Page 27 - STAV broj 190

Čovićeva paralelna stvarnost

Nekako se čini da se Dragan Čović još nije oporavio od izbornog
poraza jer nikako da prestane davati gotovo sumanute izjave.
Najnoviji od takvih bisera jesu Čovićeve tvrdnje da je izbor Milo-
rada Dodika u Predsjedništvo BiH dobra stvar ne samo za Bosnu
i Hercegovinu nego i za njen put u Evropsku uniju, uprkos svim
blokadama koje je Dodik najavio i već unaprijed obećao napraviti,
a da je Željko Komšić nepoželjan u nekakvih dvadeset “hrvatskih”
gradova i općina, tj. u skoro svim kantonima Federacije BiH. Čović
se, naravno, ne trudi pojasniti kako izbor Dodika, glavnog proizvo-
đača političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini, notornog se-
paratiste i tipa s američke crne liste, koji je persona non grata po-
svuda osim u krajnjim ultradesničarskim krugovima, pomaže Bosni
i Hercegovini na njenom putu u Evropsku uniju, niti zašto saopće-
nja HDZ-ovih kadrova uzima kao stavove legalnih općinskih vlasti,
kao ni to da li zamišlja nikada dosanjane granice Herceg-Bosne
kada navodi izvjesnih dvadeset “hrvatskih” gradova i općina koje
su proglasile Komšića nepoželjnim. Realnost za Čovića, čini se, ne
igra bilo kakvu ulogu. Štaviše, ovdje je, čini se, na snazi parafraza
one stare mudrosti: ukoliko je Čovićev stav u koliziji s činjenicama
i ukoliko činjenice ugrožavaju Čovićeve formirane stavove – utoli-
ko gore po činjenice.

Salonski humanizam i
fašizam salonaca
Visokoumno moraliziranje izdaleka, Sarajevu vratili migranti, bile uznemiru- iz svojih tornjeva od slonovače, a koji su
olahko baratanje teškim terminima i juće i sa zakonske i moralne strane ne- inače najglasniji u negodovanju i kuknja-
etiketama te sasvim neprikladna i nepri- dopustive, ali Veleovo baratanje teškim vi kada i ako im nešto poremeti vlastitu
stojna poređenja bile su i ostale karakte- terminima i etiketama poput fašizma i idilu. Da ne spominjemo da građani nisu
ristike onoga što bi kod nas voljelo da se njegovo dovođenje u pitanje merhame- pretraživali autobuse, ma koliko taj čin
naziva građanskom i društvenom elitom. tluka i humanizma običnog naroda, kao bio uznemirujući i neprihvatljiv, tražeći
Upravo je to slučaj sa salonskim samo- i Mustafićevo poređenje takvih scena migrante da bi ih izvodili, mučili i prebijali
proglašenim antifašistima poput Faruka s vremenima kada su, kako kaže, drugi do smrti, kako se to desilo Bošnjacima
Vela ili Dine Mustafića, koji zaštićeni kao to činili Bošnjacima, pri čemu se valjda Sjeverina, već da bi ih vratili ondje odakle
bijeli medvjedi i ušuškani ispred televi- referira na godišnjicu masakra šesnaest su sjeli u te autobuse. Upravo ovakav sa-
zora iz strogog centra glavnog grada si- Bošnjaka iz Sjeverina, nisu samo krajnje lonski snobizam prema vlastitom narodu,
gnaliziraju vlastitu moralnu superiornost neprimjerena nego i duboko uvredljiva i ovakvo etiketiranje običnog čovjeka od
nad građanima Bosne i Hercegovine koji sasvim idiotska. Građani Krajine već sko- metropolskih patricija i umišljenih moral-
muku muče s ogromnom navalom ilegal- ro godinu pokazuju nezapamćen merha- nih veličina, ovakvo odsustvo empatije i
nih migranata u njihove lokalne sredi- metluk i humanizam prema migrantima i saosjećanja s vlastitim sugrađanima i su-
ne. Nema sumnje da su neke od scena najmanje od svega što su zaslužili jeste narodnjacima, bili oni u Sarajevu ili Kra-
iz Bihaća, poput zaustavljanja vozova i da im sada, kada je situacija postala jini, a kakvo su pokazali Vele i Mustafić,
autobusa da bi se iz njih izbacili i prema neizdrživa, dociraju salonski humanisti jedan je od razloga zašto danas u Evropi
svakim danom zamire liberalizam, a jača
najekstremnija desnica. Narodne mase
site su izoliranih elitista koji bi da budu
liberalni, humani i kozmopoliti preko leđa
običnog čovjeka kojeg će, ako se pobuni
zbog takvog tretmana, etiketirati nehu-
manim, fašistom ili zločincem.

Sastavio: M. D.

STAV 25/10/2018 27