Page 30 - STAV broj 194
P. 30
POLITIKA
spaljenih, 270 sela opljačkano i uništeno, Državni arhiv čuva izvorna i kralju apelacije i memorandume da se
eto bilanse za nas muslimane prilikom sve- očajna službena pisma koja je slučaj istraži, a zločinci kazne – ali, ne bi
čanog stvaranja Jugoslavije, kojoj smo mi reis već nakon mjesec dana od ništa, “pojeo vuk magare”! S vremenom je
spremni služiti svom dušom. Mi smo ipak ulaska srpske vojske u Sarajevo slučaj zataškan, ali bošnjački zaborav nije.
Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju uputio vojvodi Stepanoviću,
takvim. Smatra nas se uljezom.” moleći i kumeći zaštitu imovine O odvratnom nasilju nad golorukim
i života Bošnjaka. Ali iz Stepinog muslimanskim Bošnjacima Bosne i Herce-
Te zločine nije niko spriječio. Niti je kabineta nema odgovora ni na govine, Sandžaka i Makedonije iza 1920, u
Stepina Druga armija zaštitila nevine lju- jedno pismo, ni na jedan apel, svom izvještaju Vladi u Beogradu, u janua-
de, niti je srpska žandarmerija mrdnula ni na jedan protest. Osloboditelj ru 1931. godine svjedočio je i reisul-ulema
prstom, a niti su – osim u vrlo rijetkim šuti kao zaliven Ibrahim ef. Maglajlić. I tako teče niz obra-
slučajevima – ti zločini uopće doprli do đene dokumentacije, te još duži niz tajnih,
sudskih klupa! pri tom svu svoju imovinu bez ikakve za- skrivenih i nepristupačnih dokumenata.
štite i naknade”. Imamović navodi i ovo:
Čak su bili s vrha države i osporavani. “Samo do jula 1919, od 4.281 bošnjačkog VOJVODA SE “NIJE MIJEŠAO”
Tvrdilo se da se nisu nikada ni desili. Čak zemljoradnika oduzeto je bez ikakve na-
je traženo (ministar Pribičević!) od pred- knade 400.072 hektara njihove vlastite Znajući sve to, znajući u što se pretvorila
sjednika Zemaljske vlade Atanasija Šole zemlje.” Ovaj historičar ustvrdio je da se realizacija ideje o ujedinjenju južnoslaven-
da diskretno zaprijeti reisu, da ga prsi- sve “rađeno sistematski” i s “atavističkim skih zemalja odmah nakon “oslobođenja”
li da Le tempsu uputi demanti i porekne povikom i namjerom osvećivanja Kosova”, 1918. godine, te da je Jugoslavija predstav-
svoje vlastite riječi – ali, činjenice su bile s ciljem da se po primjeru Srbije 19. sto- ljala “tamnicu naroda”, nije ni čudo da se
previše tvrde da bi Šola pristao na taj po- ljeća iz Bosne “istrijebe Turci“, jer za njih razdoblje “stare Jugoslavije” pamti po nasilju
licijski čin. Potvrdio je reisove riječi, jer nema druge kazne nego “ubiti i premlatiti”. nad voljom i životima većine nacionalnih
je reis bio, kako je isticano i povodom na- kolektiviteta, od kojih Crnogorci i Make-
javljene recentne “Prosvjetine” “akademije U toj poplavi (ne)osuđenih i (ne)pri- donci nisu ni priznavani nego su smatrani
oslobođenja”, zaštitnik Srba u Sarajevu od znatih zločina posebno je poglavlje jedno Srbima, a Bošnjaci samo muslimanima koji
smutnje i bjesnila građana koje je zavlada- od najvećih i najbolnijih stratišta (san- se trebaju “opredijeliti” i prikloniti Srbima
lo nakon atentata na nadvojvodu Franza džačkih) Bošnjaka u bjelopoljskim selima ili Hrvatima. Sudionici pres-konferencije su
Ferdinanda 1914. godine. Šahovići i Pavino Polje. U noći između 9. i tu poznatu činjenicu krivotvorili, govore-
i 10. novembra 1924. godine u tim su na- ći da je ulazak vojvode Stepe Stepanovića u
UMNOŽAVANJE ZLOČINA seljima 2.000 naoružanih Crnogoraca po- Mostar donio slobodu za “sva tri bh. naro-
bili i poklali 600 Bošnjaka – djece, žena i da”. Nije vojvoda donio nikakvu slobodu.
Zločini su se redali. “Tako je samo do odraslih. Preživjeli su potpuno raseljeni, a On se “nije miješao”! On je čuvao stražu.
septembra 1920, pored ostalih oblika nasi- na mjestu sela Šahovići sada je pravoslav-
lja, ubijeno 2.000 Bošnjaka. Do jula 1926. no selo Tomaševo. Oni koji su gledali zločine nad civili-
u pograničnim krajevima prema Crnoj ma i bili dovoljno moćni da iz spriječe ili
Gori ubijeno 126 Bošnjaka, uglavnom se- Reisul-ulema Čaušević, čim je saznao da zločince kazne podjednako su krivi kao
ljaka. Istovremeno je zapaljeno oko 500 za zločin, uputio je oštar protest Vladi, i nalogodavci.
bošnjačkih seoskih zadruga. Tome treba stranački čelnici i poslanici slali su Vladi
dodati” – piše Imamović – “i nekoliko hi- Knjige o zločinima najmrskije je pi-
ljada bošnjačkih porodica koje su radi spasa sati pravednim ljudima, ali one su nužne
golog života iselile u Tursku, ostavljajući da razdvoje istinu od neistine, zabludu od
smutnje koja truje i poštene i nepoštene. n
30 22/11/2018 STAV
