Page 13 - STAV broj 174

“Išao sam prema prolazu, prema slobodnoj teritoriji. Na putu je bilo oboreno drvo, a s lijeve strane
rov. Kada sam se približio tom drvetu i rovu, izašao je vojnik koji je bio crven u licu, opsovao mi je
majku i upitao: ‘Ko je tebe tolikog pustio?’ ‘Vojska’, odgovorio sam. Opet mi je opsovao majku i rekao
da se vratim nazad. Vratio sam se stotinjak metara, gledao sam u rijeku Drinjaču koja je protjecala i
razmišljao da skočim u vodu, pa šta bi da bi. Ali, da sam to uradio, ubili bi me jer ne bih mogao pobjeći”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ potok i opet sam se našao u koloni lju- Prije ulaska u autobus Mefail je po-
di s kojima sam došao do mjesta koje je sljednji put vidio oca Ismaila Dudića, koji
“U ovim cipelama sam prešao. kasnije postalo poznato pod nazivom je bio među zarobljenima. Rastali su se
Bile su mi za tri broja veće. Mi Bukva. Tu je bilo mnogo ljudi”, sjeća se pogledima: “Kada su nas spustili iz au-
smo u ratu ovakve cipele zvali Mefail, opisujući šta se dešavalo. tobusa u Tišći, vidio sam da su tu i dalje
‘mrtvačke’”, počinje svoju priču srpske snage. Vidio sam da tu među že-
Mefail Dudić Duda, pokazujući žute po- “Kada smo krenuli, meni se učinilo nama i djecom skoro da i nema odraslog
derane cipele koje čuva gotovo 23 godine. da se obrušilo cijelo brdo. Tako je meni muškog uha. Bio je tek koji starac. Išao
izgledalo. Međutim, to je bila ta nesret- sam prema prolazu, prema slobodnoj te-
Mefail Dudić u julu 1995. godine imao na Bukva. Nastala je pucnjava. Haos, ritoriji. Na putu je bilo oboreno drvo, a
je četrnaest i po godina. Nakon pada Sre- pometnja. Ja sam se sakrio iza jednog s lijeve strane rov. Kada sam se približio
brenice, krenuo je na put s nadom da će drveta. Čuo sam kada je zapomagao moj tom drvetu i rovu, izašao je vojnik koji
stići do slobodne teritorije. prijatelj Mesud Mustafić. Govorio je: ‘Aj, je bio crven u licu, opsovao mi je majku
majko, rani me!’ Pitao sam ga: ‘Jesi to ti, i upitao: ‘Ko je tebe tolikog pustio?’ ‘Voj-
“Počele su padati granate po gradu. Mesude?’ Kaže: ‘Jesam.’ Rekao sam mu ska’, odgovorio sam. Opet mi je opsovao
Otac i ja smo bili blizu ‘Vezionice’ i ben- da ostane ležati i da se smiri dok ne pro- majku i rekao da se vratim nazad. Vratio
zinske pumpe u Srebrenici. Pala je granata, đe. Kada se smirila situacija, pomogao sam se stotinjak metara, gledao sam u ri-
u tom metežu smo se odmah razdvojili. sam mu premotao mu ranu. Nosio sam jeku Drinjaču koja je protjecala i razmiš-
Otac je otišao prema Kazanima, ja sam ga do jednog brda i dalje nisam mogao. ljao da skočim u vodu, pa šta bi da bi. Ali,
prešao preko rijeke Križevice u naselje Bio sam nejak. Mesud je preživio. Danas da sam to uradio, ubili bi me jer ne bih
Fojhar i priključio se koloni muškaraca. je, hvala Bogu, živ.” mogao pobjeći. Vratio sam se još nazad
U koloni sam došao do Buljima, tačnije i vidio sam jednog oficira, nosio je onu
do Šušnjara, gdje je bilo postrojavanje. Na RASTANAK S OCEM klasičnu JNA uniformu. Znam da je bio
putu do Buljima susretali smo kolone žena oficir jer sam prije rata imao komšiju koji
i djece koji su išli prema Potočarima. Na Taman kada je Mefail pomislio da je bio oficir i znao sam kako izgleda ta
