Page 9 - STAV broj 174

je godinama čekao mogućnost da pono-
vo prođe trasom i obiđe mjesto gdje mu
je ubijen brat.

“Moje su emocije neopisive. Teško
je objasniti sve. Čekao sam godinama da
ova trasa bude prohodna. Mislio sam da
ću umrijeti a neću dočekati da prođem
putem koji sam preživio u julu 1995. go-
dine. Slike su mi se vratile, sjećanja, sve
što sam preživio i doživio. Ovdje mi je
ostao brat, na ovom mjestu, u ovoj šumi”,
kaže kroz suze Dervišević.

Abdurahman Omić iz sela Budak, na-
domak Memorijalnog centra Srebrenica
– Potočari, jedan je od rijetkih Srebreni-
čana koji su uspjeli preko šuma doći do
slobodne teritorije u julu 1995. godine. S
trojicom braće i brojnim članovima bli-
že i dalje familije, komšijama i prijate-
ljima krenuo je 11. jula 1995. godine na
put smrti. Uspio je preći tek 31. dan na-
kon polaska. Njegova braća Aziz, Ševko
i Aljo nisu bili te sreće. Njihova tijela
kasnije su pronađena, kao i oca Nurije, i

Rešid Dervišević: “Čekao Rešid Dervišević
sam godinama da ova
trasa bude prohodna. Brda, na lokaciji koja je poznata kao Buk-
Mislio sam da ću umrijeti a va”, kaže Omić.
neću dočekati da prođem
putem koji sam preživio u PUT DUŽI OD STO KILOMETARA
julu 1995. godine. Slike su
mi se vratile, sjećanja, sve U proteklom periodu radilo se na ure-
što sam preživio i doživio. đenju trase kojom prolaze učesnici “Mar-
Ovdje mi je ostao brat, na ša mira” i stavljanja u funkciju dijelova
ovom mjestu, u ovoj šumi” trase koji do sad nisu bili dostupni zbog
nepristupačnosti, miniranog i nesigurnog
ukopani su u mezarju Memorijalnog cen- terena. Federalno ministarstvo raseljenih
tra Srebrenica – Potočari. osoba i izbjeglica finansiralo je neophod-
ne radove na uređenju trase u odnosu na
“Ovdje je bilo tijelo do tijela, sve mr- zahtjeve Pododbora za Marš mira kako bi
tvo. Razdvojio sam se s mojom braćom. sačuvali trasu kojom su preživjeli došli do
Vratio sam se da ih tražim. Prvo sam ih Nezuka i Tuzle.
dozivao, međutim, odazvali se nisu. Došao
sam ovdje da ih tražim, bio je veliki broj “Cilj je ovu trasu učiniti potpuno pro-
mrtvih. Okretao sam tijela tražeći bra- hodnom, da li za vozila ili bicikliste, kako
ću. Tijela su već bila crna, nisam mogao bismo tu trasu sačuvali kao naše kolek-
nikoga prepoznati”, priča Omić, ističući tivno sjećanje i poštovanje prema svim
da je 11. jula 1995. godine ispred njegove žrtvama genocida u Srebrenici i učini-
kuće na Budaku krenulo 76 osoba. “Od li je dostupnom i onima koji žele proći
tih 76 ljudi, samo je devet prešlo do slo- tom trasom Marša mira, a ne u periodu
bodne teritorije”, dodaje Omić. od 8. do 11. jula”, rekao je ministar Edin

Abdurahman Omić pomogao je u odre-
đivanju tačne trase kojom su išli Srebre-
ničani u julu 1995. godine.

“Želim svoj doprinos da dam i davat
ću ga dok sam živ. Moja obaveza bila je da
pronađem svoje mrtve i oni su ukopani u
Memorijalnom centru Potočari. Prvi brat
kojeg sam pronašao pronađen je na po-
vršini zemlje, u šumi iznad Kameničkog

STAV 5/7/2018 9