Page 31 - STAV broj 241

Vječni rat

a Amerikance je do sada rat u Afganistanu trajao koliko i rat
Zza nezavisnost, rat protiv Španije, Prvi svjetski rat, Drugi svjet-
ski i Korejski rat ukupno. Sukob ih je koštao milijarde dolara i u
njemu je do sada poginulo 2.400 američkih građana te još na
hiljade Afganistanaca. Pentagon je naredio da se na tu zemlju
ispali više bombi nego na sve ostale u kojima je ratovao zajedno.
Sedmog oktobra 2001. godine tadašnji predsjednik Sjedinje-
nih Američkih Država George W. Bush objavio je svoju odluku
o napadu na Afganistan. Od tada je prošlo 18 godina i čini se od 100.000 američkih vojnika koje je Pentagon poslao između
da je jasno da Sjedinjene Države nemaju rješenja za tu sred- 2010. i 2012. za vrijeme predsjedavanja Baracka Obame nije
njoazijsku zemlju te da im preostaje još samo da označe trenu- moglo pobijediti talibane, vrlo je malo vjerovatno da će 14.000
tak u kojem će objaviti da im je pobjeda nedostižna i proglasiti trenutno raspoređenih u Afganistanu u ovom trenutku imati ne-
da su izgubili rat. kog uspjeha. Talibani trenutno kontroliraju 46% teritorija u ze-
Od pet glavnih sukoba u kojima su se Sjedinjene Američke Dr- mlji, više prostora nego ikad od najave invazije 2001. godine.
žave borile nakon završetka Drugog svjetskog rata, razni glavni Nakon prekida pregovora početkom septembra između SAD i
zapovjednici zemlje pobijedili su samo u onom koji je poznat kao talibanskih gerilaca, nakon duge godine pregovora u Kataru, po-
Zaljevski rat. Nije bilo moguće proslaviti pobjedu ni u Koreji ni u vlačenje oko 5.000, od 14.000 vojnika koje je Washington još
Vijetnamu. Naravno, ni u Iraku. To nije moguće ni u slučaju Afga- poslao, u roku od pet mjeseci, ostalo je visiti u zraku.
nistana. Čak je i Donald Trump, prije nego što je postao pred- Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David
sjednik, rat u Afganistanu označio kao haos i “totalnu katastrofu”. bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste go-
Ipak, Stephen Walt u članku za Foreign Policy tvrdi da “afga- dišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru
nistanski debakl nije, strogo gledajući, vojni poraz” i nastavlja: priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici
“Talibani nisu porazili američku vojsku u širokom sukobu niti su da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnev-
prouzročili kolaps tih istih snaga.” Za ovog profesora s Harvar- nom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji. Od tada je
da nepriznati poraz Sjedinjenih Država u Afganistanu u okvirima Afganistan, zemlja koja posljednjih 40 godina zna samo za rat,
je razmišljanja pruskog generala Carla von Clausewitza, koji je preživio nove predsjedničke izbore, četvrte od pada talibanskog
razumio da 18 godina rata za “izgradnju nacije” nije proizvelo režima 2001. godine, koji su održani u strahu od prijetnji islami-
politički cilj koji su različiti američki čelnici zacrtali tokom ova sta da će bojkotirati taj postupak, za koji smatraju da je obična
gotovo dva desetljeća. Ono što se čini očitim jeste da, ako više farsa koju orkestriraju Sjedinjene Države.

“Abiymania” nad vojskom, njezina šutnja dok je vojska masovno ubijala mu-
slimana Rohinje navela je mnoge da, bezuspješno, pozovu da
joj se nagrada oduzme.
Stoga je odvažan potez uručiti ovogodišnju nagradu vođi koji
je bio na vlasti samo 18 mjeseci, a o njemu se malo znalo prije
toga. Pa ipak, etiopijski premijer Abiy Ahmed ima mnogo toga
opis dobitnika Nobelove nagrade za mir obuhvata dobre i iza sebe za vrijeme koje je na funkciji. Nagrada je prije svega
Psjajne, ali i neke loše, neke kontroverzne. Barack Obama priznanje za njegov rad na osiguranju mira i međunarodne sa-
bio je počastvovan prije nego što je imao priliku učiniti bilo šta radnje, a posebno za ugovor koji je potpisao s Eritrejom prošlog
značajno, Henry Kissinger dobio je nagradu kad je već uči- ljeta, čime je okončan gotovo dvadesetogodišnji zastoj nakon
nio previše. Nagrada je, rekao je neko, učinila političku satiru dugog graničnog rata. Promjene koje je izvršio u vrlo represiv-
zastarjelom. U drugim se slučajevima historija pokazala ne- noj zemlji jednako su impresivne. Polovina njegova kabineta je
iskrenom. Aung San Suu Kyi prepoznata je 1991. godine kao ženskog pola, ukinute su zabrane opozicijskih stranaka, hiljade
disidentica koja je dugo zagovarala demokratiju i slobodu, ali političkih zatvorenika oslobođeno je, a visoki dužnosnici uhap-
postala je šefica mijanmarske vlade i, iako ona nema ovlasti šeni su zbog korupcije i kršenja ljudskih prava. To je još iznena-
đujuće s obzirom na to da ga je imenovao autokratski narodni
Revolucionarni demokratski front.
Takve brze i radikalne promjene, međutim, imaju cijenu. Sve na-
predne reforme neminovno su stvorile neprijatelje. Iako je obećao
slobodne i poštene izbore sljedeće godine, neki su zabrinuti da
još uvijek nema dovoljno jasnog plana za politički napredak. Ako
je popis Etiopljana morao biti odgođen na neodređeno vrijeme,
kritičare pitaju kako je moguće ići na izbore. Pristalice se nada-
ju da će mu aura Nobelove nagrade za mir pružiti mogućnost
da kod kuće progura još dublje promjene. Odbor za Nobelove
nagrade prepoznao je kako je Abiy Ahmed nadu doveo u Afriku.
Pitanje je hoće li on moći ispuniti sva ta očekivanja.

STAV 17/10/2019 31