Page 81 - STAV broj 227
P. 81

molitvu prije samog uspona. Po njihovom   koji smo uložili dovodio je do toga da smo
                                            vjerovanju, na vrhovima planina su bogo-  sve više napredovali prema vrhu. Među-
                                            vi i, ako biste vi sada nasrnuli gore bez te   tim, na sedam tisuća metara počeli su se
                                            molitve i obraćanja bogovima, onda biste   gomilati problemi s vjetrom, s aklimati-
                                            mogli dobiti kaznu. Zato je njima bilo ne-  zacijom, s visinskom bolešću. Tu je već
                                            ophodno izvršiti tu molitvu. U šatorima   riječ o velikim visinama, a znali smo da
                                            smo spavali po trojica. Odmah su poče-  moramo napredovati. Četvrti logor bio
                                            li problemi kako ćemo i kuda ćemo naći   je odskočna daska za dalje i odatle nas je
                                            put, iako je naša izvidnica od godinu prije   čekao najveći problem za dalje ka vrhu,
                                            znala, otprilike, kuda ćemo ići. Oni su tada   jer na tom putu nismo tačno znali kuda
                                            ocijenili da je nemoguće opremu koja nam   se može proći. Slabo vrijeme i vjetar su
                                            treba iznad šest tisuća metara donijeti samo   nam dodatno otežavali uspon. A već je bilo
                                            na ljudskim leđima. Na mnogim mjestima   rečeno da je mene uzeo u navezu, u par,
                                            morali smo stavljati duple ljestve, i fiksne i   Stane Belak Šrauf, koji je, slobodno mo-
                                            viseće, i masu užadi, riječ je o više od deset   žemo kazati, bio najprivilegiraniji u timu.
                                            kilometara užadi, a sve kako bi Šerpe mo-  Bio je favorit jer je imao veliko iskustvo
                                            gle iza nas donijeti opremu i da bi nama   iz prijašnjih ekspedicija s velikih hima-
                                            bio lakši i sigurniji silazak. Mogu kazati   lajskih vrhova, Alpa itd. Sada se činilo, a
                                            da je ovo zaista golemi i komplicirani rad   i svi su mi prijatelji to govorili, da imam
                                            u kojem su svi sudjelovali i niko se nije li-  šansu ići na vrh i da bih to trebao isko-
                                            bio i svi su se zapravo trsili da naprave što   ristiti. Tada sam dobio veliku snagu, a i
                                            više i što brže. Tako je na visinu od šest ti-  veliki izazov da ne smijem ništa uprskati
                                            suća metara došlo šest tona opreme. Tu su   i da sve radim kako treba, da se sa Bela-
                                            kisik, plinske boce, hrana, šatori, užad za   kom moram vrlo dobro upariti i da ga ne
                                            gornji dio uspona i mnogo toga što nam   smijem nikako naljutiti, a on je bio vrlo
                                            je trebalo za život koji je bio dug 45 dana,   nervozan. Vidio sam da moram dati sve
                                            jer nam je trebalo upravo toliko da se po-  od sebe kako bismo bili pravi par, kako
                                            pnemo na vrh Mount Everesta.       bi šanse bile što bolje da se ode na vrh.
                                                                               Nekoliko puta bili smo u prilici da se iz
                                               Šrauf i šansa za vrh: Kada smo doš-  posljednjeg, petog logora pokušamo pope-
                                            li na Lo La sedlo, morali smo postaviti   ti na vrh, ali razne su nas nevolje čekale.
                                            šatore. Ubrzo smo vidjeli da oni neće tu
                                            ostati, jer je puhao tako snažan vjetar da   Fair-play i smrzotine na prstima:
                                            ih je odmah lomio. Zato smo se odlučili   Najveći problem bila je stijena u žutom
                                            na kopanje rupa, jama, vučjih jazbina u   pojasu koja je skroz okomita. Tu je došao
                                            snijegu. Iskopali smo mjesta za spavaonu,   Marjan Manfreda s Vikijem Grošeljom,
                                            kuhinju, a što smo tu dulje bili, sve smo   a Marjan je bio izvrstan penjač, možda i
                                            dublje rupe dubili. U tim jamama smo se   najbolji penjač među nama. Kako bi po-
                                            izvrsno osjećali. Polako je dolazio red na   peo ovaj dio, morao je skinuti rukavice,
                                            penjanje prema logoru broj dva prema vi-  bocu s kisikom, a tu je visina 8.400 meta-
                                            sini od sedam tisuća metara. Timski rad   ra, i tek onda je ispenjao tu stijenu i gore
                                                                               pritvrdio uže. Kada se vratio, vidio je da
                                                                               je zadobio smrzotine na prstima ruke i
                                                                               za njega je ekspedicija bila gotova. Me-
                                                                               đutim, to je bio najveći fair-play u našem
                                                                               sportu, zbog čega je i dobio onu fair-play
                                                                               nagradu Sportskih novosti iz Zagreba za
                                                                               1979. godinu. Isto tako je i Grošelj imao
                                                                               problema s prstima na nozi, pa su onda
                                                                               oni otpali. Tako se to nekako osipalo, ali
                                                                               je i dalje bilo dovoljno ljudi da se uhva-
                                                                               timo samog vrha.
                                                                                  Kuda dalje s vrha svijeta: Prvi su ve-
                                                                               liku šansu dobili braća Štremfelj i Nejc
                                                                               Zaplotnik. Kada su pošli gore, odmah se
                                                                               dogodilo da je Andreju Štremfelju otka-
                                                                               zao kisik. To su bili sistemi koji nisu bili
                                                                               dovoljno istraženi i pogotovo su imali
                                                                               mane na velikim hladnoćama. Međutim,
                                                                               dosjetili su se da zaustave gubljenje kisika
                                                                               kroz pokvareni sistem tako što će pljunu-
                                                                               ti u njega, a pljuvačka se na tako niskim
                                                                               temperaturama odmah zaledila. Tako su
                                                                               se snašli i popeli na vrh. Ne znam kada


                                                                                                   STAV 11/7/2019  81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84