Page 29 - STAV broj 194
P. 29

Stepanovića. Znajući što                       Predsjednica Vlade Republike Srbije                                                          Reis Čaušević
serviraju Mostaru, una-                        tvrdi da se nije desio ni genocid u Sre-
prijed je “naslutio” da će                     brenici – nasuprot svakoj potvrdi i sva-         Ulaskom u Mostar, samo nekoliko
biti i “kontraverzi” pa i                      kom razumu. Ali laži ne mogu proći, ni       dana poslije, uklonjen je gradonačelnik
“animoziteta nakon sve-                        ove najnovije, kao ni one o događajima       Mujaga Komadina, a u Stepino ime skinut
ga što se kasnije desilo”.                     u Mostaru i Bosni i Hercegovini od prije     je natpis imena Ulice Mujage Komadina
Pretpostavljene “kontra-                       okruglog stoljeća.                           i umjesto njega osvanulo Ulica vojvode
verze” i “animozitete”                                                                      Stepe Stepanovića. Zamijenjeno je i ime
javnosti zbog toga treba                       NASILJE, PROGONI I ZLOČINI                   Mosta “Mujaga Komadina” u Most “Voj-
prigušiti isticanjem onog                      BEZ SUDA I SUDIŠTA                           vode Stepe Stepanovića”. Tako je “simbol
što se desilo u trenucima                                                                   oslobođenja” postao i “simbol Mostara”.
ulaska i dočeka vojvode                            Doček u Sarajevu, pa i u Mostaru, voj-
Stepe u Sarajevu, njegovim                     vode Stepe Stepanovića promatrati samo       NASTAVAK GENOCIDNE POLITIKE,
govorima i porukama naro-                      po tome, po tom izoliranom danu, po nje-     STEPA – ŠUTI
du, a zaobilazeći sve ono što                  govu govoru okupljenom narodu u Sara-
je uslijedilo nakon sretnog i                  jevu, po fešti i govorima (pa i po sretnom       U prvim mjesecima ujedinjavanja Kra-
oduševljenog dočeka heroja                     reisu Čauševiću i njegovom pozdravu he-      ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca “nastavlje-
Prvog svjetskog rata. Zato                     roju i govoru nade da je sloboda stigla!),   na je i zaoštrena genocidna politika prema
historičar Bačanović kaže:                     bilo bi previše pojednostavljeno, kao što    Bošnjacima kao muslimanima”, piše Mu-
“Bitno je istaknuti, recimo,                   je to i previše licemjerno.                  stafa Imamović u svom kapitalnom djelu
da je Stepa Stepanović u                                                                    Historija Bošnjaka, podjednako i u Bosni i
Sarajevu u svom govoru,                            Završetkom tog dana započele su te       Hercegovini, kao i na Kosovu i u Sandžaku.
pa i u Mostaru takođe, ali                     činjenice poredane u Stepinom govoru o       “Samo na području istočne Hercegovine,
prvenstveno u Sarajevu, gdje                   jednakosti naroda u državi u kojoj neće      u prvim godinama po ujedinjenju, ubijeno
je bio glavni doček, da je (vojvoda, narav-    biti hegemonije jednog naroda nad drugim     je van suda i van zakona preko tri hiljade
no) – istakao da on smatra da u državi koja    poprimati sasvim drugi tok i drukčija zna-   Bošnjaka”, bilježi Imamović.
nastaje (...), da u toj državi nijedan narod   čenja. Započeo je proces koji stvara histo-
ne smije imati hegemoniju nad drugim           riju u kojoj od drugog jutra “oslobođenja        Nije mnogo vremena proteklo ni od
narodom...”                                    ulaskom srpske vojske” nastaje sloboda,      onog oduševljenog pozdrava vojskovođi
                                               “ali samo srpskog naroda” – kako napisa      Stepanoviću što mu ga je u Sarajevu na
    Šemsudin Zlatko Serdarević, jedan          ovim istim povodom dr. Adnan Velagić.        dočeku uputio reisul-ulema Čaušević. Dr-
od najagilnijih članova Upravnog odbora        Započinje ono što je historija nepobitno     žavni arhiv čuva izvorna očajna službena
“Prosvjete”, za kojeg mr. Milan Jovičić u      zabilježila sintagmom o Jugoslaviji kao      pisma koja je reis već nakon mjesec dana
već citiranom tekstu s jasnom ironijom         “tamnici naroda”.                            od ulaska srpske vojske u Sarajevo upu-
piše da “svakako predstavlja pozitivnu                                                      tio vojvodi Stepanoviću, moleći i kumeći
okolnost, da se u ovom zloćudnom vaktu,            Kad je došlo do “oslobađanja”, Bosnu     zaštitu imovine i života Bošnjaka. Ali iz
u ovu virtuelnu fantazijsku cirkusijadu,       i Hercegovinu i Mostar u njoj vojvoda Ste-   Stepinog kabineta nema odgovora ni na
uključio... i Šemsudin Zlatko Serdarevic”,     pa Stepanović zapravo više nije imao od      jedno pismo, ni na jedan apel, ni na je-
“univerzalni borac za ‘bratsko i jedinstvo’”,  koga oslobađati. On ju, u tehničkom smi-     dan protest. Osloboditelj šuti kao zaliven.
a “veliki Srbin, veći od vladike Grigorija,    slu, vojno pokrio proces ujedinjavanja u
veliki Hrvat, veći i od biskupa Ratka Pe-      Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, jamčeći         U toj situaciji, samo četiri-pet mjeseci
rića, i veliki Bošnjak, veći i od reisa Ka-    zaštitu “oslobođenim narodima od austro-     nakon javnog panegirika što ga je Čaušević
vazovića”. Upravo je taj Zlatko Šemsudin       ugarskog okupatora”.                         srčano uputio Stepi Stepanoviću, reisu do-
pojasnio neupućene medijske izvjestitelje                                                   lazi francuski novinar Charles Rivet i traži
– “kako je Bosna i Hercegovina, nakon pe-                                                   intervju za Le temps, koji će biti i objavljen
rioda samostalne države u srednjem vijeku,                                                  u broju od 1. aprila 1919. godine. Reis mu
bila stoljećima pod okupacijom – najprije                                                   govori: “Hiljade ljudi ubijenih, šest žena
Turske pa potom Austro-Ugarske – kada
je ‘domicilno stanovništvo’ bilo pod ‘tu-
đinskom vlašću’. Stepa Stepanović je u su-
štini (...) simbol oslobođenja od okupaci-
je, bez obzira ko je bio, a u ovom slučaju
je Austro-Ugarska”, rekao je Serdarević,
dodajući da sva tri bosanskohercegovačka
naroda tada prvi put doživljavaju slobodu.

    Da se historijske vizure i među histo-
ričarima bliskim po idejama i metodolo-
gijama često razlikuju, poznato je. Kad su
u pitanju nacionalne historije, onda je to
još vidljivije i još bolnije. I uvredljivije.
Bolnije i uvredljivije isključivo za žrtve
čiju je stvarnost interpretirala historijska
metoda u historiji pobjednika. I evo, dok
ovo pišemo, “historijske vizure” najrecen-
tnije sadašnjosti (slučajno sinhronizira-
ne pojave s “Prosvjetinom” revizijom):

                                                                                            STAV 22/11/2018 29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34