Page 34 - STAV broj 239

POLITIKA

Preživio strijeljanje, ubijena mu dva sina

i dva brata

OTIŠAO JE

AHMO, OSTALO

SVJEDOČANSTVO

GENERACIJAMA

KOJE DOLAZE

“Sedam kolona tu su još doćerali. Ja sam tu ležo. Metak sipa oko mene, sa sviju strana, doli ispod
nogu, iznad glave, sa strana, al’ u me, srećom, ne udara nijedan. I tako sam ležo jeno sedam kolona
dok su još pobili. Poslije su oni ošli kao na odmor. Ošli su onoj kući gori đe su dolazili avtobuzi. Tude
su išli u hladovinu, siđali, odmarali. Ja sam pokušo mogu li s ruku skinuti il da potrgam. Srećom
da sam skino s ruku, ope sam nabio na ruke, pa sam lego ope potrbuške, jer znam, patrola će
dolaziti. Tako sam ležo”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Naime, Ahmo Hasić je u Potočari- Zvornika, nakratko prešli u Srbiju, vratili
ma, gdje se sklonio nakon pada Srebre- se preko Drine i dospjeli do druge škole, u
nice, odvojen od svoje porodice, četvero mjestu Pilica. U učionici u koju je zatvoren,
unučadi, žene, kćerke i snahe, i zatočen u prema svjedočenju, bilo je 12 maloljetnih
jednoj “kući u blizini”. Trinaestog jula je dječaka, dok su najstariji zatočenici imali
hmo Hasić preživio je 16. jula 1995. s ostalim zatočenicima iz te kuće, “u ko- i po 80 godina. “Bilo ih je starijih, sigurno
godine strijeljanje više od 2.000 loni od sedam autobusa”, prebačen u OŠ do 80 godina. To je sigurno, 100 posto. A
Bošnjaka na farmi Branjevo. Prije “Vuk Karadžić” u Bratuncu. djece je bilo od 15-16 godina jer su pitali
Anekoliko dana Ahmo je umro u 82. Zatvoren u jednoj od učionica, s još koji ima od 15 i od 16 godina. ‘Hajd’, kaže,
godini života. Otišao je Ahmo, a iza njega je oko šezdesetak zarobljenika, Ahmo je pri- ‘ovde, postrojite se da vas vidim!’ Bilo je
ostalo jedno od najpotresnijih svjedočansta- likom svjedočenja u Hagu opisao kako je nešto oko 12 djece od 15-16 godina.”
va o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici. “izvođenje i ubijanje” zatočenika trajalo Sutradan ujutro, 16. jula 1995. godine,
Bio je svjedok pred Međunarodnim krivič- neprekidno. “Jauke i krike” prekidali su zatočenicima su vezane ruke i autobusima
nim sudom za bivšu Jugoslaviju na suđenju rafali, a onda bi nastupilo kratko zatišje su prebačeni na farmu Branjevo, oko dva i
protiv srpskih ratnih zločinaca Radislava – “do novih izvođenja”. Iz njegove sobe po kilometra udaljenu od škole.
Krstića, Vidoja Blagojevća, Dragana Jokića, izvedeno je “šest ili sedam” uglavnom “I ‘vako kad smo išli, hoćemo na jeno
Vujadina Popovića i drugih. Svjedočio je o mlađih muškaraca. brdašce, čuju se gore neki rafali. I kad
tome šta je preživio nakon ulaska VRS-a u Zatočenicima je 15. jula 1995. godine smo došli do ote pucnjave, i tude avtobu-
Srebrenicu 11. jula pa sve do 24. decembra rečeno da će biti odvedeni u Tuzlu, ali su zi stadoše. Kako stadoše, vrata se otvori-
1995. godine kada je razmijenjen. umjesto toga autobusi krenuli u pravcu še. Do pola avtobuza kad su izašli, onda

34 3/10/2019 STAV