineriju. Zlo je svuda prisutno.
upita Buco. Otvorih vratnice, u donjem Između vijesti koje su uvijek U podrumu jedne porodične kuće, kom-
dijelu muzičke linije, te izvukoh prepo- šiluk. Možda se ne bismo nikada ni sreli
znatljivu ručicu s iglom. S čuđenjem je bile u matrici “mudžahedini, da nije ovakvih okolnosti. Svjetlost. Arsen.
gledao Buco. ustaše, Vatikan i Amerika se Zvuk nekih ljepših vremena. Stambolka
“Vesna, vidi kako su skontali gramofon prelivena čokoladom za kuhanje, ukusnije
da može stati na malom prostoru. Umjesto urotili protiv Srba”, koji su pak od bilo kojeg tropskog voća koje sam pro-
tanjira, ploča se postavlja na komad plastike, baštionici civilizacije i kulture bao prije. Ili mi se tako činilo. Razgovor.
nosač koji je... opet na zglobu da bi ga mo- Žamor. Toplina. Peć na drva. Negdje oko
gao po potrebi vratiti unutar kutije. Sjajno i posljednja prepreka uspostavi 22 sata, pred policijski sat, odlazili su i po-
rješenje. Pa da. Made in W. Germany. Ko će novog svjetskog poretka, sljednji gosti... Još jedan ratni dan ostajao
ako neće Švabo!”, još uvijek je oduševljeno je iza nas. Bilo smo svi skupa. Živi. Zdravi.
komentirao Buco dizajnersko rješenje linije. redali su se najprimitivniji Još jedan dan bili smo bliži miru. Tako me
“Ali nemamo ploča”, primijeti Vesna. muzički uraci koje sam imao savjetovao čika Rafo, komšija, bivši vojnik
“Ima. Gore na spratu”, odgovorih. Istrčao iz legije stranaca – da zaboravim kalenda-
sam na drugi sprat. Došao do TV komo- priliku čuti: “Na vješalu Aliju” re, da brojim dane...
de, koja je imala niz pregrada, a u jednoj i “Stan’te, paše i ustaše”... “Svaki dan je tvoja pobjeda, svaki dan
je bila tek jedna ploča. Pokupih je i snesoh si bliže miru. Svaki dan treba ispuniti sa
do podruma. Mati je već pripremala slatko. Odlučili smo ugasiti radio. što više smijeha, ma kako teško bilo!” n

STAV 2/7/2021 63