Page 39 - STAV broj 241

Carska džamija

Kćerka je s mužem otišla u Janju, a Fata Granica s Crnom Gorom je blizu, do Zeleni baškuk s natpisom “Muhadžir NN”
nije htjela s njima. Ravnica Semberije nije prijelaza Deleuša je devet kilometara. Po- učvršćen je tvrdim kamenom na mjestu
ju privlačila, htjela je samo svojoj kući, pod liciju, osim na raskrsnici puteva koji vode koje je odredila Fata Jaganjac. Blizu me-
hercegovačko nebo. “Mene zove čovjek koji ka Mostaru i Foči, nismo vidjeli. Osim na zara njenog sina.
mi je bio u kući, kaže: ‘Fato, uselit će ti, samom prijelazu, policajaca nema ni na “Nažalost, ovo je ubistvo migranta
ako ne dođeš, neku babu i đeda.’ I vratim cesti koja vodi dalje ka Nikšiću. Teško da od prije neki dan kod naših ljudi probu-
se ja. Došla sam u kuću, ništa u njoj nema. oni tu išta mogu uraditi. Granična je lini- dilo sjećanje na neka ružna vremena”,
Vodu sam pila 15 dana iz ruke dok nisam ja takva, a teren toliko nepristupačan da kaže efendija Bilalić. “Umotan u deku i
kupila čašu. Nisam smjela otići u prodav- se migrante može nadzirati samo iz zraka, bačen u jamu, slično onome što je rađe-
nicu, ali mi stvarno nikad niko ružnu ri- helikopterima ili dronovima, koje Granič- no Bošnjacima u posljednja dva rata, i to
ječ nije rekao. Navikla sam se ovdje, nisam na policija (vjerovatno) nema. Migranti je probudilo emocije. Niko od nadlež-
nikada imala problema, komšije su fine i granicu prelaze bez puno problema. Oni nih nije mnogo toga učinio. Smatramo
pomognu jer ja više ne mogu raditi.” Živi nastaju dalje zbog teškog terena i stanov- da smo dženazom ispunili našu obavezu
od 380 maraka “federalne penzije”, kuća ništva koje ih baš previše ne voli vidjeti u prema porodici tog ubijenog momka. Ja-
joj je obnovljena. “Ali su je bogami sfuše- svojim selima. vit će se nekad njegova porodica, neko ga
rili, puše na sve strane, crče se od zime”, Njih oko 200 iz Vranjske oblasti u ne- negdje čeka”, kaže nam Bilalić, pokazu-
dodat će Fata. djelju je tražilo vanredne sjednice lokal- jući fotografije odjeće ubijenog mladića i
Da li je u nekima od mladića koji su nog i entitetskog parlamenta. Kazali su na njegovog tijela nastale u mrtvačnici. Pita
prolazili pored njene kuće prepoznala obri- protestu da se osjećaju ugroženima zbog kome ih poslati da se makar tako pokuša
se lika svog sina kojeg nikada nije prebo- velikog broja migranata koji prolaze ovim saznati ko je nastradao u bilećkom krasu,
ljela, to samo Fata zna. Kako god, postala područjem i, kako tvrde, često provaljuju u ko je momak u ranim dvadesetim koji je
je poznata, i u gradu i među migrantima, kuće, kradu kokoši i jaja. Traže instaliranje tu okončao svoje putovanje. “Ljudi ov-
kao žena koja ih je hranila, pomagala im policijskog punkta i učestalije patrole. Sa- dje ipak nisu ksenofobični prema svemu
u vrijeme kada su oni još koliko-toliko stanak je okončan skandaloznom izjavom islamskom, život mimo politike teče, nije
slobodno hodali gradom. Kupovali su u općinskog načelnika Miljana Aleksića, koji Bileća samo ‘Ravnogorski pokret’ i voj-
obližnjem granapu, odmarali u parku i je kazao kako ima “tri rasna kera koji su vode. Niti je ona ono što načelnik priča.
onda polahko nastavljali dalje sa ženama najbolja zaštita od migranata”. Efendija Ljudi su suosjećajni i imaju poštovanja”,
i djecom. “Ovdje nikada s migrantima nije Bilalić, pak, kaže kako ga je “obradovala zaključit će Bilalić.
bilo problema, isprva su dolazili u ovu našu besjeda glavnog trebinjskog paroha u tre- Dok zatvara vrata bilećkog harema,
prodavnicu, kupe, plate, nikad nikom ništa binjskom hramu, koja je govorila upravo o Fata Jaganjac vuče nas za rukav da nam
učinili nisu, došla sirotinja ranjavih noga, toj ksenofobiji i ovim konkretnim dešava- na odlasku još nešto ispriča. “Izbi mi na
sjedne, previje crnu ranu... Što imam, dad- njima u vezi s ubistvom migranta. Oglasio vrata prije tri dana mladić, neću vam reći
nem, odnesem im, halal bilo. Dala bih ja se i dubrovački i gatački paroh, i to je ono koji je čovjek, znam mu roditelje. Kad su
svakome da jede, i da je iz Rusije došao...” što je pozitivno unutar ovako male zajed- ovdje ljudi u ratu bili zatvarani, njegov
No, sada je drugačije. Migrante se više nice u Bileći, kada lokalne vlasti politizi- otac nije dao na svoje komšije, išao pred
ne može vidjeti tokom dana, čvor na dža- raju događaj. Obični ljudi su susretljivi i SUP da ih brani. Ne prođe godina dana,
mijskoj kapiji jedini je znak da su tu. Sada osjetljivi na migrantsku muku, znam to taj je čovjek umro. Sin mu neki dan meni
idu daljom rutom, kroz šumu uskim pu- iz bezbroj primjera. Ovo je prvi put da se na vrata. Pita jesam li ja Fata Jaganjac. Ne
tem od Bileće ka Ljubinju, pa onda dalje nešto nasilno desilo.” znam dijete, malo mi neprijatno. A on se
ka Mostaru. Idu okolo, noću, kroz opasan Nesretnika koji je ubijen u Vranjskoj smije, dade mi para, čuo da sam pomaga-
teren, pun oštrih stijena, zmija... “Čujem pokopali su na bilećkom mezarju Sadet la migrante. Nisam htjela uzeti, rekoh, ne
da ih neki kombi dovuče u šumu, uzme im Bilalić i još šesterica ljudi. Mezar mu viđam ih više, ali on ipak ostavi pare i ode.
pare, a njih pusti da idu sami”, priča Fata. je iskopao mještanin Mirko Milošević. Eto da vidiš kakvog svijeta ima.” n

STAV 17/10/2019 39