Page 65 - STAV broj 227

SEZANOV PUT KA ITALIJI

Sezan
Kada je prije više od dvije godine sada dvadesetdvogodišnji student Sezan krenuo iz
rodnog Pakistana, u namjeri da dođe do Italije, nije ni znao da u Bosni i Hercegovini po-
stoji Tuzla, grad soli, u kojem se obreo na svom putu nakon prelaska granice s Iranom,
Tuzlom kruže glasine da su zatim boravka u Turskoj, pa šestomjesečnog zatvora u Grčkoj jer nije imao dozvolu za
volonteri plaćeni od stranih boravak, te boravka u Makedoniji i Srbiji. Presretan je, kaže, jer ga policija i ljudi u Bosni
nevladinih organizacija da i Hercegovini nisu maltretirali, a dobio je hranu i vodu.
“Od Grčke sam putovao tri mjeseca. Kada sam došao u Tuzlu, registrirao sam se i imam
pomažu migrantima, da su papire pa mogu dalje. Nisam ovdje imao nikakvih problema. Bosna je divna zemlja, ljudi
dio nekog “projekta” i da su dobri i pomažu nam. U Grčkoj migranti imaju mnogo problema. Policija me uhvati-
su upravo oni najveći krivci la jer nisam imao papire. Rekli su mi da idem u zatvor. Nikakav drugi razlog nije posto-
jao. Ništa loše nisam uradio. Kasnije sam prešao granicu s Makedonijom i bio sam i u
zbog čega migranti ovdje Srbiji, gdje također ima problema. Neki ljudi otimali su mi novac, prijetili da će me ubiti
svakodnevno pristižu i slično. Odavde idem u Sarajevo, zatim u Bihać, pa preko Hrvatske i Slovenije do Ita-
lije. Volio bih kada bih u budućnosti mogao nastaviti školovanje”, naveo je Sezan, koji
je, čekajući autobus za Sarajevo, s grupom prijatelja prenoćio na betonu pored glavne
nije greška u životu. Volonteri ostavlja- autobuske stanice u Tuzli.
ju i zapostavljaju svoje porodice na neki
način da bi skuhali, iznijeli i podijelili
obrok. To su majke i supruge, nečiji mu- policije ili sudstva, nama nije problem jer kao što su to radili i svih proteklih mjese-
ževi koji su na ulici do kasnih večernjih ovo radimo iz humanih razloga. Ponav- ci, kuhaju hranu, donose odjeću, obuću,
sati i pokušavaju nekom udijeliti gram ljam, jesam, pomagala sam, hoću i opet ću previjaju rane... Da nije volontera, davno
ljudskosti, pa makar to bilo kroz kašiku i ne znam kako me neko može spriječiti bismo imali ogroman problem. Također,
riže ili par čarapa.” u tome, jer mi, volonteri, čuvamo obraz Hitna pomoć do sada nije nikoga odbila,
Tuzlom kruže glasine da su volonte- ovog grada, u kojem se svakodnevno krše a ista je situacija i s Univerzitetskim kli-
ri plaćeni od stranih nevladinih organi- ljudska prava.” ničkim centrom Tuzla. I policija profesi-
zacija da pomažu migrantima, da su dio Migranti, među kojima je bilo trudnica onalno i humano radi svoj posao, koliko
nekog “projekta” i da su upravo oni naj- i majki s djecom, u Tuzlu stižu iznemo- je to u njihovoj nadležnosti. Nisam pri-
veći krivci zbog čega migranti ovdje sva- gli i izgladnjeli, s osipima, opekotinama, mijetila da je ikome nanijela neku štetu
kodnevno pristižu. Jašarević takve navo- tragovima životinjskih ujeda, povredama ili je nekog migranta tukla i maltretirala,
de oštro negira. uslijed nošenja neadekvatne obuće. Za kao što se dešava u susjednim državama.
“To je naša dobra volja i notorna je njihova ih psihička stanja skoro niko i A oni su toliko zahvalni na svemu. Kada
laž da smo plaćeni. Svoje vrijeme dajem ne pita. Za to se, valjda, nema vremena. sam nedavno prišla jednoj porodici da ih
onome kome želim i kome je potrebno. “Oni spavaju pod otvorenim nebom, pitam treba li im šta, muškarac mi se za-
Iste su reakcije kolega volontera, koji ovo bez obzira je li vani –10 stepeni, pada li hvalio i rekao da im ništa ne treba. Dodao
rade srcem i bez straha. Među nama ima kiša ili grmi. Prepušteni su nama, grupici je da mu je moj osmijeh velika sadaka,
volonterki koje su ovo radile 1990-ih, volontera i tuzlanskom ‘Merhametu’, a jer sam ih pogledala i prišla sam im kao
kada su protjerani naši ljudi iz Podrinja. prošli mjesec se uključio i ‘Crveni krst’. ljudima, a ne kao životinjama”, navodi
To što je možda među nas ubačen neko iz ‘Merhamet’ im donosi hranu, a volonteri, Jašarević. n

STAV 11/7/2019 65