Page 63 - STAV broj 358

uzeo sivkasti rokovnik i dvije hemijske
olovke s oznakom JAT-a. Neuobičajeno
dugo gledao je u olovke, potom je otvo-
rio rokovnik s autokartom Jugoslavije, da
bi prstima dva puta udario po karti, na
neki rezigniran način: “Vidiš, ponekad
mi se sve ovo vrijeme čini poput nekog
davno gledanog filma kojem smo se ra-
dovali, smijali, s ponosom ga isticali, ako
bismo se našli negdje na strani. Možda
je film na trenutke bio komedija, možda
i drama, zavisno od radnje i okolnosti,
od onoga kroz što su prolazili glavni i
sporedni protagonisti, ali je, u među-
vremenu, postao horor! Sve ono u šta se
ulagalo s generacije na generaciju, u šta
se vjerovalo, poput Jugoslavenske narod-
ne armije, diplomatije, saveznih institu-
cija u Beogradu, pa i ta civilna avijacija
usmjerena je protiv Bosne i Hercegovine,
protiv Hrvatske u službi nekakvih veli- Zadnja strana poklonjenog rokovnika
kodržavnih projekata. A ovdje u Bosni
se najviše voljela Jugoslavija! Najvatre- sedmica, mjeseci prošlo otkada sam po- “A ovdje u Bosni se najviše
nije se navijalo! Najviše se zaklinjalo u sljednji put sjeo u školsku klupu. Mislim
bratstvo i jedinstvo! Tetovirala su se ta da je bio april 1992. godine. Od tada se voljela Jugoslavija! Najvatrenije
tri slova modrozelenom po odsluženju toliko toga desilo! Toliko je događaja kon- se navijalo! Najviše se
vojnog roka. Najviše je patriotskih pje- denzirano, kao da je u tu ratnu godinu
sama napisano kod nas u Bosni. Najviše stalo više nego u proteklih deset. zaklinjalo u bratstvo i
se pjevalo sa žarom, nepatvorenom, iskre- Neko je kamenčićem pogodio prozor. jedinstvo! Tetovirala su se
nom ljubavlju za tu zemlju od Vardara Izašao sam ispred. Čekali su me Fahrudin,
do Triglava... Kako god, nisu nas napali Emir, Mirza, Edin. Već je pola deset. Ide- ta tri slova modrozelenom
ni Nijemci, ni Amerika, ni Rusi, ni Bu- mo u zaseok Kišiće, dvadesetak minuta po odsluženju vojnog roka.
gari, ni Albanci, ni ini, silni unutrašnji hodnje od Kalesije. Šesti sam razred sada Najviše je patriotskih pjesama
ili vanjski neprijatelji. Naprotiv, rat je Osnovne škole “Hasan Kikić”, istureno
pokrenuo Slobodan Milošević! Sloba je odjeljenje u podrumskim prostorijama. napisano kod nas u Bosni.
dobio izbore. Legalno i legitimno! Na Razredna se zove Hanka. Završna je go- Najviše se pjevalo sa žarom,
prvim višestranačkim izborima postao dina Prirodno-matematičkog fakulteta.
je predsjednik Srbije. Uvjerljivo. Neka- Predavat će mi matematiku. Časovi su nepatvorenom, iskrenom
kva Socijalistička partija Srbije. Trebali 30 minuta. Historija, geografija, mate- ljubavlju za tu zemlju od
su samo dati pravo ime! Nacional-soci- matika, fizika, biologija i bosanski jezik.
jalistička partija Srbije. Da se zna čiju su Nema muzičkog, likovnog ni fizičkog. Vardara do Triglava... Kako
doktrinu primijenili. Ovako se prodaju Nastava je četiri dana sedmično. Dobili god, nisu nas napali ni
kao nasljednici Saveza komunista! Ob- smo i prvo zaduženje. Donosit ćemo po
manjuju narod. Ustvari, kad bolje razmis- jednu glavnju, komad drveta. Samo onaj Nijemci, ni Amerika, ni Rusi,
lim, narod je glasao. Nije pobijedio Vuk ko je u prilici. Bit će dovoljno da se za- ni Bugari, ni Albanci, ni ini,
Drašković, pa da se kaže da su pobijedi- griju podrumske prostorije.
le tzv. reakcione snage! Naprotiv, Slobu Sivo je nebo. U daljini se čuju silni unutrašnji ili vanjski
su podržali i akademici, i generali, i po- detonacije. Vojnici idu na front. Neki se neprijatelji. Naprotiv, rat je
slovni ljudi, i sva pamet, ono što zovemo neće ni vratiti. Na padinama Konjuha
sivom eminencijom Srbije... Eno, Dobri- sve vri, desetine dječaka i djevojčica su pokrenuo Slobodan Milošević!”
ca Ćosić im je glavni ideolog. Rijetki su u igri, upoznavanju, zadirkivanju... Ve-
izuzeci, poput pokojnog Koče Popovića. liki je odmor. Smiju se. Direktorica Merima počinje
Manjina. Debela manjina! Velikosrpski Razvedrava se. Sunce je. Slušamo svoje govor. Ne pratim. I dalje gledam prema
duh pušten je iz boce. Cijenu plaćaju svi prve ratne časove. Obavještavaju nas da Aneri. Sad je ne vidim.
‘jugoslavenski’ narodi! Bošnjaci i Hrvati se u 13 sati skupimo na nečemu što liči “(...) i ovo je veliki korak za našu za-
ponajviše. Uostalom, šta se to tebe tiče, na centralni plato sela. Obraćanje direk- jednicu, za našu državu, uspostavljen je
ti si još mlad i nikako to ne možeš razu- torice škole Merime S., Anerine mame. obrazovni proces u punom kapacitetu”,
mjeti”, završio je monolog Ahmo. “Hajd’ Znam unaprijed neke dijelove teksta. Bio govori direktorica.
sad kući i petice da doneseš! I nemoj da sam s Anerom “u publici” dok je Meri- Odjednom osjetih nečije ruke preko
ti podvale Gorski vijenac, kao što su nama ma vježbala govor. Već nas je dosta na mojih očiju. “Pogodi ko je?”, upita me
to radili!”, savjetovao me Ahmo. platou. Komešanje. Prelazim pogledom dobro znani glas iza mene. “Mona Liza
ne bi li ugledao Aneru. Spazih je negdje iz Pariza”, odgovorih. “E, skroz pogrešno,
ŠKOLA NA PUTU ZA FRONT na rubu pretposljednjeg reda. Razgovo- misje. Ova je plavuša. I nije iz Pariza”, reče
Došao sam kući radostan što sam do- ra. Ćaska s Mirzom. Isti su razred. Godi- Anera. Smijemo se. Sunce je. Septembar.
bio stol i pribor. Ne znam koliko je dana, nu iza mene. Nimalo mi se to ne sviđa. Rat. Ljubav. I Škola. Konačno! n

STAV 14/1/2022 63