Page 26 - BROJ 58 14.04.2016.

POLITIKA

politički emigrant i antikomunist Teufik genocida, što je dugo potiskivala zvanična stvarnog sadržaja. Muhamed Pilav svje-
Velagić, zločini Drugog svjetskog rata po- komunistička historiografija zbog jedno- doči o svome razočarenju u ustaški pokret
činju ubijanjem Srba, i to prvo selektivno stavne činjenice da su početkom ustanka kada je u italijanskoj emigraciji shvatio da
(inteligencija), na cijeloj teritoriji “države”. Srbi prelazili iz četničkih u partizanske je- je konačan cilj, nakon obračuna sa Srbima
U Glini, naprimjer, oni ubrzo postaju ne- dinice i obratno, ne praveći razliku među i pravoslavcima, obračun s muslimanima.
selektivni, teški ratni zločini, a otvaranje njima i u objema čineći ratne zločine pod (M. Pilav, U ustaškoj emigraciji s Pavelićem
koncentracijskih, radnih i likvidacijskih egidom pravedne osvete za zločine nad – Sjećanja vječitog pobunjenika, zatvorenika,
logora, poput Jasenovca, bivše ciglane, Stare Srbima. Također, partizanskom pobje- bjegunca; Bošnjački institut Zürich-Sara-
Gradiške i Lepoglave, zatvora iz doba Au- dom nad četnicima 1943. godine veliki dio jevo, 1966). Zbog toga je pogrom bošnjač-
stro-Ugarske, zaokružuju nacistički otisak četničkih ubica prelazi partizanima, biva kog stanovništva od 1941. do 1945. godine
na ustaškoj totalitarnoj vlasti i režimu. U amnestiran za nesumnjive zločine i kasnije bio najveći u povijesti, a Bošnjaci su bili
tim logorima završavaju svi “protivnici” čak inkorporiran u organe komunističke južnoslavenski narod koji je pretrpio re-
režima, pa i veliki broj Bošnjaka. Dio Boš- vlasti i vojske nove Jugoslavije. Tek kra- lativno najveće demografske gubitke, što
njaka, nažalost, privučen protusrpskom jem osamdesetih godina, srpski historičar su dva nezavisna istraživača (Žerjavić i
ustaškom retorikom, a sa sjećanjem na i Titov hagiograf Vladimir Dedijer objav- Kočović) potvrdila u svojim istraživanji-
zločine “oslobodilačke” srpske (odnosno ljuje knjigu Genocid nad Muslimanima, u ma demografskih gubitaka u Jugoslaviji
srbijanske) vojske i od nje podupiranih kojoj širu javnost napokon dokumentirano tokom Drugog svjetskog rata.
četničkih bandi od 1918. do 1924. godine upoznaje s činjenicom strašnog četničkog
na područjima Bosne (uključiv i Novopa- pogroma nad Bošnjacima pod komandom ZABORAVLJEN ASPEKT –
zarski sandžak), pristupa ustaškim legio- ostataka jugoslavenske vojske koju su, na PUT U TRAGEDIJU
narskim jedinicama i sudjeluje u zločinima koncu, mahom činili Srbi i Crnogorci. Ta- Ovaj aspekt NDH, ružnog dijela povi-
na početku, čak i prije junskog, odnosno kozvana Nezavisna Država Hrvatska ni na jesti Hrvata, sustavno se u hrvatskoj pu-
četničkog ustanka protiv NDH, te kasni- koji način nije zaštitila svoje “državno” blicistici zanemaruje, što je i više-manje
jeg julskog, odnosno partizanskog. stanovništvo, dio svog “državnog” naroda, očekivano. No, zašto se zanemaruje kod
Takozvana osveta četničkih jedinica, svoje “cvijeće”, kako mu je tepala vabeći Bošnjaka, nije baš jasno. Osvrt na osni-
kasnije pod komandom Draže Mihajlo- ga na podršku. Zato što joj do toga dijela vanje NDH ili proboj logora u Jasenovcu
vića, komandanta Kraljevske jugoslaven- stanovništva baš i nije nešto previše stalo, trebao bi svake godine biti povodom pod-
ske vojske, u otadžbini nad Bošnjacima a najviše zbog toga što uopće nije bila ne- sjećanja na cijenu koju su Bošnjaci, čiji je
istočne i zapadne Bosne imala je razmjere zavisna, osim po pompeznom nazivu bez manji broj pristao uz NDH, a zanemariv
broj sudjelovao u ustaškim zločinima, pla-
tili, žrtvovani na oltaru velikohrvatske ide-
ologije u njezinom srazu s velikosrpskom.
Ako ni zbog čega drugog, onda zbog re-
centnih poziva na stvaranje “bedema na
Drini”, “predstraže hrvatstva u Ustikoli-
ni” i “herojstvu Kule Fazlagića”, što nije
ništa drugo nego poziv da Bošnjaci, če-
tvrti puta u jedva stotinjak godina, brane
hrvatski nacionalni interes, konfrontaci-
jom sa Srbima, daleko od etničkih granica
Hrvatske, pa i Hrvata kao naroda, u cilju
određivanja tih granica na štetu BiH, ko-
načnim sporazumom sa Srbima.
Kako je bošnjačko sudjelovanje o od-
brani hrvatskih nacionalnih interesa zavr-
šilo 1918., 1945. i 1992. godine, vrlo dobro
znamo. Sva je sreća pa je 1990. bošnjački
politički, vjerski i kulturni establišment
prepoznao opasnost tih vabljenja i, osim
mirotvornog djelovanja i pokušaja odga-
đanja početka srpske pobune i srbijanske
agresije na BiH do kakvog-takvog orga-
niziranja i naoružavanja naroda, jasno
definirao politiku suverene, nezavisne i
Vladimir Dedijer objavljuje knjigu “Genocid nad Muslimanima”, demokratske Bosne i Hercegovine koja
u kojoj širu javnost napokon dokumentirano upoznaje s će biti inkluzivna za sve svoje građane i
činjenicom strašnog četničkog pogroma nad Bošnjacima narode. Upozorenje iz Saopćenja za jav-
pod komandom ostataka jugoslavenske vojske koju su, na nost osnivača SDA o opasnosti tenden-
cija za podjelom Bosne i danas odzvanja,
koncu, mahom činili Srbi i Crnogorci. Takozvana Nezavisna izgleda, sve više. Nova vlast u Hrvatskoj
Država Hrvatska ni na koji način nije zaštitila svoje “državno” očito nema snage oduprijeti se trubama
stanovništvo, dio svog “državnog” naroda, svoje “cvijeće”, kako velikodržavnih pretendenata i apetitima
opasnih političkih diletanata. Barem dok
mu je tepala vabeći ga na podršku. Zato što joj do toga dijela je ovakva kombinatorika političkih snaga
stanovništva baš i nije nešto previše stalo vladajuća većina. n

26 14/4/2016 STAV