Page 27 - BROJ 58 14.04.2016.

STAJALIŠTA

SA ZAPADNOG PROZORA
U uho tišine Učke planine vičem

SRETAN VAM

DESETI TRAVNJA

Danas, desetog travnja, konačno sam na svome. Odmah do
moje kuće, na ledini na koju bi stali deseci tjelesa pripremljenih
Piše:
Nikola PETKOVIĆ za konzumaciju gurmana, sveždera i protivnika svih totalitarizama
prehrane, ja sam van sebe

anas je jedan od najljepših važni nego jer su, kao i domaći, kad se nekad trupci Dravom uzvodno, osedlani
dana u mojemu životu. 10. tra- dočepaju prirode, radoprcni. Jakovljevim ljestvama Istine, teče grlima
vanj 2016. godine. Nedjelja je i Deseti je travanj ove godine sjedi- istih koji su, u slavu desetog travnja, iako
Dsunce je navrh neba. Oko moje njenje boga Bakhusa s Prirodom, na ne bez nelagode, barem na početku, inici-
kuće niže se automobil za automobilom. travnju travnjaka na kojemu sada već, u jalno priklali ono čega su mi danas puna
Uglavnom bijele i plave boje. Poneki je i slavu naše i samo naše povijesti, svoje- usta. A kako s punim ustima nije pristojno
crven. Niti jedna marka ne sugerira mrač- ga na svome i naših na svojima, pomalo govoriti, ja ću ovaj oralni praznik, meni
no doba planske privrede niti državnog orgijamo okruženi trobojnicom voznoga najveći, kako sam to i započeo, zapisati.
kapitalizma koji je vozni park SFRJ sveo parka neoliberalne orgije medijevalnog Da se zapamti. Da se ne falsificira. Da se
na Sveto trojstvo: Fićo, Stojedinica, Tri- slavljenja proljeća na kojemu bi nam za dvadeset godina neki neosedlani Yaki
stać. Deseti je travanj ove godine obilje- pozavidio i nekad aktivni član LGBT Uh ne dosjeti napisati da danas, desetoga
žen bijelim dimom iz dimnjaka susjed- Muzičke omladine Igor Stravinski. Meso travnja, na oltar travnjaka uže mi domo-
ne kuće, odnosno iz konobe u koju kroz cvrči, dim iz dimnjaka indiskrimanativ- vine nije pala žrtva jednog janjca, jednog
vrata ulaze netom priklani organizmi da no melje rodove i vrste, bivšost i sadaš- prasca, satnije ćevapa, roja prepečenih bu-
bi se, reš ili medium pečeni, poslužili na njost, a mi, razjapljenih ralja, zubima kovača i, naravno, mlade kapulice. I da se
oltaru gozbe. Deseti je travanj pun pje- koji, kada se istupe noževi, umiju odra- tu, iza jasena moje kuće, kojeg je čuvala
sme i smijeha, a rakija lozovača, odnosno diti svoje, uranjamo u meso hekatombe ovca, nije orila arija iz opere Rigoletto, uz
bačva-paljenica, nakon nekoliko nadu- duginih boja. Deseti je travnja danas krike protagonista nove Republike: “O,
šak iskapljenih čokanja, koje mi na rubu moj najdraži praznik i nitko mi ga neće slatka, o, draga, o, Jasena ovco...”, dok je
oslobođene Istre nazivamo bićerinima, oduzeti. Ni susjedi kojima smeta dim. mala Milami čistila ostatke balade o za-
proglašena je rupom posebnog pijeteta. Ni militantni pripadnici manjina kao klanim ovcama koju je, još za života, pot-
Duboko smo podijeljeno društvo. Di- ekolozi koji bruse sablje od konoplje i pisao Dragutin Tadijanović u puku pod
jelimo se na domaće i prišliće. Domaći nije organskih tvari koje se, nakon ubadanja Učkom, poznat kao Carletto.
skupno ime za ekipu Malika Tintilinića iz u živi organizam, razgrade ne bi li naru- Ovakav deseti travanj ne pamti ni Prvi
pera Ivane Brlić Mažuranić, koja, za razli- šile prirodni sklad, ni vegeterijanci koji maj. A bio je deseti i bio je travanj u, prema
ku od Zorana Ferića nikada nije ni čula se zgražaju nad mirisom pečenih bivših onome fašisti T. S. Eliotu, najokrutnijem
za ofsajd, a kamoli zamislila da bi bespol- tjelesa danas, desetog travnja, a ni oni od svih mjeseci aprilu, veseo i čujan, naš
ni i svespolni anđeo ikada mogao zause- preplašeni koji su uvjereni da malo dima i ničiji drugi, jer smo slavili rođendane
ti vlastito zaleđe. Domaći su oni koji su iz peći može izazvati regionalni požar. velikog talijanskog pisca, klasika Claudia
pod Učkom, kao i kućice bele čakavskog Danas, desetog travnja, konačno sam Magrisa. Slavili smo rođendane jednog
pjesnika i cara svih kampanilizama Fran- na svome. Odmah do moje kuće, na ledini unuka i jednog sina Gorana, te djeda koje-
cuza Drage Gervaisa, u narodu poznatog i na koju bi stali deseci tjelesa pripremlje- mu ovo nije prvi deseti travanj u kojemu
kao Carletto, oduvijek tu. I prije kamenja nih za konzumaciju gurmana, sveždera i se nagledao dima iz dimjaka i namirisao
i mora, i prije trave i lišaja, prije gljiva i protivnika svih totalitarizama prehrane, pečena mesa, te jednog prijatelja koji je
šparoga: naprosto prije. Prišlići nisu oni ja sam van sebe. Premostio sam granice davnih devedesetih, nakon što je za njim
koji prilaze iza leđa ne bi li zaskočili an- ljudskog i odviše ljudskog i u uho tišine na dalekovodnici, na toj katedrali duha,
đela u ofsajdu. Oni su jednostavno ti koji Učke planine vičem: “Sretan vam dese- na prćiji i tada partije na vlati, izdana tje-
su za njihovo stanište odabrali pitome, ali ti travnja!” Sretan i neka nitko danas ne ralica trbuhom za tekilom i cabrittom, oti-
i raskošne, čak sublimne padine Učke. I ostane gladan. Iz grma se ori nešto s ovo- šao negdje, odakle se nikada više nismo
niotkog iz dubine gledani nastoje pustiti ga svijeta, a jedna mala Milami, u čašama čuli. Čak niti danas na njegov rođendan.
korijene, ne zato jer misle da su korijeni nalik gralu, toči trobojni nektar koji, kao Na deseti travanj u mojemu vrtu. n

STAV 14/4/2016 27