Page 19 - STAV broj 344

Treba mu dati vremena. Optimističan sam, mislim da će dati ve-
liki doprinos izgradnji Bosne i Hercegovine kao boljeg mjesta.
Potrudit ću se da ostvarim direktan kontakt s njim, da imamo
izravnu komunikaciju, čisto da vidim kako mi iz Bundestaga
zajedno s njim možemo raditi na poboljšanju stanja. Činjenica
da je jedan njemački političar visoki predstavnik međunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovine jasan je znak da je Njemačkoj
stalo da situacija bude stabilna. Znate, da Njemačkoj nije stalo,
ne bi nikoga ni slala. Ovako imate primjer da jedna od vodećih
članica Evropske unije šalje svog čovjeka u Bosnu i Hercegovinu.
STAV: Iz Vaše perspektive, koji su trenutno najveći izazovi za
njemačko, a koji za bosanskohercegovačko društvo?
AHMETOVIĆ: Ovdje je važno istaći jednu stvar. Jasmina
Hostert i ja smo njemački političari i imamo zadatak da ojača-
mo Njemačku i Evropsku uniju. Političari u Bosni i Hercego- drugaricama i drugovima iz razreda pričao sam da u Bosni
vini imaju zadatak da ojačaju Bosnu i Hercegovinu i da se kre- ima mahala te da sam u toj mahali naučio stvari koje će me
ću prema zajednici evropskih država. Imaju četrnaest zadataka pratiti do groba. Riječi “mahala” nema u njemačkom, fran-
koje su dobili od Evropske komisije i trebaju predano raditi na cuskom niti engleskom jeziku. Ta mahala me naučila nekim
njihovoj provedbi. To treba biti prioritet. I to je, naglašavam, stvarima koje su mi uveliko pomogle u Njemačkoj. Uvijek
zadatak političara u Bosni i Hercegovini, ne nas u Njemačkoj. sam volio doći u Bosnu. Mom velikom mentoru Stephanu
Političari u Bosni i Hercegovini trebaju raditi svoj posao. Po- Weilu sam puštao muziku iz Bosne. Tokom gostovanja na
litika uvijek ima dvije strane. Budućnost Bosne i Hercegovi- jednoj njemačkoj radijskoj stanici imao sam priliku pustiti
ne ne zavisi od Jasmine Hostert, mene, Olafa Scholza ili bilo jednu pjesmu iz Bosne i ta pjesma bila je od Halida Bešli-
koga četvrtog u Njemačkoj, već od ljudi koji biraju na izbori- ća Sarajevo, grade moj. Ja svoju ljubav prema Bosni neću da
ma. Ono što mogu obećati jeste da ćemo imenovana kolegica i krijem. Kao političar u Bundestagu, volio bih da moja prva
ja uraditi sve kako bismo pomogli Bosni i Hercegovini da uđe politička turneja bude po Bosni i Hercegovini i zemljama u
u Evropsku uniju, ali naša pružena ruka mora naići i na pru- njenoj okolini. Čekam prvu priliku. n
ženu ruku druge strane. Vrijeme će pokazati hoće li neko našu
pruženu ruku primiti.

STAV: Kakav je generalno položaj ljudi koji dolaze iz Bosne i
Hercegovine u Njemačku?
AHMETOVIĆ: Ja sam kao Adis Ahmetović uspio u Njemač-
koj, u zemlji u koju su moji roditelji došli kao izbjeglice. Tru-
dim se imati dobar odnos i održavati pozitivne relacije sa svi-
ma koji tu žive. Moj primjer je dokaz da možeš uspjeti i van
države porijekla ako si dobar, ako se trudiš i ako radiš, ako si
angažiran. Dakle, svi možemo uspjeti i drago mi je kada vidim
i mnoge sunarodnjake koji su ovdje izgradili svoje živote. Ne-
davno mi je jedan šesnaestogodišnjak iz Berlina, koji također
vodi porijeklo iz Bosne i Hercegovine, napisao e-mail u kojem
stoji kako sam ga inspirirao i kako bi i on volio jednog dana
ući u Bundestag. Ta me poruka dirnula i na nju sam mu lično
odgovorio obećavši mu da ga vodim u prostorije Bundestaga
čim se vidimo, a vidjet ćemo se vrlo brzo. U Njemačkoj, kao i
u drugim predjelima svijeta, ljudi moraju znati da smo svi jed-
naki i da svi imamo šanse za uspjeh. Sve je do nas.

STAV: Uskoro dolazite u Bosnu i Hercegovinu?
AHMETOVIĆ: Njemački jezik je moj prvi jezik. Hvala
Bogu, bosanski jezik naučio sam kod kuće, trudio sam se da
ga savladam kako bih mogao pričati s ljudima iz moje Bosne.
Doduše, ne znam ga toliko dobro da mogu voditi političku
diskusiju. Međutim, bilo mi je bitno naučiti jezik moje maj-
ke, moga oca, moje familije. Imam njemački identitet, ali ne
smijem zaboraviti ni zemlju porijekla. Ja sam Adis Ahmetović,
ne nosim njemačko, francusko niti britansko ime. Ponosim
se time odakle sam. Prvi put sam bio u Bosanskom Petrovcu
neposredno po okončanju rata, ali tada sam bio gotovo beba
i ne sjećam se te posjete uopće. Prvi put da sam bio u Bosni
i da se sjećam toga bilo je 2002. godine. Bili smo u Kladnju,
ondje smo imali kuću, dolazili smo dva puta godišnje i tu
sam se naučio družiti u mahali s djecom. Zašto je bitna ri-
ječ “mahala”? Kada bih se vraćao u Njemačku, učiteljici te

STAV 8/10/2021 19