Buljimu je bio veliki broj ljudi. Mnogi su je najgore prošlo, zarobljen je s većom uniforma i činovi. Prišao sam mu i rekao:
došli s konjima, jedna velika grupa ljudi”, grupom ljudi, među kojima je bio i nje- ‘Čojo, meni ne daju da prođem.’ Pitao me
priča nam Dudić, prisjećajući se detalja gov otac. ko, da psuje i njima i meni majku. Rekao
iz jula 1995. godine, kada je Vojska RS-a sam: ‘Vojnik.’ Kaže: ‘Idi i reci da sam te ja
zauzela Srebrenicu, tada zaštićenu zonu “Uhvaćen sam. Tu sam našao svog oca pustio.’ Kažem ja njemu da me ovaj neće
UN-a, i potom počinila genocid nad Boš- među zarobljenima. Bilo je tu još osoba pustiti jer je čovjek po svemu sudeći pijan
njacima ovog i susjednih gradova i sela. koje sam poznavao, kao što su Enez Ha- i hoće da me ubije. On je izvadio kutiju
fizović, Aziz Lemeš, Bekir i njegov sin od cigareta, otkinuo dio papira i napisao
“Kada smo krenuli sa Šušnjara, kao Eldin iz Grujičića. Tu su nas opkolili i nešto na ćirilici. Rekao mi je da to dam
dječak od 14 i po godina, shvatio sam da stjerali su nas u Sandiće. Bilo nas je oko vojniku ako me bude zaustavljao. Kada
nešto nije u redu. Shvatio sam da idemo 200. U Sandićima su nas prebacili preko sam ponovo prilazio toj barikadi i rovu,
prema Kravici, što je značilo da idemo asfalta, na njivu. Pustili su dvoje djece taj isti vojnik ponovo je izašao, repetirao
direktno u ruke srpskim snagama. Od- koja su bila među tim zarobljenim lju- pušku i pitao me: ‘Šta sam ja tebi rek’o?’
lučio sam da ne idem tim putem. Bio dima. Pored te djece, pustili su i mene”, Pružio sam mu onaj papir. Uzeo je papir,
sam dijete, izbezumljen. Razdvojio sam kaže nam prisjećajući se situacije i načina pogledao i rekao samo: ‘Prolazi!’ Kada
se od oca, nisam znao šta je s njim i da li na koji je pušten. sam prošao, više ne znam ni kako sam
je živ uopće.” došao do slobodne teritorije.”
“Ja sam među tim ljudima sjedio sam
Mefail Dudić nastavio je svoj put kroz i, kada su odvojili tu dvojicu dječaka da Mefail Dudić pronašao je posmrtne
podrinjske šume, s nadom da će preživjeti ih puste, ja sam rekao da sam i ja dijete. ostatke svog oca Ismaila i ukopao ga u
pakao u kojem se našao. Zaustavili su autobuse koji su prevozi- Memorijalnom centru Potočari. Mefailov
li žene i djecu iz Potočara i, taman da otac pronađen je u Novoj Kasabi. Tu je
“Na tom putu je bilo mnogo pucnja- uđem u autobus, sjetim se da sam zabo- vjerovatno i strijeljan jer je njegovo tijelo
ve. Kada smo prilazili jednom potoku, ravio ruksak u kojem je bilo malo po- pronađeno na površini.
sa suprotne strane tukao je PAM, ali sve gače i soli. Kažem ovom: ‘Čojo, mogu
je pucao po istom mjestu. Bilo je mnogo li se ja vratiti da uzmem ruksak?’ Kaže Mefail je svom sinu, koji sad ima se-
mrtvih, vidjele su se otkinute ruke i noge on meni: ‘Uzimaj i ulazi u autobus!’ U dam godina, dao po ocu Ismailu. Mefail
od ljudi. Bilo me strah. Bio sam prestrav- autobusu sam imao mjesta samo da sjed- Dudić s porodicom živi u Srebrenici. n
ljen. Tumarao sam kroz šumu ne znajući nem pored vrata na one stepenice, i tako
ni kud sam ni šta sam. Ništa nisam vidio sam došao do Tišće.”
kako treba, da li su to bili bojni otrovi ili
nešto drugo, uglavnom, vidio sam samo
maglu ispred sebe. Uspio sam preći neki

STAV 5/7/2018 13