Page 61 - STAV broj 227
P. 61

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Nije sve kao što izgleda

                                             SPARINA U




                                             VJETROVITOJ ULICI





                                            Najednom su svi samo o tom pričali.  – Glavati govori na sav glas da nam je
                                            Tako i u brijačnici.               to neko namjerno učinio kako bismo
                                            Tako i u udaljenoj krčmi, jer smo   pocrkali u ovim danima.
                                            odavno ostali bez svoje nekadašnje.   – A šta bi drugo Glavati i govorio?!
                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ   Muške. Na njenom mjestu sad je bio   Svi su primijetili da smo ostali bez
                                            ženski frizer.                     nečeg što smo imali u toj maloj ulici, a
                                            Ipak, mjesta za razgovor uvijek su   što nas je više nerviralo, nego što smo
                                            mjesta za razgovor.                prepoznavali u tom neku posebnost?!
                                            Oni koji ga vole pronađu svoje mjesto.  Nema više našeg iznenadnog malog
                                            Pogotovo kad je riječ o ovakvom    vjetra.
                                            povodu.                            Nema više tog propuha iz zasjede.
                                            To se osjećalo.                    Nema više daha




                 omšinica je bila zamišljena. Go-  – Ukinuli su i propuh – bilo je jedino   – A šta bi drugo Glavati i govorio?!
                 tovo zabrinuta.            što sam razumio dok je prolazio kraj mene   Svi su primijetili da smo ostali bez ne-
                 Ko zna o čemu je pričala s prija-  poput razdrndanih taljiga.  čeg što smo imali u toj maloj ulici, a što
         Kteljicom prije nego što su se ra-    Nekoliko koraka iza njega, pažljivo, go-  nas je više nerviralo, nego što smo prepo-
          stale na kraju male ulice?!       tovo oprezno, išao je čovjek koji je stanovao   znavali u tom neku posebnost?!
            Svaka sa svojim brigama. O kojima su   u istoj zgradi sa mnom.        Nema više našeg iznenadnog malog
          razgovarale i načinima kojima su im odgo-  Smiješio se.              vjetra.
          varale. Kao uvijek. Tako su, uostalom, učile   – Šta se to događa? – zapitao sam.  Nema više tog propuha iz zasjede.
          jedna od druge.                      – Ništa.                           Nema više daha.
            I naša mala ulica ostala je prazna.  – Kako ništa?! Čujem da ljudi pričaju.   – Nema. Ni daha.
            Uličica je zaista bila zanimljiva.  Svi su se zbog nečeg uzbudili?    – Ni daha?!
            Zbog posebnog položaja nekadašnjeg   – Misliš na Glavatog? On je takav.  Gotovo da nismo disali.
          brdašca, razmještaja zgrada na njemu i ne-  – I drugi šušore...         Tako nam je prošao dan.
          običnih prolaza između njih ili ko zna čega   – Šušore?                 A potom i drugi.
          drugog, uvijek je u njoj puhalo.     – Dobro, neki šušore, neki galame, neki...  Okruživao nas je mrtvi zrak.
            Ili bar pirkalo.                   – Zato što je neobično. U tom je stvar.  Niko više nije mogao jednostavno disati.
            Znao nas je zimi u njoj iznenaditi oštar   – Šta bi to moglo biti neobično?  Bolest koja me je opsjela davala je sve-
          udar hladnog vjetra.                 – Nema vjetra u našoj uličici.  mu tome neki poseban znak.
            Razmišljali smo o tom od trenutka do   – To je zaista nemoguće.       Kao ono “udahni, zadrži dah!”, ili “iz-
          trenutka, tek kad bi se dogodilo.    – Moguće je. Sparina je pojela sve.  dahni!” i “diši!”, što možeš čuti na pregle-
            I to nije trajalo dugo.            –  Čovječe...  nema  vjetra  u  našem   dima u bolnici.
            Dok ne bismo izišli.            “propuh-sokaku”...                    Rezultati tih pregleda obično se pokažu
            Toliko.                            – Nema. Negdje se izgubio.      kao sve manji razlog za disanje.
            Samo što su komšinice prošle, tiho kao   Najednom su svi samo o tom pričali.  Sad nam je najednom svima nedostajao
          što su i hodale, začu se iz uličice neka str-  Tako i u brijačnici.  taj mali, iznenadni vjetar.
          ka i galama.                         Tako i u udaljenoj krčmi, jer smo odavno   Najednom zapuha iz sjećanja i okrijepi
            Gungula?!                       ostali bez svoje nekadašnje. Muške. Na nje-  me svojom drskom svježinom.
            Ujdurma?!                       nom mjestu sad je bio ženski frizer.  Nije sve kao što izgleda.
            Onda se pojavi poznata golema ćela-  Ipak, mjesta za razgovor uvijek su mje-  Postoje igre koje ste vi zaboravili, a ko-
          va glava (koja se uobličila i u nadimku) i   sta za razgovor.        jih se uvijek moguće igrati.
          nezgrapno tijelo koje je gotovo teturalo. U   Oni koji ga vole pronađu svoje mjesto.  Kao da je govorio sam vjetar.
          ručerdi je držao nešto nalik na peškir, te   Pogotovo kad je riječ o ovakvom povodu.  I disati.
          brisao glavu i vrat. Nije prestajao govoriti.   To se osjećalo.         Zaokupljala  nas  je  sve  više  ta
          S kim se dotad svađao? Možda s nekim na   – Glavati govori na sav glas da nam je to   mogućnost.
          prozoru? Nije valjda sam sa sobom? Nisam   neko namjerno učinio kako bismo pocrkali   Kako  je  sparina  zaista  pojela
          to mogao ni zamisliti.            u ovim danima.                     vjetar?!                       n


                                                                                                   STAV 11/7/2019  61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66