Page 29 - STAV broj 194
P. 29
Stepanovića. Znajući što Predsjednica Vlade Republike Srbije Reis Čaušević
serviraju Mostaru, una- tvrdi da se nije desio ni genocid u Sre-
prijed je “naslutio” da će brenici – nasuprot svakoj potvrdi i sva- Ulaskom u Mostar, samo nekoliko
biti i “kontraverzi” pa i kom razumu. Ali laži ne mogu proći, ni dana poslije, uklonjen je gradonačelnik
“animoziteta nakon sve- ove najnovije, kao ni one o događajima Mujaga Komadina, a u Stepino ime skinut
ga što se kasnije desilo”. u Mostaru i Bosni i Hercegovini od prije je natpis imena Ulice Mujage Komadina
Pretpostavljene “kontra- okruglog stoljeća. i umjesto njega osvanulo Ulica vojvode
verze” i “animozitete” Stepe Stepanovića. Zamijenjeno je i ime
javnosti zbog toga treba NASILJE, PROGONI I ZLOČINI Mosta “Mujaga Komadina” u Most “Voj-
prigušiti isticanjem onog BEZ SUDA I SUDIŠTA vode Stepe Stepanovića”. Tako je “simbol
što se desilo u trenucima oslobođenja” postao i “simbol Mostara”.
ulaska i dočeka vojvode Doček u Sarajevu, pa i u Mostaru, voj-
Stepe u Sarajevu, njegovim vode Stepe Stepanovića promatrati samo NASTAVAK GENOCIDNE POLITIKE,
govorima i porukama naro- po tome, po tom izoliranom danu, po nje- STEPA – ŠUTI
du, a zaobilazeći sve ono što govu govoru okupljenom narodu u Sara-
je uslijedilo nakon sretnog i jevu, po fešti i govorima (pa i po sretnom U prvim mjesecima ujedinjavanja Kra-
oduševljenog dočeka heroja reisu Čauševiću i njegovom pozdravu he- ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca “nastavlje-
Prvog svjetskog rata. Zato roju i govoru nade da je sloboda stigla!), na je i zaoštrena genocidna politika prema
historičar Bačanović kaže: bilo bi previše pojednostavljeno, kao što Bošnjacima kao muslimanima”, piše Mu-
“Bitno je istaknuti, recimo, je to i previše licemjerno. stafa Imamović u svom kapitalnom djelu
da je Stepa Stepanović u Historija Bošnjaka, podjednako i u Bosni i
Sarajevu u svom govoru, Završetkom tog dana započele su te Hercegovini, kao i na Kosovu i u Sandžaku.
pa i u Mostaru takođe, ali činjenice poredane u Stepinom govoru o “Samo na području istočne Hercegovine,
prvenstveno u Sarajevu, gdje jednakosti naroda u državi u kojoj neće u prvim godinama po ujedinjenju, ubijeno
je bio glavni doček, da je (vojvoda, narav- biti hegemonije jednog naroda nad drugim je van suda i van zakona preko tri hiljade
no) – istakao da on smatra da u državi koja poprimati sasvim drugi tok i drukčija zna- Bošnjaka”, bilježi Imamović.
nastaje (...), da u toj državi nijedan narod čenja. Započeo je proces koji stvara histo-
ne smije imati hegemoniju nad drugim riju u kojoj od drugog jutra “oslobođenja Nije mnogo vremena proteklo ni od
narodom...” ulaskom srpske vojske” nastaje sloboda, onog oduševljenog pozdrava vojskovođi
“ali samo srpskog naroda” – kako napisa Stepanoviću što mu ga je u Sarajevu na
Šemsudin Zlatko Serdarević, jedan ovim istim povodom dr. Adnan Velagić. dočeku uputio reisul-ulema Čaušević. Dr-
od najagilnijih članova Upravnog odbora Započinje ono što je historija nepobitno žavni arhiv čuva izvorna očajna službena
“Prosvjete”, za kojeg mr. Milan Jovičić u zabilježila sintagmom o Jugoslaviji kao pisma koja je reis već nakon mjesec dana
već citiranom tekstu s jasnom ironijom “tamnici naroda”. od ulaska srpske vojske u Sarajevo upu-
piše da “svakako predstavlja pozitivnu tio vojvodi Stepanoviću, moleći i kumeći
okolnost, da se u ovom zloćudnom vaktu, Kad je došlo do “oslobađanja”, Bosnu zaštitu imovine i života Bošnjaka. Ali iz
u ovu virtuelnu fantazijsku cirkusijadu, i Hercegovinu i Mostar u njoj vojvoda Ste- Stepinog kabineta nema odgovora ni na
uključio... i Šemsudin Zlatko Serdarevic”, pa Stepanović zapravo više nije imao od jedno pismo, ni na jedan apel, ni na je-
“univerzalni borac za ‘bratsko i jedinstvo’”, koga oslobađati. On ju, u tehničkom smi- dan protest. Osloboditelj šuti kao zaliven.
a “veliki Srbin, veći od vladike Grigorija, slu, vojno pokrio proces ujedinjavanja u
veliki Hrvat, veći i od biskupa Ratka Pe- Državu Srba, Hrvata i Slovenaca, jamčeći U toj situaciji, samo četiri-pet mjeseci
rića, i veliki Bošnjak, veći i od reisa Ka- zaštitu “oslobođenim narodima od austro- nakon javnog panegirika što ga je Čaušević
vazovića”. Upravo je taj Zlatko Šemsudin ugarskog okupatora”. srčano uputio Stepi Stepanoviću, reisu do-
pojasnio neupućene medijske izvjestitelje lazi francuski novinar Charles Rivet i traži
– “kako je Bosna i Hercegovina, nakon pe- intervju za Le temps, koji će biti i objavljen
rioda samostalne države u srednjem vijeku, u broju od 1. aprila 1919. godine. Reis mu
bila stoljećima pod okupacijom – najprije govori: “Hiljade ljudi ubijenih, šest žena
Turske pa potom Austro-Ugarske – kada
je ‘domicilno stanovništvo’ bilo pod ‘tu-
đinskom vlašću’. Stepa Stepanović je u su-
štini (...) simbol oslobođenja od okupaci-
je, bez obzira ko je bio, a u ovom slučaju
je Austro-Ugarska”, rekao je Serdarević,
dodajući da sva tri bosanskohercegovačka
naroda tada prvi put doživljavaju slobodu.
Da se historijske vizure i među histo-
ričarima bliskim po idejama i metodolo-
gijama često razlikuju, poznato je. Kad su
u pitanju nacionalne historije, onda je to
još vidljivije i još bolnije. I uvredljivije.
Bolnije i uvredljivije isključivo za žrtve
čiju je stvarnost interpretirala historijska
metoda u historiji pobjednika. I evo, dok
ovo pišemo, “historijske vizure” najrecen-
tnije sadašnjosti (slučajno sinhronizira-
ne pojave s “Prosvjetinom” revizijom):
STAV 22/11/2018 29
