Page 29 - STAV broj 174

Senahid ‘mjesto Šovinizam
Senahida kolumniste
“Al Jazeere”
Senahid Halilo-
vić, nakon što Dragan Bursać, današnji kolumnista Al Jazzere i ne-
je njegovo drugo, kadašnji vojnik Vojske Republike Srpske, svako malo
politizirano, izdanje pokaže pravi razlog svog javnog djelovanja. U bosansko-
Pravopisa bosan- hercegovačkoj javnosti Bursać ima funkciju nivelatora, a
skog jezika naišlo kapital – da Bošnjake kao kolektiv označava fašistima,
na hladan prijem čije djelovanje biva jednako odlično dokumentiranom i
struke i gnušanje sudski potvrđenom fašizmu srpskih i hrvatskih politič-
autentične boš- kih struktura – stječe tako što svako malo hini katar-
njačke javnosti, po- zu kroz pisanje o zločinima nad nesrbima, da bi nakon
kušava mu iznova toga, s tako osiguranom pozadinom, iznosio maliciozne
priskrbiti legitimitet i uvredljive kvalifikacije poput ove na svom statusu na
predstavljajući kri- Facebooku. Sve je sporno u ovom Bursaćevom izljevu
tičare malicioznim, šovinizma. Niti Bursać, kao bivši pripadnik zločinačke
a kritike napadima organizacije odgovorne za genocid, ima pravo pričati o
na vlastitu ličnost. bilo čijem fašizmu, niti se odgovornost za vandalski čin
Međutim, u poku- demoliranja unutrašnjosti crkve može pripisati Bošnja-
šaju da imputira neobjektivnost bilo kakvoj kritici, Halilović upravo po- cima kao kolektivu, a niti se bošnjačke političke tradicije
kazuje da je njegovo novi Pravopis duboko politički čin, nastao iz prize- u bilo kojem slučaju mogu porediti sa srpsko-hrvatskim
mnih i sasvim ličnih razloga i da uopće nije riječ o pravopisu bosanskog jer im fali ne samo hegemonistička agresivna politička
jezika nego prije mutantskog BHS-a. Halilović tvrdi da je prvo izdanje platforma nego i dva-tri genocida te nekoliko desetina
Pravopisa manjkavo jer je nastalo u ratnim uvjetima i u okvirima koje je koncentracionih logora. Bursaćevo pisanje ima ulogu
odredila jednonacionalna komisija, tj. komisija sastavljena od pripadni- poput one koju ima mit o Srđanu Aleksiću. Baš kako
ka bošnjačkog naroda. Nije jasno šta je Haliloviću sporno u toj činjenici se legenda o Aleksiću koristi da bi se amnestiralo kom-
jer su Bošnjaci ionako jedini narod u Bosni i Hercegovini koji prihvata
bosanski jezik kao vlastiti i koji se njime svakodnevno koristi. Halilović pletno čet-
danas tvrdi da je imao zadnje namjere kada se svojevremeno prihvatio ničku istočnu
tog posla, predviđajući nova vremena, nove okolnosti i nove političke Hercegovi-
sponzore kako bi konačno mogao, kao što je to uradio u drugom izda- nu, tako Bur-
nju, napraviti ono što stvarno misli i želi. Opravdanja za neka svoja nova saćeva javna
/ stara rješenja Halilović upravo i traži u promijenjenim okolnostima, pa pseudoka-
svoj revizionistički tretman glasa “h” legitimizira žalosnom činjenicu da tarza dobiva
taj glas uporno ignorira medijski dominantna manjina koja ima problem ulogu katarze
čak i s bošnjačkim nacionalnim imenom i koja se neprestano klati između cjelokupne
prihvatanja naziva bosanski za jezik kojim govori i svoje višedecenijske srpske jav-
odanosti srpsko-hrvatskom jeziku. Halilovićeva objašnjenja za vlastite
skandalozne postupke klize i u područje nadrealnog i tragikomičnog nosti, a time
kada pokušava opravdati neke višestrukosti, naprimjer uvođenje riječi posljedično
kava kao dubleta za riječ kahva tvrdnjom da, eto, neki njegovi pozna- legitimizaci-
nici kahvu nazivaju kavom?! Iz toga je sasvim jasno da Halilović pišući ju i normali-
drugo izdanja Pravopisa nije imao u vidu jezičku praksu ogromne ve- zaciju okvi-
ćine onih koji govore bosanski, dakle bošnjačkog naroda, već stečene ra u kojoj
navike određene identitarne manjine kojoj je ideološki i politički blizak, ta javnost
a čija je jezička praksa direktna posljedica kulturološkog nasilja bivših funkcionira,
sistema. Indikativno je i da je upravo ta dominantna manjina i najveći kao i njeno
zagovaratelj postojanja tzv. zajedničkog jezika, a čiju je deklaraciju Ha- stavljanje u
lilović potpisao, te da ona sebe artikulira javno djelujući kroz političke istu ravan s
stranke koje su svojevremeno napadale odluku Ministarstva za obra-
zovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo da rogobatnu kovanicu BHS ostatkom
korištenu za predmet maternjeg jezika zamijeni ispravnim nazivom bo- Bosne i
sanski jezik. Uostalom, i sam je profesor Halilović tada stao uz naziv Hercego-
BHS-a, a protiv odluke Ministarstva. Upravo zbog svega nabrojanog, vine.
nije u domenu fantastičnog zamisliti hronologiju budućih izdanja Ha-
lilovićevog pravopisa kojim bi se eventualno zatvorio taj krug, ako ga Sastavio: M. D.
Bog dovoljno dugo poživi i ako se za to steknu povoljni politički uvjeti:
Pravopis BHS jezika, Pravopis zajedničkog jezika i Pravopis srpsko-hr- STAV 5/7/2018 29
vatskog jezika. Živi bili pa ne vidjeli!