Page 17 - STAV 55 24.03.2016.

BORGER: Sud u Hagu izgubio je kre-
dibilitet i pravda koju je ovaj sud donio KARADŽIĆEV UDRUŽENI
uveliko je umanjena.
ZLOČINAČKI PODUHVAT
STAV: Zašto, prema Vašoj ocjeni, Rado-
van Karadžić nije uhapšen u prvim ratnim
godinama i jesu li ga tada zaista i namje-
ravali uhapsiti?
BORGER: Postojao je strah među zapad-
nim članicama NATO-a, koje su se pri-
bojavale da bi njegovo hapšenje moglo
ugroziti Daytonski mirovni sporazum i
prouzrokovati nove žrtve.
STAV: Navodite da je jedan od zločinaca
uhapšen pri pokušaju prodaje ukradenog
umjetničkog djela. Da li ste u istraživanji-
ma nailazili podatke o ukradenim umjet-
ninama u Bosni i Hercegovini?
BORGER: Nisam naišao ni na kakve po-
sebne slučajeve. Uvidio sam da je to bila
izuzetno važna posljedica etničkog čišćenja.
Umjetnine žrtava ukradene su i prodane
na crnom tržištu, a nisu rijetki slučajevi
da su ljudi ubijeni upravo zbog toga što su Haški tribunal u vrijeme kada ovaj broj Stava već bude u prodaji trebao bi izreći presu-
posjedovali vrijedne umjetnine. n du Radovanu Karadžiću, prvom predsjedniku Republike Srpske i jednom od osnivača
SDS-a. Prvu optužnicu za ratne zločine počinjene u BiH Tužilaštvo u Haagu podiglo
je protiv njega 1995. godine, ubrzo nakon genocida počinjenog u Srebrenici. Potjer-
nica za Karadžićem izdata je tek 1996. godine, kada je već bio u bjekstvu. Uhapšen
je 12 godina kasnije u Beogradu, u kojem se skrivao kao nadriljekar Dragan Dabić.
Tužilaštvo Haškog tribunala optužilo ga je po dvije tačke za genocid, po pet tačaka
za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za kršenja zakona ili običaja ratovanja.
U optužnici se navodi da Radovan Karadžić snosi individualnu krivičnu odgovornost
zbog učešća u nekoliko udruženih zločinačkih poduhvata (od oktobra 1991. do 30.
novembra 1995. godine), čiji je cilj bilo “trajno uklanjanje nesrba s područja u Bosni
i Hercegovini na koja su bosanski Srbi polagali pravo”.
Prema optužnici, Karadžić je od aprila 1992. do novembra 1995. godine učestvovao
u udruženom zločinačkom poduhvatu kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja
civilnog stanovništva Sarajeva. Optužen je i da je učestvovao u udruženom zločinač-
kom poduhvatu eliminiranja Bošnjaka u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dje-
čaka, prisilnim odvođenjem žena, djece i starijih muškaraca iz tog područja. Ovaj je
zločinački poduhvat za posljedicu imao ubijanje više od 7.000 muškaraca i dječaka
iz Srebrenice putem organiziranih i situacionih pogubljenja, uključujući ubistvo više
od 1.000 muškaraca u skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1.000 Bošnjaka
pored škole u Orahovcu. Optužnica ga tereti i da je tokom maja i juna 1995. godine
učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu uzimanja pripadnika Ujedinjenih
nacija kao talaca kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od zračnih napada na voj-
ne ciljeve VRS-a. Karadžić je optužen i kao nadređeni jer je, između ostalog, znao
ili imao razloga da zna da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom sprema-
ju počiniti zločine ili da su ih već počinili, a nije poduzeo mjere da spriječi činjenje
zločina ili da kazni počinioce. Zločini koji se navode u optužnici uključuju, između
ostalih, ubijanje Bošnjaka i Hrvata, uključujući ubistvo najmanje 144 osobe u Bi-
ljanima (općina Ključ); više od 200 zatočenika u KPD Foča; oko 150 ljudi u logoru
Keraterm kod Prijedora i oko 140 zatvorenika u logoru Sušica (pored Vlasenice).
Karadžiću je na teret stavljeno i zatočenje hiljada Bošnjaka i Hrvata u zatočeničkim
objektima u životnim uvjetima smišljenim tako da dovedu do njihovog fizičkog uni-
štenja. Ti objekti uključuju logor Manjača kod Banje Luke, logore Omarska, Kera-
term i Trnopolje (pored Prijedora), KPD Foča i logor Batković pored Bijeljine. Ne-
kadašnji predsjednik RS-a optužen je i za bezobzirno razaranje privatne imovine i
javnih dobara, uključujući spomenike kulture i sakralne objekte, kao što su brojne
džamije širom BiH. U dijelu optužnice koji se tiče terora nad civilima u Sarajevu na-
vedeno je i granatiranje pijace “Markale” 5. februara 1994. godine, kada je ubijeno
66, a ranjeno više od 140 ljudi. Suđenje mu je pred Haškim tribunalom počelo 26.
oktobra 2009. godine.

STAV 24/3/2016 17