Page 29 - STAV broj 239

Progresivni križar Bojić

Kada god fra Drago Bojić pokuša signa-
lizirati svoju progresivnu i liberalnu du-
hovnost, to se završi ili demonstracijom
potpunog boljševizma ili njegove, tako ti-
pične, orijentalističke islamofobije. U po-
kušaju da problematizira otpor vjerničke
populacije održavanju LGBT parade te
da fundamentalne moralne vrijednosne
norme islama, ali i kršćanstva, predstavi
ustvari tek dijelom ovdašnje “patrijarhalne
tradicije”, Bojić se u tekstu naslova Lica
i naličja vjerske tradicije, objavljenom na
portalu tacno.net, uobičajeno zanio pa
pokazao kako ima problem s ozbiljnim
predrasudama. Ne samo da Bojić, inače
krajnje čudno za nekoga ko je pripadnik
franjevačkog reda, propagira ideju da je
ustvari čovjek, a ne Bog, mjera svega, on
i vjerske postulate i dogme označava kao
“religijske tradicije”. Bojić ovim u suštini
propagira ideju da se vjerski principi koje
vulgarizira kao retrogradne tradicije trebaju
i moraju prilagođavati čovjeku i njegovim
prohtjevima. Gore od toga, Bojić, nakon
što capinerski tretira kršćanstvo, goto-
vo da otvoreno žali što je nakon raspada
Jugoslavije došlo do procesa “retradicio-
nalizacije” Bošnjaka muslimana i njihovog
otpora “modernim i sekularnim idejama i
vrednotama” kojima su ih valjda, čvrstom,
ali svakako progresivnom rukom opleme- represijom nametanog službenog ateizma, već pokazao za njega “osvajački i politič-
njivali komunisti. čak i tvrdi da ovdašnji vjernici nisu ugro- ki islam” i insistiranje na slovu zakona od
Bojić se tuži i što su ovdašnja društva ženi od ateističkih ideologija, već iznutra, strane jajačkog imama i nakon što je čak
“snažno obilježena religijom” pa ih i karak- tj. od “izopačenih vjerskih i patrijarhalnih i reisul-ulemu IZBiH okarakterizirao kao
terizira i kao “izrazito nazadna, konzervativ- tradicija” koje valjda nenaklono gledaju i nenačitanog primitivca koji bi trebao da
na i tradicionalistička”, čime pravi sasvim guše njihove slobode i prava poput ho- se obrazuje čitajući militantne sekulariste,
boljševičku poveznicu između nazadnosti moseksualizma ili apostazije! jasno je da Bojić spram ovdašnjih musli-
i konzervativizma i tradicije. On pronala- Nakon ovakve demonstracije neke vrste mana, a pogotovo ovdašnjih muslimanskih
zi i neke mračne tradicije i vjerske prak- lenjinističke “duhovnosti”, Bojić u drugom “tradicija”, gaji vrstu prezira koja je tipična
se na koja se ovdašnja društva navodno tekstu naslova Dehumanizirana sjećanja za boljševizirani katolički kler, gdje se mi-
pozivaju, no ne objašnjava o čemu se tačno u kulturi zaborava problematizira ovdaš- litantni sekularizam kalemi na postojeće
radi, tek ustvrđuje da su ovdašnja druš- nje kulture sjećanja, tj. činjenicu što ne kršćanske supremacističke zablude, stra-
tva, radi svoje nazadnosti dakako, inferi- postoji nekakva zajednička kultura sjeća- hove i predrasude. Bojićevi tekstovi jed-
orna zapadnoevropskim, koja, po Bojiću, nja, a krivicu za to nalazi u religijama ili, nostavno odišu tom nekom specifičnom
“najviše vrednuju čovjekovu emancipaci- kako ih on naziva, “političkom kršćanstvu” uranilovkom kulture sjećanja i apelima na
ju i autonomiju”. Bojić tvrdi, opet sasvim i “političkom islamu”. Tu Bojić pokazuje i neku višu vlast, na neki vanjski autoritet
u duhu nekadašnje komunističke propa- da baš nije posve umočen u crvenu farbu koji će “izuzimati” sjećanja iz kolektivnog
gandne generalizacije, da je korijen svih jer postepenu, nenasilnu i dugotrajnu isla- vlasništva i svoditi ih na individualno i koji
sukoba i ratova u ovdašnjim “primitivnim mizaciju Bosne i Hercegovine pokušava će tjerati na “odustajanje od herojskih na-
i neciviliziranim” tradicijama i generalno u da poredi s brutalnim konkvistadorskim rativa i ideologije nedužnosti”. Zanimljivo je
ovdašnjoj prošlosti. Izdvaja “nažalost od- osvajanjem Centralne i Južne Amerike i da takva ideja vještačke nivelacije onoga
bačenu”, ali sasvim “zdravu antifašističku tadašnjim, dobrim dijelom religiozno inspi- što se dešavalo tokom ratova Bojiću, koji
tradiciju”, mada zaboravlja da su promo- riranim genocidom nad domorodcima. U je istovremeno Hrvat, svećenik, ali i mili-
tori takve “zdrave tradicije”, između osta- tu se svrhu Bojić koristi ahistorijskim pre- tantni ljevičar, odgovaraju po sva tri osno-
lih zločina, zločinački ubijali i pripadnike zentizmom pa osmansko osvajanje Kralje- va. Problem je što to ne odgovara istini.
reda kojem valjda i sam pripada. Nevje- vine Bosne stavlja u kontekst ideologije
rovatno, ali Bojić, uprkos pedeset godina “političkog islama”. Pošto je Bojić ranije
Sastavio: M. D.

STAV 3/10/2019 29