Page 62 - STAV broj 358
P. 62

DRUŠTVO



                                            Ratno djetinjstvo (37)

                                            UKRALI SU NAM
          Piše: Ammar KULO



                najavljuje hladnu jesen i zimu.  GODINU I PO
                rohladno je i kišno septembar-
                ski jutro 1993. godine. Kao da

         PNe volim hladne dane. Ne radu-
          jem se više zimi kao prije. U miru je to
          godišnje doba značilo sankanje, skijanje   ŠKOLOVANJA
          na Krivajevicima (Bijambarama), dru-
          ženje, grudanje, zimski raspust. Sada me
          zima asocira na drva i kako ih prevući iz
          Olova. Na teškoće kada će i koliko dimiti  Razredna se zove Hanka. Završna je godina Prirodno-
          šporet prije nego što “povuče” i prokulja
          dim vani! Koliko će čaditi, koliko će se  matematičkog fakulteta. Predavat će mi matematiku. Časovi
          katrana prosuti na sastavu između kri-  su 30 minuta. Historija, geografija, matematika, fizika, biologija
          vog i pravog dijela solunara, improvizi-
          ranog, nabrzinu sklepanog dimnjaka od   i bosanski jezik. Nema muzičkog, likovnog ni fizičkog. Nastava
          lima provučenog pored prozorskog okna,
          nekadašnjeg poslovnog prostora, sada na-  je četiri dana sedmično. Dobili smo i prvo zaduženje. Donosit
          šeg izbjegličkog doma u selu Kalesija, na
          desetak kilometara, rijekom Krivajom,   ćemo po jednu glavnju, komad drveta. Samo onaj ko je u
          nizvodno od Olova.                prilici. Bit će dovoljno da se zagriju podrumske prostorije.

          ĐAK BEZ PRIBORA
            Spremam se za školu. Nemam pribora
          niti radnog stola. Sve je u Olovu. Unište-
          no ili zatrpano stvarima u podrumu. U
          svakom slučaju nedostupno!
            “Idi do Vasvije, rekla mi je da ima neki
          stol viška”, reče mi mati. Poslušao sam je.
          Ubrzo sam bio ispred Vasvinog restora-
          na. Pokucao sam. Otvorio mi je Ahmo:
          “Gdje si, dječak? I u školu se mora? Doš-
          lo vrijeme! Dođi, pomozi mi.”
            Ušli smo u šupu, gdje se na ovim pro-
          storima uvijek ostavljaju stvari za nekad
          poslije, da se ne baci, za neku priliku...
          Sklonili smo kofere, kolica, alat, da bi-
          smo mogli izvući teški željezni okrugli
          stol prečnika možda metar. Gledam i za-
          mišljam kockasti stolnjak i kahve koju su
          se služile na njemu. Prastari restoranski
          inventar. Uzeo sam krpu i prebrisao pra-
          šinu nakupljenu na površini.
            “Neka ga tu. Hajmo sad unutra. Imaš
          još nešto za tebe”, reče Ahmo. Ušli smo
          u kuću. Otvorio je dio ormara, iz njega













                                                                       Na putu od kuće do škole i nazad, 4x5 km=20 km sedmično
                           Visinska razlika 131 m



         62  14/1/2022 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67